U zemlji koja ima gotovo 60 posto nezaposlenih mladih ljudi, četiri puta više nego u EU, za očekivati bi bilo vidjeti “omladinski bunt“, što je daleko od stvarnosti. Problem je što su i mladi ljudi u BiH podijeljeni.
Osim sporadičnih istupa aktivista pojedinih udruženja koja okupljaju mlade u BiH, gotovo da i nema nekog jačeg glasa koji bi upozorio vladajuće strukture u zemlji da je situacija katastrofalna i da nema perspektive za mlade ljude.
Psiholog iz Banjaluke Srđan Puhalo razloge u letargiji ove populacije vidi u tome što mladi ljudi ne vjeruju da mogu išta promijeniti.
“Oni ne uče da se bore i da kroz tu borbu mogu da ostvare svoje ciljeve. Ja vjerujem da dosta njih ne vjeruje da imaju bilo kakvu snagu da urade nešto za sebe. Takođe, ne postoji lider, ne postoji neko ko bi možda poveo te mlade ljude“, ističe Puhalo.
Nekoliko je udruženja u BiH koja okupljaju mlade ljude i prema riječima njihovih aktivista u BiH još ne postoji ta kritična masa koja bi trebala da probudi mlade da se bore za svoja prava, bilo kroz institucije sistema ili na neki drugi način. Đulija Aćimović, predsjednica Udruženja “Oštra nula” koje okuplja mlade iz RS, kaže da su mladi letargični ne zato što im je dobro već zato što ne vide rješenje. Ipak kaže da udruženje trenutno radi na stvaranju manjih aktivističkih grupa u gradovima širom RS kako bi pokrenuli stvar sa mrtve tačke:
“Da upravo pokrenemo taj omladinski aktivizam zbog te priče – je l` nam dobro, zašto nam je ovako, zašto ćutimo, zašto smo letargični i pasivni. Očigledno da postoje ljudi za to, samo ne znaju kako i na koji način da se sastanu i pokrenu neku inicijativu“.
Interesantno je da na nivou države ne postoji udruženje koje bi okupilo mlade iz cijele BiH već aktivisti uglavnom djeluju po entitetima što znatno otežava bilo kakvo ozbiljnije organizovanje i reagovanje u državi. Iz Udruženja građana “Zašto ne” kažu da je situacija kritična kada je riječ o položaju mladih ljudi. Darko Brkan, predsjednik udruženja kaže da je za ozbiljnu akciju mladih potreban jak okidač:
“Ja mislim da je to moguće, s tim da je onda potreban jak katalizator ili jaka situacija da se desi koja bi bila okidač. Da se to desi na teritoriji BiH to je jako teško jer mladi ljudi ne dijele istu viziju toga šta je njihova budućnost i šta ona treba da bude“.
Omladina u BiH sigurno ne može biti zadovoljna svojim položajem, ali je pitanje zbog čega gotovo ništa ne preduzimaju kako bi se njihov položaj popravio. Predsjednik Omladinskog savjeta RS Bojan Grebenar kaže da je vrijeme da se mladi aktivno uključe u stvaranje bolje budućnosti:
“Mladi ljudi moraju da se pokrenu, da budu nosioci inicijativa i da identifikuju problem, ali isto tako i da ponude rješenja tih problema”.
S obzirom da u mnogo opasnijim sistemima mladi ljudi izlaze na ulicu tražeći svoja prava, Puhalo ističe da to neće zaobići ni BiH. Samo je pitanje kada.
“Da li će to biti sutra ili za pet godina…? Teško je odrediti kap koja će preliti čašu“, kaže psiholog Srđan Puhalo.
Prema podacima Komisije za koordinaciju pitanja mladih u BiH, 58 posto mladih je nezaposleno, 93 posto nema riješeno stambeno pitanje, njih 55 posto je nezainteresovano za pokretanje biznisa, a preko 30 posto je obeshrabreno. Na osnovu ovih podataka za očekivati bi bilo neki vid “omladinskog bunta“, ali to se uskoro, bar prema sadašnjim stavovima omladinaca, neće dogoditi.
DW/Informer.ba
