Bošnjački Sulejman veličanstveni

Nekadašnji reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH prof.dr.Mustafa ef. Cerić i dalje je neprikosnoveni autoritet među Bošnjacima, sa ogromnim duhovnim i vjerskim utjecajem; svojevremeno je javno želio postati evropski muftija sa sjedištem u Bruxellesu, a možda se namjerava pozabaviti i predsjedničkom kandidaturom.

Kako se kampanja oko popisa stanovništva sve više zahuktava, tako se kao vrhovni duhovni i vjerski bosanski autoritet među muslimanima, to jest Bošnjacima, nameće prof.dr. Mustafa efendija Cerić. Bivši reisu-l-ulema, kao vjerski službenik, svojim javnim istupima uvijek je pravio izlete u politiku, dodatno radikalizirajući situaciju u državi ionako zakompliciranih odnosa. Slatke snove o cjelovitoj i jedinstvenoj Bosni bez Hercegovine u nazivu, kao muslimansko-bošnjačkoj državi, koje sarajevska politička i intelektualna elita nerijetko prešućuje ili vješto kamuflira, beskrupulozni političar sa ahmedijom na glavi priča pravo u mikrofon, glasno i jasno svima.

Vrhovni poglavar svih Bošnjaka, dakle isključivo pripadnika islamske vjeroispovijesti, koji žive u državi Bosni i Hercegovini, a i onih koji egzistiraju izvan njenih granica, usmjerio je svoju energiju na muslimane, ponavljajući im da se skupe oko svoje bošnjačke nacije, vjere i jezika. «Popis stanovništva historijska je, a možda i posljednja prilika da se na civilizovan način ukloni višedecenijska nepravda osporavanja nacionalnog i jezičkog identiteta.

Zato pripadnici bošnjačkog naroda odlučno upišite: nacionalnost – Bošnjak, vjera – islam, jezik – bosanski», upute su dr. Cerića. Njegova uvijek ponavljana, vrela teza, da su Bošnjaci jedini narod na Balkanu koji nema svoju državu, a zatim i zapaljiva poruka, da sve više Bošnjaka misli kako je vrijeme da se kaže da je Bosna njihova zemlja, te da su spremni boriti se za jedinstvenu i suverenu bosansku državu, čija je samo pokrajina Hercegovina, nekada je, u sklopu svojih političkih ciljeva, podgrijavala Stranka demokratske akcije, a danas prvenstveno Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, pod palicom Srbijanca/Crnogorca i, naravno, Bošnjaka – Fahrudina Radončića.

Efendija je očigledno namjerio da već islamizirane Bošnjake sada dodatno i ispolitizira. Glavnome njujorškom rabinu Arthuru Schneideru je kazao: «Nema islama bez islamske države”. Od ovoga se navodno ograđuje spomenuta Stranka demokratske akcije, koja podvlači da „nacionalni interes Bošnjaka vidi u državi Bosni i Hercegovini, ali ne i u bošnjačkoj državi.»

Poznato je da su lideri sjevernoameričkih Bošnjaka već podržali plan i program dr. Mustafe efendije Cerića, smatrajući da se u isti moraju uključiti Bošnjaci razasuti diljem svijeta i tako dati svoj doprinos boljoj nacionalnoj budućnosti Bošnjaka, a navodno time i boljoj budućnosti Bosne i Hercegovine. Cerić je jedan od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti sa sjedištem u Novom Pazaru, što dokazuje da je u pitanju neosporni autoritet i izvan Bosne i Hercegovine; moglo bi se reći svugdje gdje žive muslimani, odnosno Bošnjaci islamske vjeroispovijesti. Jer, šta će Bosancima Bosanska akademija nauka i umjetnosti u Sarajevu, kada Bosanci ne postoje, ni u Bosni, ni izvan Bosne, koja im postaje samo teritorijalna odrednica.

Ali, zato im je od velikoga značaja Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti u Novom Pazaru, gdje će nakon popisa stanovništva da se sastaju bošnjački pametnjakovići, koji će objašnjavati svome ummetu da Sarajevo jeste glavni grad Bosne i Hercegovine (dok se drugačije ne naredi), ali Sarajlije i svi drugi Bošnjaci (a nikako Bosanci) po svoju pamet će trebati da skoknu u Sandžak, gdje će također stolovati Mustafa Cerić, kao što je nekoć u Stambolu stolovao Sulejman Veličanstveni.

Predstavljajući Bošnjake i na Kosovu, u Makedoniji, Albaniji, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, pa i u Turskoj, kao «jedinu nacionalnu grupu o kojoj nijedna država ne vodi brigu», efendija, naizgled naivnim bezobrazlukom, ustvari poziva na opasan program. Ako se malo studioznije uđe u sve njegove navode, shvatit ćemo da se pitanje bošnjačke države ne ograničava samo na Bosnu (i Hercegovinu), te da zahtjevi za takvom državom predstavljaju nešto što je protiv Bosne i Hercegovine, kao jedinstvene i cjelovite i da postaju bliski «pustim snovima» Dodikove Republike Srpske, kao zasebne države.

Uspostavljanje nacionalne države Bošnjaka podrazumijeva neminovnu podjelu države Bosne i Hercegovine, odnosno secesiju na čemu odavno insistiraju aktualne vlasti Republike Srpske, a što bi logičkim slijedom dovelo i do uspostave Hrvatske republike Herceg-Bosne.

Nesumnjivo da sve to izaziva eksploziju nacionalističkoga balkanskog bureta baruta. Ne treba posebno naglašavati da su Bošnjaci, kao najbrojniji i najodgovorniji za budućnost ili kraj ove države koja je i bošnjačka, i srpska, i hrvatska, pa ipak ne i država svih svojih građana, što bi kao međunarodno priznata država trebala biti. Možda se Cerić, bošnjački Sulejman Veličanstveni, koji je svojevremeno javno želio postati evropski muftija sa sjedištem u Bruxellesu, namjerava pozabaviti i predsjedničkom kandidaturom. Njegov govor me često podsjeti na kampanju egipatskoga hafiza i imama, člana organizacije Gama’at al-ihwan al-muslimin (Muslimansko bratstvo), dr. Mohameda Morsija.

Da bi privukao radikalne muslimane, kao glavne birače nakon svrgavanja Mubaraka, Morsi je ranije, a i u vrijeme svoje kandidature za predsjednika države, obećavao halifat sa Jerusalemom kao glavnim gradom i primjenu šerijatskoga prava. Danas je Egipćanima sasvim jasno da od takve uspostave nema još ništa, a vjerovatno neće ni biti u dogledno vrijeme, a Morsi se sada predstavlja predsjednikom svih svojih građana. Sa jedne strane zagovarati islamsku, a sa druge strane pričati o demokratskoj, ni sekularnoj, a ni nesekularnoj državi, u kojoj je već sada vjeronauk zakonska obaveza, a pristigli salafizam iz arapskoga svijeta postao posve neupitan od strane Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu, sve potkrepljujući primjerima kako je kod Srba u Banjoj Luci ili kod Hrvata u Mostaru, podsjećanjem na agresiju, logore i genocid, te akcentirajući riječima kako «nama, Bošnjacima uvijek prijeti opasnost; nije sigurno da ćemo kao narod preživjeti evropsku povijest 21. stoljeća», priča je o identitetu i kontradikcijama, čije razlike stvaraju granice, linije razdvajanja među ljudima. Ne bi se moglo reći da ništa nije sporno od onoga na što redovito upućuje (ne)simpatični efendija, ali takva slika, koju podražavaju njegovi govori postaje još kompliciranija kada imamo u vidu da su historiju stvarali mitovi, a da balkanski narodi njeguju svoje zasebne «mitove», što ih udaljava od mita o Europi.

Stil savremenoga bosanskohercegovačkog duha opravdano prikazuje obezglavljene narode, podvrgnute ćudljivim oscilacijama nacionalnih i vjerskih torova, čiji predstavnici najmanje razmišljaju o realnom stanju i teškome životu ljudi, definitivno dovedenih pred sam zid apsurda. Savremenost je mračna, kao što je neizvjesna i budućnost sa takvim torovođama.

Cerić sebi ponekad dozvoli i pomalo šaljive komparacije, valjda da bi bio «in» među mladima. «Kada Džeko da gol, to je u Bosni mali Bajram», a za film Angeline Jolie U zemlji krvi i meda izjavio je da je «to najbolje što se desilo Bosni i Hercegovini poslije potpisivanja Dejtonskoga sporazuma». Efendija ne ide u penziju, već najavljuje početak svoga rada, koji će se sastojiti u daljem «podizanju vrijednosti islama, bošnjačkoga naroda i Bosne». On se namjerava angažirati u konsolidaciji Bošnjaka, u domovini i dijaspori, a prilikom posljednje posjete Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je magistrirao i doktorirao, najavio je osnivanje Svjetskoga bošnjačkog kongresa, kao krovne organizacije svih Bošnjaka u svijetu – svojevrsnog «servera» preko koga će se razmjenjivati informacije i iskustva svih bošnjačkih organizacija, kako onih u dijaspori, tako i onih koje djeluju na prostoru Bosne i Hercegovine i Balkana. Na čelu takve organizacije će se sigurno naći bošnjački Sulejman Veličanstveni.

Možda će tek tada shvatiti koliko je Bošnjacima u Bosni i Hercegovini potreban bosanski (bosanskohercegovački) nacionalni identitet, koji definira i njihov bosanski, a ne nekakav bošnjački jezik i država, te da je tradicija zasnovana na cikličnome ponavljanju historije i njenome selektivnom pristupu.

Slobodna Bosna /Autorica: Medina Džambegović-Mohamed