Centralna evidencija nestalih osoba Bosne i Hercegovine (CEN BiH) formirana je na osnovu podataka prikupljenih iz trinaest različitih domaćih i međunarodnih baza podataka od kojih su četiri primarne baze: Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), Međunarodnog Komiteta Crvenog Križa (ICRC), Federalne komisije za nestale osobe i Kancelarije za nestale osobe RS-a.
– Centralna evidencija nestalih sadrži podatke o ukupno 34.964 prijavljenih nestalih osoba, čiji će status biti dodatno provjeren kroz proces verifikacije podataka. Do sada je verificiran status ukupno 10.570 nestalih osoba, čiji su posmrtni ostaci (kompletni ili nekompletni) ekshumirani iz pojedinačnih i/ili masovnih grobnica i identificirani putem DNK metode, kazala je za Agenciju FENA glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.
Bitno je naglasiti, dodala je ona, da je proces prijave nestalih osoba otvoren proces, odnosno u Institutu za nestale osobe može se još uvijek izvršiti prijava nestale osobe.
– Stoga je razumljivo da se broj nestalih osoba u CEN-u mijenja, naravno proces verifikacije će utvrditi vjerodostojnost i ovih prijava, kazala je Čengić.
Po njenim riječima, potrebno je da prijava ima minimum podataka o nestaloj osobi što podrazumijeva ime i prezime osobe, mjesto i datum rođenja i pretpostavljene okolnosti nestanka.
– Minimun podataka predviđen je Zakonom o nestalim osobama BiH i mi u toku procesa verifikacije, kako je predviđeno članom 2 Zakona o nestalim osobama BiH, provjeravamo vjerodostojnost podnesene prijave o nestanku osobe ili uzimanje nove izjave ili identifikaciju, odnosno provjeru identiteta nestale osobe u okviru svih poznatih službenih evidencija koje su se vodile ili se vode u BiH, navodi Čengić.
Istaknula je da je Komisija za verifikaciju verificirala najprije nesporne slučajeve, odnosno osobe koje su bile evidentirane kao nestale, potom ekshumirane iz pojedinačnih i/ili masovnih grobnica, zatim nesporno identificirane putem DNK metode i od članova njihovih obitelji te da za njih postoje zapisnici o identifikaciji sačinjeni od nadležnih institucija s minimumom zakonom propisanih generalijskih podataka.
Čengić je kazala da je u toku verifikacija takozvanih aktivnih slučajeva, to jest onih osoba koje su prijavljene kao nestale, za čijim posmrtnim ostacima se još traga kao i onih osoba koje su ekshumirane, a njihov identitet utvrđen klasičnim metodama, to jest metodom prepoznavanja bez primjene DNK metode.
– Dakle, smisao procesa verifikacije je da se utvrde tačni i što precizniji podaci koji se odnose kako na identitet nestale osobe (generalijske podatke) tako i na sve druge podatke koji se tiču pretpostavljenog mjesta, datuma i okolnosti nestanka. Stoga se prilikom verifikacije mora posebno voditi računa da se u bazu unose samo oni podaci koji su provjereni, kazala je Čengić.
Sasvim je razumljivo, dodala je ona, da postoje vremenska neslaganja u pojedinim bazama oko datuma prijave, jer su baze sačinjene na temelju prijava obitelji o nestanku njihovih najmilijih i u mnogim slučajevima obitelj ne zna niti može znati tačan datum nestanka svog člana obitelji.
Također, navodi Čengić, treba istaći da su različiti članovi obitelji jedne te iste nestale osobe prijavljivali i različite datume pa i mjesta i okolnosti nestanka svojih srodnika različitim institucijama koje su se bavile ili se još uvijek bave evidentiranjem nestalih osoba, što je sasvim logično jer je više od 90 posto svih nestalih prijavljeno u toku samih ratnih dešavanja kada su porodice raspolagale s vrlo malo informacija o sudbinama svojih najbližih.
– Nakon završenog procesa verifikacije imat ćemo jasnu i potpunu istinu o ukupnom broju nestalih osoba, što će predstavljati evidenciju s tačnim identitetom nestalih osoba, te će svaka nestala osoba nakon završene verifikacije, imati svoj dosije i u elektronskoj i u ‘tvrdoj’ formi.
Bitno je napomenuti da proces verifikacije nestalih ne utječe na ostvarivanje prava obitelji nestalih osoba, kazala je Čengić.
Fena/Informer.ba
