Bivši visoki zvaničnik Službe državne bezbjednosti Srbije Vlado Dragićević posvjedočio je na suđenju Jovici Stanišiću pred Haškim tribunalom da je ta služba od 1992. uspostavila kontakte i saradnju sa Centralnom obavještajnom službom (CIA) SAD.
Dragićević je iskaz dao kao svjedok Stanišićeve odbrane. Bivši načelnik SDB Srbije optužen je, zajedno sa svojim pomoćnikom Frankom Simatovićem – Frenkijem, za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima tokom ratova u Hrvatskoj i BiH 1991-95, prenosi Beta.
“Od 1992. je, bez potpisivanja uobičajenog protokola, postignut usmeni dogovor na osnovu kojeg je CIA poslala svog čovjeka u Ambasadu SAD u Beogradu”, rekao je Dragićević, koji je bio specijalni Stanišićev savjetnik, a zatim i načelnik Uprave SDB za međunarodnu saradnju.
Kontakte je, po riječima svjedoka, odobrio tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, koga je SDB izvještavala o “najvažnijim detaljima” razgovora, ali ne i o “profesionalnim stvarima o kojima predsjednik države nije trebalo da se informiše”.
Predstavnika CIA, čije ime u sudnici nije pominjano, najviše su interesovale “informacije SDB Srbije sa terena u Hrvatskoj i BiH”, kao i “Miloševićeve aktivnosti”, rekao je Dragićević.
SDB je “pokušavala da objasni Miloševićev pristup” i “dostavljala podatke koje je CIA tražila”.
Svjedok je izjavio i da je 1993. “u nekoliko navrata išao u istočnu Bosnu sa predstavnikom CIA” da bi “provjerili da li na određenim mjestima, za koje je CIA imala podatke, postoje masovne grobnice” nesrba.
“Kasnije je i američki državni sekretar Madeleine Albright došla da se uvjeri u postojanje masovnih grobnica”, dodao je Dragićević.
Zvanični protokol o saradnji SDB Srbije i CIA bio je potpisan 1996, a
Amerikance je najviše zanimalo sprovođenje Dejtonskog sporazuma, bezbjednost američkih vojnika, kao i borba protiv međunarodnog terorizma.
U okviru te saradnje, 1995. je bio uspostavljen punkt CIA u Republici Srpskoj, uz pomoć SDB Srbije, posvjedočio je Dragićević.
On je svjedočio i o Stanišićevom doprinosu oslobađanju više od 450 vojnika Unprofora koje su bosanski Srbi uzeli za taoce u maju 1995.
“Stanišić je na svoju inicijativu, uz odobrenje Miloševića, preduzeo korake da taoci budu oslobođeni. Milošević je bio skeptičan da se bilo šta može učiniti. U to vrijeme Milošević nije imao kontakte sa Vojskom Republike Srpske zbog sankcija Srbije prema RS”, rekao je Dragićević.
Procjena SDB Srbije bila je, kako je rekao, da su se “stvari otele kontroli” i da uzimanje talaca “šteti svim Srbima”.
U prvom susretu tokom talačke krize, Stanišić, koga je Dragićević pratio, pokušao je da predsjedniku RS Radovanu Karadžiću u Bijeljini “objasni negativne aspekte i posljedice” uzimanja talaca, uključujući “mogući napad NATO u cilju njihovog oslobađanja”.
Razgovori su bili “teški i mučni”, a Karadžić je “tražio materijalnu i logističku podršku Srbije koju mi nismo mogli da mu obećamo”, kazao je svjedok, prenosi Beta.
Liderima Srba u Kninskoj krajini Milanu Martiću i Milanu Babiću, koji su takođe bili prisutni, Stanišić je rekao da je “ludost” ideja o proglašavanju ujedinjenja Republike Srpske Krajine i RS, kojoj su oni bili skloni.
Stanišić je, kasnije, pokušavao da ubijedi i komandanta Vojske RS Ratka Mladića da pusti taoce. “Isključiva odgovornost za uzimanje talaca pada na VRS i generala Mladića”, ocijenio je Dragićević, dodajući kasnije da je to bila i odluka političkog vrha RS.
Prema riječima Dragićevića, SDB Srbije imala je i “neproverene informacije” da je Mladić “htio da nas ubije“ Stanišića, Simatovića i mene “ kad smo bili u njegovom štabu u Han Pijesku”.
Svjedok je izjavio i da je Stanišić zbog zasluga u oslobađanju talaca, a kasnije i oborenih francuskih pilota, 1996. u Parizu dobio “medalju francuske obavještajne službe DGSE”.
Iste godine, delegacija SDB Srbije na čelu sa Stanišićem, u kojoj je bio i Dragićević, posjetila je CIA. Delegacija američke obavještajne službe bila je u Beogradu u martu 1996, precizirao je on.
Dragićević je potvrdio i da je CIA u zvaničnim dokumentima ocijenila da je “SDB Srbije vrlo uspješna služba koja se uspješno nosi sa desnim ekstremizmom u sprovođenju mirovne politike državnih organa i predsjednika” Miloševića.
Saradnja CIA i SDB Srbije bila je za američku stranu “od izuzetne važnosti za sprovođenje Dejtonskog sporazuma i za bezbjednost američkih vojnika u BiH“, posvjedočio je Dragićević.
Informer.ba
