Sve više bh. građana različitih profila, od studenata do ljekara, kupuje polovnu odjeću i obuću, a takozvani ”second hand” šopovi puni su mušterija.
Da je zaista tako, potvrdili su u ovim radnjama, a to se može zaključiti i iz zvaničnih podataka koje smo dobili iz Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, prema kojima je vrijednost korištene odjeće, uvezene od januara do septembra ove godine, za 400.000 maraka veća nego tokom svih 12 mjeseci 2008. godine.
U ”second hand” trgovinama ne kriju da je potražnja za polovnom obućom i odjećom sve veća. Šta više, kako kažu, teško je napraviti profil njihovog prosječnog kupca, jer se sada u ovakvim radnjama oblače apsolutno svi.
“Takvu robu kupuju brojni, od penzionera i studenata do ljekara i profesora. Da se razumijemo, nemojte misliti da je ta roba isflekana, dotrajala i istrošena. U mojoj trgovini prodaju se odjeća i obuća koju je gotovo nemoguće razlikovati od nove”, skreće pažnju vlasnica jedne trgovine polovnom robom u Banjaluci.
Kako su novčanici bh. građana sve tanji, garderobu, cipele i patike kupuju u ”second hand” šopovima, jer se po cijenama značajno razlikuju od onih u buticima.
Primjera radi, majice kratkih rukava moguće je kupiti već za tri marke, duksevi su po deset maraka ili više, a cijene pantalona kreću se od osam KM pa naviše. Polovnu košulju moguće je obući za samo pet do deset maraka, a jaknu već za 15.
Prema riječima Gordane Bulić, predsjednika Upravnog odbora Saveza udruženja potrošača BiH, ekspanzija kupovine polovne odjeće i obuće pokazuje kako su džepovi bh. građana prazni.
“Naravno da su podaci iz UIO BiH tačni. Velike količine polovne robe uđu u BiH, što zvanično, što nekim crnim tržištem, odnosno kanalima. Promet ove robe je u porastu, jer je svaki dan sve više siromašnih. Znači, blizu 80 odsto porodica u BiH živi sa minimalnim prihodima. Zato je kupovina polovne robe neminovnost”, pojašnjava Bulićeva.
I za Duška Oraščanina, banjalučkog modnog kreatora, dileme nema: polovna odjeća se kupuje uglavnom jer nedostaje novca za novu.
“Kriza u kojoj žive ‘obični’ građani nije mi strana. Kada se ide ulicom, vidi se da je osnovni parametar po kojem ljudi kupuju odjeću cijena. Zato se i pazari u takvim trgovinama. To je roba koja je, uglavnom, ranije stajala u buticima, a kada više nije bila tako nova, odnosno, kad je prošao određeni period, dovezena je kod nas”, naglasio je Oraščanin.
Ratko Kovačević, portparol UIO BiH, ističe da je u BiH tokom 2008. godine uvezeno polovne odjeće u vrijednosti od 3,3 miliona KM, a samo dvije godine kasnije za 800.000 maraka više.
“Samo u prvih devet mjeseci ove godine uvezena je korištena odjeća u vrijednosti od 3,7 miliona KM”, naglasio je Kovačević.
Danica S. iz Banjaluke kaže da u postratnom periodu redovno kupuje polovnu odjeću i obuću.
“Zašto bih plaćala jaknu 100 maraka kad je mogu kupiti za 15 ili 20? Nije me sramota. Pa, sve moje koleginice pazare u tim šopovima. Idemo zajedno u kupovinu. Roba je, vjerujte, kvalitetnija od one koju nude na pijacama”, ističe ova Banjalučanka.
Vrijednost uvezene korištene odjeće u BiH
(Izvor: Uprava za indirektno oporezivanje BiH)
Godina Iznos (KM)
2008. 3,3 miliona
2009. 3,6 miliona
2010. 4,1 milion
2011. (januar – septembar) 3,7 miliona
Polovnu odjeću moguće kupiti po cijenama već od:
3KM majica
5 KM košulja
8 KM hlače
10 KM duks
15 KM jakna
Nezavisne/Informer.ba
