Iz neobjavljene knjige Nenada Pejića “Isključi TV i otvori oči” donosimo u dva nastavka sjećanje autora na aferu Agrokomerc. Pejić je izvještavao sa suđenja Fikretu Abdiću.
Ima dosta tekstova koji tvrde da je afera namještena posve namjerno tada kad se dogodila jer se htjelo bitno oslabiti Bosnu i Hercegovinu u dogadjajima koji su dolazili – raspad SFRJ i rat.
Meni to tada nije izgledalo ali jeste bilo profesionalnih elemenata koji su na to ukazivali.
Najprije, afera je otkrivena u jednom lokalnom listu – u Srbiji!? Najprije se pojavio tekst u Kruševcu gdje je jedan lokalni novinar ¨došao¨ do podataka i pokrenuo lavinu. I danas, a kamoli tada, jednom lokalnom novinaru je gotovo nemoguće doći do takvih podataka. On se kasnije, kažu mi, ubio mada mi to nije potvrđeno.
Drugo, afera je sa sobom odnijela jednog od najutjecajnih jugoslavenskih političara, Hamdiju Pozderca. On je trebao biti i predsjednik Predsjedništva SFRJ godinu dana kasnije, bio je predsjednik Ustavnopravne komisije i neprikosnoveni autoritet za Ustav SFRJ.
Ne treba zaboraviti da mi govorimo o godini 1988-oj dakle njegovo bi predsjednikovanje trajalo najmanje godinu dana, dakle, do polovice 1989-e. Ko se sjeća, tada je Milošević grabio vlast, dešavale su se Ustavne promjene u Srbiji i nastojala se izgraditi zakonska struktura za početka rata. Hamdija Pozderac bi u tome bio velika prepreka. On je posve sigurno bio vrlo jaka figuira na političkoj sceni i trebalo ga je ukloniti. To niti umanjuje niti uvećava njegovu odgovornost. Ali u politici je strahovito važno ne samo šta se dešava nego i kada se dešava.
Također je činjenica da su mjenice bez pokrića bile redovan način plaćanja u financijskim tokovima privrede bivše Jugoslavije. Ali, niko osim ¨Agrokomerca¨ i njegovog generalnog direktora nije odgovarao!
1985-e je registrirano 750 firmi koje su izdavale lažne mjenice u iznosu od ukupno sedam i po miliona dolara. Godinu dana kasnije već je 2000 firmi zabilježeno da se bavi istom rabotom, da je u istom biznisu količina lažnog novca već u iznosu od 34 milijuna dolara.
Mnogi kažu da je problem ¨Agrokomerca¨ bio u tome koliko je mjenica izdavao, a ne da ih je izdavao! To je, vjerojatno, činjenica. Ali, ako je Fikret Abdić odgovarao za 400 miliona zašto niko nije odgovarao za 100 ili 50 ili 10? Kako to da Abdićevo suđenje nije iskorišteno kao zamajac ako se zaista htjelo raščistiti sa finansiranjem zasnovanim na mjenicama bez pokrića? Valjda je svaka krađa zločin dok količina ukradenog definira dužinu i vrstu kazne!?
Četvrta činjenica je da su u ¨Agrokomerc¨ ušli pripadnici Kontraobavještajne službe (KOS) JNA mnogo prije nego se pojavila afera. To je potvrđeno iskazom oficira KOS-a, Slobodana Lazarevića na suđenju jednom od Haških optuženika. On je 1984-e godine dobio zadatak da ide u Veliku Kladušu. Zaposlio se u ¨Agromokercu¨ i radio ono što su mu je bio ¨kontraobavještajni zadatak¨.
Prihvaćam da je posve normalno da istražni organi vode istragu i na način da se infiltriraju među potencijalne ili stvarne kriminalce. To, dakako važi i za ¨Agrokomerc¨. Ali šta će u istrazi kontraobavještajna služba i to vojna kad nije bilo u čitavoj aferi nikakvih inozemnih elemenata niti bilo kakvih vojnih interesa? Kao što je poznato ta je ista služba imala jednu od ključnih uloga i pripremi rata za račun vođstva Srbije i Slobodana Miloševića.
Osobno mi je poznato da su neki članovi Ministarstva unutrašnjih poslova redovno putovali u Veliku Kladušu te da su u privatnim razgovorima govorili ¨da će se u Kladuši ubrzo dogoditi nešto veliko¨. Prihvaćam da se vodila istraga ali to također potvrđuje da je vrijeme izbijanja afere možda izabrano te da se afera nije slučajnio otkrila.
Šesta je indikacija da je suđenje bilo otvoreno za javnost, novinari su bili posve slobodni da izvještavaju. Istina, to je rukovodstvo BiH možda moglo spriječiti ali samo u BiH, drugima nije moglo ništa. Istovremeno, paralelno su se odvijale i medijske priče o vikendicama u Neumu. Drugim riječima, dok su mediji van BiH obilato pisali i o aferi ¨Agrokomerc¨ i o vikendicama u Neumu, drugi su mediji u drugim republikama šutili kao ribe o vikendicama svojih političara po Jadranu, Zlatiboru i slično.
Kako mi je jako dobro poznato da su u Srbiji pogotovu, a odmah zatim i u Hrvatskoj, mediji bili posve kontrolirani od strane vlasti to je potpuno logično zaključiti da su mediji dobili ¨mig¨ da pišu o aferama u BiH ali ne i o aferama u svojim republikama.
Sedmo, Savez komunista Jugoslavije je bio još uvijek dovoljno jak da aferu zataška, da smijeni Fikreta Abdića, i da natjera Bosnu i Hercegovinu da pokrije bar dio nepokrivenih mjenica. Konačno, mnoge druge su se slične afere tako završavale, a da javnost za njih nije ni znala. Demokratska javnost SFRJ nije ni izdaleka bila toliko jaka da svojim pritiskom spriječi zataškavanje afere. Dakle, ona se nije htjela zataškati.
Analiza raznih izjava političara, također, ukazuje da glavni cilj i nije bio ¨Agrokomerc¨ i Fikret Abdić. Tek ilustracija je intervju tadašnjeg člana Predsjedništva BiH, Petra Dokića, koji je 25-og januara 1988-e godine u intervjuu za Informativni service inozemnih radio-televizijskih novinara izjavio da je Abdić bio ¨blizak prijatelj sa Hakijom Pozdercem koji je vjerojatno i autor svih tih ideja i mogućnosti. I tu je povezanost sa Hamdijom Pozdercem i nekoliko drugih ljudi iz rukovodstva republike BiH. Ta je grupa bila strahovito snažna…..Fikret Abdić i neki drugi, specijalno Hamdija Pozderac, su ljude koji su loše govorili o njima stavljali na crne liste. Shvaćali su upozorenja kao napad na njih same!¨ Može biti da je sve to tačno, ali, da li je to Hamdija Pozderac jedini (zlo)upotrebljavao svoj položaj? Naravno da nije ali se o drugima ne priča, koncentrira se na rukovodstvo BiH.
29.10.1999 u magazinu DANI, Raif Dizdarević priča slijedeće: ¨Afera je nastala u Bosni. Nju su koristili izvan Bosne i to su je koristili da zadaju ili vrate udarce Bosni i Hercegovini oni koji nisu prihvatali Bosnu i Hercegovinu kao nekog faktora u odnosima u federaciji jednakog njima i nisu prihvatali ono za šta se iz Bosne zalagalo kad je riječ o odnosima u federaciji. Teško je neka velikosrpska ili velikohrvatska tendencija prihvatala da Bosna bude samostalan i ravnopravan faktor, jer su oni smatrali da imaju u BiH, da tako kažem, svoj narod. Hamdija je iz Cazina, afera je nikla u Kladuši, Cazinskoj krajini. Normalno je, ljudski je, da svi mi koji smo bili u rukovodstvu BiH vodimo računa o tome da i naš kraj bude razvijen. Cazin je tada bio još uvijek jedna od najnerazvijenih opština u BiH. Normalno je da su se i Hamdija i Hakija brinuli o tome da se i tamo nešto dogodi i da vjerovatno nisu bili do kraja kritični prema nekim stvarima koje su se događale. Hamdija o mnogim stvarima koje je radio Fikret Abdić nije ni znao. Stvorena je jedna atmosfera u kojoj nam je sam Hamdija rekao: “Ljudi, ja mislim da treba da podnesem ostavku, da rasteretim situaciju i da rasteretim Bosnu od pritiska kom je izložena povodom afere.”
Da li je, dakle, afera ¨Agrokomerc¨značila u stvari početak ostvarenja ratnih planova u SFRJ?
(Prvi nastavak pod nazivom “Afera Agrokomerc” možete pročitati OVDJE)
RSE/Informer.ba
