Tim planiranim varvarskim činom uništeno je blizu tri miliona knjiga, među kojima je bilo i oko tri stotine unikatnih rukopisa neprocjenjive vrijednosti. Spaljivanjem biblioteke kao mjesta izvora znanja, informacija i kreativnosti, otpočeo je urbicid, kao jedna od dimenzija rata 1992 – 1995.
Spaljivanje knjiga je, učila nas je historija, do noći s 25. na 26. august 1992. godine, prevaziđena inkvizitorska i hitlerovska praksa, kojoj nema mjesta u Evropi i svijetu na koncu 20. stoljeća.
Nažalost, spaljivanje Vijećnice, spaljivanje nacionalnog i znanstvenog blaga, spaljivanje kulturnog pamćenja, spaljivanje znanja, utvrdilo je uvjerenje da je historija loša učiteljica.
Nacionalna i univerzitetska biblioteka, koja je ostala samo na samo 10 posto svog prijašnjeg fonda, preselila se tada u zgradu BKC-a, a potom u redakciju Odjeka, da bi 1998. godine preselila u Kampus Univerziteta u Sarajevu, gdje je i danas smještena, u neadekvatnim i nedostatnim uslovima.
Vijećnica je izgrađena 1896. godine, za vrijeme austro-ugarske vladavine Bosnom i Hercegovinom. Smještena u samom centru stare gradske jezgre, izgrađena u pseudmaurskom stilu, Vijećnica je tokom godina prerasla u arhitektonski i svaki drugi simbol grada Sarajeva.
Prvi projektant Vijećnice bio je Čeh Karlo Parzik (danas u Sarajevu postoji Trg Karla Parzika). Međutim, Parzikov projekat nije se sviđao slavnom ministru Benjaminu Kalaju, pa je novi projekat dat u zadatak, također, Čehu Aleksandru Witteku, nakon čijeg samoubistva (1894.) mjesto prvog čovjeka u izgradnji Vijećnice preuzima Ćiril M. Iveković.
Prvobitno je Vijećnica bila zgrada tadašnje gradske uprave i tadašnje gradske administracije. U vrijeme socijalizma Vijećnica je služila kao zgrada, kako je već rečeno, Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH.
Obnova vijećnica, bolje reći, odgađanje obnove Vijećnice traje otkako je rat završio. Problem predstavlja prije svega nemogućnost dogovora između raznih nivoa vlasti, pokušaju određenih institucija vlasti da NUBBiH-u oduzmu Vijećnicu i pretvore je u muzej i, ponovno, zgradu gradske uprave, kao i manjak finansijskih sredstava.
Određeni rekonstruktivni radovi su u toku, ali je sasvim teško utvrditi kada će obnova Vijećnice biti završena i kada će s obnovljenom vijećnicom početi i duhovna i znanstvena i kulturna obnova Bosne i Hercegovine.
Obnoviti Vijećnicu i ostaviti je u vlasništvu NUBBiH-a znači obnoviti duh nauke, istraživanja i kreativnosti u Bosni i Hercegovini i Sarajevu, odnosno ostaviti je u vlasništvu naučnih i kulturnih radnika, umjetnika, studenata i učenika.
