Vlado Azinović, Kurt Bassuener i Bodo Weber snažno dokazuju da nije u izvještaju, kojeg su objavili ove sedmice Atlantic Initiative (Atlanska inicijativa) i Democracy Policy Council (Vijeće za demokratizaciju politike). Oni vide stvarne rizike zbog obnavljana nestabilnosti i govore o njima detaljno: zatvaranje Ureda visokog predstavnika i posebnih ovlasti koje je ranije imao, zapaljiva retorika, kapacitet institucija bosanske države (uključujući policiju i pravosuđe),uticaj globalne ekonomske krize na slabašnu ekonomiju ove zemlje, bosanske oružane snage i, posebno, dostupnost oružja, fudbalski huligani, manjinski povratak i islamski radikali. Ako rat ponovno izbije u Bosni, niko neće moći da tvrdi da nije bilo upozorenja.
Oni takođe navode ono što vide kao neophodan zaokret politike u pristupu međunardone zajednice prema Bosni:
“U političkom smislu, ovaj zaokret bi trebao da pokaže prihvatanje, ako ništa drugo, onda implicitno, da politika vođena od 2005. nije bila uspješna i da mora biti ponovno promišljena, počevši od utvrđivanja strateškog cilja. Taj cilj mora biti da BiH funkcionira dovoljno dobro, kako bi ispunila zahtjeve za priključenjem EU i NATO-u.
Dok se taj cilj održive funkcionalnosti ne postigne kroz opštu saglasnost, treba biti jasno svima u BiH da će dejtonska pravila prevladavati i biti nametnuta. Neće biti dozvoljen raspad zemlje i napori u tom smjeru će izazvati snažne odgovore – ovu poruku ne treba samo snažno i jasno izražavati, potrebno je i vjerovati u nju“.
Šta je potrebno za takvu politiku?
” Dodatne snage iz zemalja koje su članice EU, ali i drugih država. Zemlje članice EU i NATO-a, koje su članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u BiH, a sada ne učestvuju u EUFOR-u, trebaju dati značajan doprinos.
Dovoljna helikopterska podrška za snage brze reakcije, smještene u Butmiru, jačine, najmanje voda, radije čete.
Unaprijed rasporediti jedinicu snage čete na očita moguća žarišta u Brčkom i Mostaru.
Regularne patrole između aerodroma u Tuzli i Brčkom, takođe u područjima manjinskog povratka.
Umanjiti naglasak na aktivnosti EUFOR-a, koje nisu direktno povezane sa Poglavljem 7 / Anex 1A SASE mandata.
Obnavljanje uvjerljivog odvraćanja neće samo spriječiti povratak nasilnom konfliktu, nego će stvoriti potencijal za kretanje naprijed na političkom i duštvenom frontu, oduzimajući utvrđenim političkim elitama njihovu sadašnju sposobnost vladanja strahom. To će stvoriti prostor za građane i potencijalne vođe koje žele da nađu način kako da zemlja funkcionira konsenzusom. Obnovljeno, uvjerljivo odvraćanje je preduslov bilo kakvog političkog i socijalnog napretka u Bosni i Hercegovini.
Sve se to čini smislenim. Ne govorimo o velikim resursima nego o relativno umjerenom povećanju evropskih obaveza, uključujući podršku od zemalja koje nisu članice EU. Ali, snage koje se tome protive su jake. Sjedinjene Države su razumljivo frustrirane poslije višegodišnjeg pokušaja da uvjere Bosance da fiksiraju dejtonski ustav i zabrinute su zbog suprostavljanja značajnijim rizicima za američku nacionalnu sigurnost.
Zabavljen krizom eurozone, Bruxselles je sretan što može da prebaci Bosnu svojoj birokratiji i prepusti Sarajevo pripremanju za članstvo u EU. Što duže to bude trajalo, to bolje iz perspektive onih članica EU koje se odupiru proširenju.
Ne očekujmo puno. Nadam se da će EUFOR makar ojačati svoje snage u svjeroistočnom bosanskom gradu Brčkom, koji će biti glavni cilj suprostavljenih muslimanskih i srpskih snaga, ako se tamo ikad vrate konfliktu. Značajnije prilagođavanje je manje vidljivo, ali ne i manje značajno: učiniti da svi shvate da će Bosna ostati jedna zemlja i ući kao takva u NATO i EU, ili neće uopšte.
To ne bi trebalo da bude izvan sposobnosti Bruxsellesa da komunicira, čak i uz sadašnje druge probleme koji mu odvlače pažnju. I Washington će to podržati. Ne tražimo previše”.
Oslobođenje/Informer.ba
