“Mi, francuski građani zgroženi smo položajem u kojem se trenutno našao general Jovan Divjak”, pišu na početku svog pisma, među ostalim i: sudac Antoine Garapon, generalni sekretar Instituta visokih pravnih nauka, spisateljica Florence Hartmann, ratna dospisnica sa Balkana, bivša savjetnica glavnoj Haškoj tužiteljici, Louis Joinet, sudac, bivši nezavisni stručnjak pri UN-u, Jean-Luc Godard, filmski reditelj, Monique Chemillier-Gendreau, profesor emeritus javnog prava i političkih nauka na Univerzitetu Paris Diderot, Ivo Vajgl bivši ministar vanjskih poslova Slovenije, Alain Lamassoure, evropski izaslanik i bivši francuski ministar, i mnogi drugi.
Francuski pravnici, akademski radnici, umjetnici, parlamentarni zastupnici podsjećaju da je Jovo Divjak imao lucidnosti i hrabrosti napustiti Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) čim se “izgubila” u etničkom čiščenju. Nakon što je postao jedna od najpopularnijih figura odbrane Sarajeva, tokom četrdeset mjeseci opsade Sarajeva, Jovan Divjak se u mirovini posvetio svom Udruženju « Obrazovanje gradi BiH » u korist ratne siročadi bez obzira na njihovo porijeklo. Njegova borba za miroljubivi suživot naroda Balkana mu je donijela u Francuskoj Legiju časti 2001. godine.
“Tražimo okončanje procedure”
Navodeći kako je Divjak uhapšen 3. marta 2011 godine na aerodromu u Beču, na osnovu naloga Srbije, Francuzi napominju i da postoje mnogobrojna svjedočenja i dokazi o tome da se ovaj visoki oficiri u Dobrovoljačkoj zalagao za prekid vatre, a ne za zločin.
Na osnovu slučaja Ejupa Ganića, u otvorenom se pismu kaže da je “austrijsko pravosuđe moglo odlučiti da Jovan Divjak bude odmah oslobođen, tim prije što Srbija nije predala nijedan valjan dokaz o navodnom Divjakovom zločinu.”
Svaki novi dan Divjakovog “kućnog pritvora” pojačava moralnom skandalu i političke opasnosti optužbe koja je smišljena samo da i dalje raspiruje mržnju i podjele regiona shrvanog ratom, piše u otvorenom pismu.
Francuski intelektualci pozivaju austrijsko pravosuđe da se hitno izjasni o zahtjevima za izručenje koje su dostavile i Srbija i BiH. Podcrtavaju moralnu obavezu da se Jovanu Divjaku omogući povratak u Sarajevo, jer “do hapšenja, Divjak je slobodno putovao Evrope da bi kroz svoje Udruženje, branio interes budućih generacija.
