Subota, 25. februar: Farah hoće na more
Konačno da malo odspavam, mislio sam. Jučer sam, odlazeći na posao, bacio pogled na svoju princezu koja zbog viroze ne ide u vrtić, pa ostaje spavati. E sutra (danas) ću, valahi, i ja oduljiti. No, jutros u 7.15 sati zazujao je mobilni. Dok sam ga “neutralizirao”, prestade. Farah koja spava između Jasmine i mene budi se i prvo pitanje je “hoćemo li ići do mora”. Podsjeti me kad sam kao mali noć uoči odlaska na more više bio budan nego spavao. Odlazak do Starigrada. Bure su bile jake, na krovu razbacano nekoliko cigli.
Ostalo OK. Posjet dragom prijatelju Željku Jurlini koji se ponosno hvali izgradnjom šetnice i lučice u mjestu, a rekonstrukcija crkve je već dovršena. Bio sam ponosan, jer sam prilikom jedne posjete predsjedniku RH Ivi Josipoviću vodio i delegaciju tog dalmatinskog grada i tražili smo podršku za navedene projekte. Hm… Valjda mi je sudbina da gradim, pa i tamo. Farah Azza je uživala u suncu baš kao i mimoza koja se rascvjetala ispred kuće. Proljeće, ovdje sve cvjeta.
Po povratku odlazim na Sokolac, bihaćku mjesnu zajednicu, na druženje s prijateljima. Daju mi snagu i podršku za sjednicu Predsjedništva Partije zakazanu u ponedjeljak.
Nedjelja, 26. februar: Kao da jedemo ‘japanke’
Preuzevši moju drugaricu Miru od Hadžije (Miru Ljubijankić od supruga Muhameda Hadžipašića) na Lohovskom mostu, krećemo za Sarajevo. Uz nekoliko stajanja zbog tih cigareta, stigli smo u naš šeher. Svaki put kad dođem u Sarajevo, sjetim se poslijeratnog života u njemu, ruševina, posljedica rata. Četiri godine studiranja proveo sam u njemu. Sve je ljepši ovaj grad.
Begy, moj savjetnik za finansije, reče kako je pizza odlična tu gdje odsjedamo. Nakon desetak minuta jasno mi je zašto ga nisam trebao poslušati. Zato i jeste za finansije, traži što jeftinije. Avro i ja smo pokušavali i odustali. Kao da žvaćemo “japanke”. Tu sretoh Šemsudina, svog prethodnika na mjestu premijera. Sutra ima parlament. A ja, što bi naš narod rek’o, naharac.
Kad god prođem pored Parlamenta BiH, sam sebi kažem: “Hamdo, budalo”! Ali, opet bih isto – gumene čizme i s Krajišnicima gradio Krajinu. Ako me puste. Ko zna…
Ponedjeljak, 27. februar: Kako god, užas
Šta je bilo na Izbornom štabu SDP-a BiH, ne mogu vam reći. Ali, otkriću vam ono najvažnije. Dogovorili smo se da ćemo u oktobru pobijediti. Sjednica Predsjedništva, došla Krajina na red. Ja kriv njima, oni krivi meni… Ne znam jesam li više ljut što nam se dogodilo to što jest ili što sam dozvolio da postanemo tema. Kako god – užas. Ostalo znate.
Utorak, 28. februar: Moj najveći grijeh
Nekako sam čudno rasterećen. Znate, neko nikad ne sazna ima li i ko su mu prijatelji. Ja barem znam ko nije. Teško jeste, ali od jednog najteže. Mea culpa, mea ultima culpa. Intervju za “Avaz”. Slučajni susret i razgovor s političkim liderom, dobrim analitičarem i poznavaocem prilika u regionu. Kratak susret s potpredsjednikom Pudarićem. Odlazim kući, poželio sam se kćerke i supruge. I sjetio da trebam nahraniti ribice.
Srijeda, 29. februar: Božija volja
Obilazak mezara, cvijeće i Fatiha za sve žrtve pale za BiH u Drugom svjetskom i našem Oslobodilačkom ratu. Pred nama je 1. mart, dan koji je onemogućio “propast BiH i nestanak muslimanskog naroda”, kako je to poručivao ratni zločinac Karadžić.
Gledajući dokumentarni film na svečanoj sjednici Skupštine USK, slušam rahmetli predsjednika Izetbegovića kako mu nadmoćno replicira, iako je tada bosanski patriotski front bio znatno slabiji od neke armije koju više nismo prepoznavali. Tada sam odlučio. U nekom trenutku se može činiti da je neko slab, ali prava snaga izvire iz pozicije slabijeg, iz vjere u pobjedu dobrih ljudi. I Božiju pomoć, zasigurno.
Božija je volja da neko bude na nekoj poziciji, a na nama je da uradimo što više za one koje predstavljamo. Ponos što sam svojim potpisom ostvario san Univerziteta u Bihaću da nabavi novu opremu vrijednu pet miliona eura. Bihaćki univerzitet, osim toga, dobit će i novu zgradu Pravnog i Ekonomskog fakulteta. Jedini pravi garant budućnosti krajiškog naroda nisu ni političari ni institucije, nego baš njegov univerzitet.
Četvrtak, 1. mart: SDP je najsličniji BiH
Sretan vam Dan nezavisnosti! Mi esdepeovci obilježavamo svaki praznik koji se veže za BiH. Jer, SDP je, bez uvrede, najsličniji BiH. Velik, multietničan, pun različitosti, bogat ljudima. Baš kako nijedan narod ne bi mogao bez druga dva, kako nijedan dio BiH ne bi mogao bez svih njenih dijelova, tako ni mi iz SDP-a, ma koliko ljuti i posvađani, ne možemo jedni bez drugih. To se vidjelo i danas na proslavi praznika. Mi to, jednostavno, ne znamo. I nećemo.
Petak, 2. mart: Priznajem sud svoje partije
Sarajevo, pripreme za izbornu konferenciju. Priznajem sud samo svoje partije….
Dnevniavaz.ba/Informer.ba
