Najznačajnija presuda Evropskog suda za ljudska prava koja je do sada donesena protiv Bosne i Hercegovine jeste presuda u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH.
U predmetnom slučaju državljani BiH Dervo Sejdić i Jakob Finci žalili su se da im je uslijed relevantnih odredaba Ustava BiH i Izbornog zakona BiH onemogućeno da se kandidiraju za pozicije delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i na izborima za člana Predsjedništva BiH zbog njihovog romskog i židovskog porijekla.
Odlučujući o žalbama aplikanata Sud je istaknuo da su sporne ustavne odredbe koje isključuju mogućnost “ostalih” da se kandidiraju za Dom naroda Parlamentarne skupštine u vrijeme kada su usvojene imale opravdanje i slijedile su cilj koji je općenito kompatibilan s općim ciljevima Konvencije, a to je uspostava mira.
Kada je riječ o izvršenju presude Sejdić i Finci protiv BiH moglo bi se reći da su vlasti BiH s deklariranom spremnošću da izvrše ovu presudu prilično brzo sačinile akcioni plan koji je predviđao vrlo kratke rokove za kompleksan zadatak izmjene Ustava i Izbornog zakona prije održavanja općih izbora u BiH.
Vijeće ministara BiH je u martu 2010. usvojilo akcioni plan za izvršenje ove presude shodno kojem je formirana radna grupa koja je zadužena za pripremu prijedloga amandmana na Ustav BiH i usklađivanje Izbornog zakona s utvrđenim amadmanima.
Sve dok se ne usvoje izmjene Ustava BiH i izbornog zakonodavstva, a što je neophodno za izvršenje ove presude, BiH će biti izložena političkom pritisku i kritici 46 država članica Vijeća Evrope na sastancima Komiteta ministara.
Intenzivni politički pritisak nedvojbeno predstavlja snažan katalizator prijeko potrebnih ustavnih promjena u BiH.
Da izvršenje ove presude nije nimalo jednostavan zadatak, osim činjenice da su prethodni pokušaji ustavnih reformi završili neuspjehom, potvrđuje i činjenica da vlasti BiH više od godinu otkako je presuda donesena nisu uspjele postići politički konsenzus u pogledu prijeko potrebnih izmjena spornih ustavnih odredbi, a nakon čega bi uslijedilo usaglašavanje Izbornog zakona.
Naime, različite političke opcije u BiH imaju različite pristupe opsegu izmjena Ustava u svezi s izvršenjem ove presude, stoji u tekstu agentice Vijeća ministara BiH u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu Monike Mijić.
Mijić navodi da bi konkretan odgovor na sva pitanja koja se vežu za izvršenje presude uskoro morala dati nova vlast u BiH.
Izvršenje presude jeste prvenstveno međunarodna obveza, ali je ujedno i prilika predstavnicima vlasti u BiH da samostalno i bez nametanja rješenja međunarodne zajednice izmijene postojeće odredbe Ustava koje se odnose na Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH kao i ostale diskriminatorne odredbe i odredbe koje priječe BiH put ka evroatlantskim integracijama.
Uspješno izvršenje ovog zadatka nedvojbeno bi dokazalo političku zrelost i odgovornost predstavnika vlasti u BiH te donijelo novu nadu građanima u opredijeljenost domaćih političara ka uspostavljanju istinski demokratskog društva i vladavine prava kao i u njihovu sposobnost da zajednički i dogovorno oblikuju ustavnopravno uređenje države koje će biti prihvatljivo svima u BiH i koje će omogućiti BiH napredovanje ka članstvu u evroatlantskim integracijama.
Fena/Informer.ba
