Na današnji dan prije 24 godine na Ušću u Beogradu održan je “Miting bratstva i jedinstva”, koji je, po mnogima, predstavljao mjesto ustoličenja Slobodana Miloševića, čovjeka koji će svojom nacionalističkom politikom povesti Srbe u agresiju i stvaranje “velike Srbije”, te proizvesti nevjerovatne užase na prostoru bivše Jugoslavije.
Prema izveštaju TV Beograd, televizije koja je bila posve odana Miloševiću, mitingu je prisustvovao milion ljudi. Također, režimska “Politika”je izvijestila o 1,5 milina ljudi na skupu. No, po izvještajima ostalih medija, na skupu je bilo nekoliko stotina hiljadaljudi.
Tek osam mjeseci poslije ovog skupa, na Vidovdan 28. juna 1989. godine Milošević će na Gazimestanu na Kosovu najaviti “da smo ponovo u bitkama i pred bitkama”, te da “one nisu oružane, mada i takve još nisu isključene”.
Na skupu na Ušću Milošević je najprije zaprijetio Albancima na Kosovu, ali se, između redova, mogla iščitati nedvosmislena prijetnja i svim drugim “jugoslovenskim narodima i narodnostima”.
Tom prilikom upućena je jasna poruka – da Srbija nikad neće dati Kosovo. Inače, bio je to uvod u Miloševićev politički uspon, ali i početak kraja Jugoslavije.
Nadalje, Milošević je istakao da “ovo nije vrijeme za tugu, nego za borbu”, te da se ta svijest koja je “zaokupila Srbiju” ne može više ni silom zaustaviti. Aludirajući na sukobljavanje s Albancima, najavio je okončanje “terora na Kosovu”.
“Pobjedićemo, bez obzira što se i danas, kao i nekada, protiv Srbije udružuju njeni neprijatelji, oni van zemlje s onima u zemlji. Njima poručujemo da uopše nismo plašljivi, da u svaku bitku ulazimo...”, rekao je Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Saveza komunista Srbije.
Tvrdio je da Srbi “nikada nisu vodili nepravedne i nepoštene ratove na štetu drugih naroda”.
“Niko ne bi trebao biti iznenađen da su prošlog ljeta svi Srbi ustali zbog Kosova. Kosovo je centar njihove istorije, kulture i njihove memorije. Svi ljudi imaju ljubav koja gori u njihovim srcima, zauvijek. Za jednog Srbina to je ljubav prema Kosovu. To je razlog zašto će Kosovo ostati u Srbiji. To neće biti na uštrb Albanaca“, kazao je Milošević, koji je vjerovao da je “narod spreman i na siromaštvo“, ali da živi u slobodi kako ju je vidio njihov vođa.
Na ušću 19. novembra 1988. godine se, po srbijanskom piscu Milovanu Vitezoviću, “dogodio narod”.
Spomenuti miting je bio kruna u seriji skupova na kojima se te godine klicalo novom vođi i pjevalo: „Sad se narod uveliko pita, ko će nama da zamjeni druga Tita. Sad se znade ko je drugi Tito, Slobodan je ime plemenito“.
Povodom ovog skupa bivši visoki državni i partijski dužnosnik SrbijeIvan Stambolić je prokomentirao:
“Ja sam se pitao: “Ako tako idemo, šta će od otadžbine ostati…”, rekao je Stambolić 1996. godine u BBC-vom dokumentarnu “Smrt Jugoslavije”. Milošević će kasnije naložiti ubistvo tog čovjeka, čije tijelo je pronađeno na Fruškoj Gori u Srbiji.
Gdje je Srbija 24 godine nakon političkog rađanja vođe Slobodana Miloševića.
“Srbija je poražena, devastirana je moralno i na svaki drugi način. Međutim, taj odnos prema regionu i uopće događanjima iz 90-tih godina nije se uopće promijenio što se vidi i po brojnim reakcijama na oslobađajućuju presudu hrvatskim generalima ovih dana. Srbija, zapravo, nije prihvatila novu realnost i nove zemlje u regiji. Još manje Srbija je odustala od tog projekta kojeg je namjeravala nastaviti drugačijim sredstvima i poslije ratnih poraza“, kazala je za agenciju Anadolija (AA) predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko.
Napominje da u Srbiji jača desnica koja interpretaciju ratova i onog što se ovdje dešavalo “prosto svodi na tezu o konspiraciji protiv Srbije ne samo u regionu već i u svijetu“.
“Nema tog kritičkog odnosa prema Miloševiću i njegovoj politici. Naprotiv, jača taj sentiment ugroženosti i osjećaj da je cio svijet protiv Srbije. Nema pokušaja da se otvori dijalog o onome što je bilo. Sudeći po izjavama koje smo mogli čuti ovih dana, može se reći da postoji određena homogenizacija upravo na po tumačenju rata i 90-tih generalno“, tvrdi Bisrko.
Profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Enver Imamović podsjeća da se nakon smrti doživotnog predsjednika Jugoslavija Josipa Broza Tita postavilo pitanje ko će biti njegov nasljednik i kako krenuti dalje u Jugoslaviji.
“Srbija je od 1918. godine, a i ranije, imala želju da bude hegemnon na ovim prostorima. To pravo je i dobila poslije Prvog svjetskog rata voljom velikih sila. Nakon smrti Tita u Srbiji su smišljali kako da ponovno preuzmu kontrolu nad ovim dijelom Balkana. Tako se rodio Milošević koji je propagandom i silom sebe htio nametnuti vođom svih naroda bivše Jugoslavije, iako je Titova karizma bila nedodirljiva. Takva velikosrpska politika je u crno zavila sve jugoslavenske narode, a najviše upravo u Bosnu i Hercegovinu“, rekao je Imamović.
Ako budu imali pameti, tvrdi Imamović, aktuelno vodstvo Srbije i tamošnji narod izvući će pouku iz svih tih događaja iz prošlosti.
“No, bojim se da je velikosrpska politika i dalje živa i ovdje prisutna. Nakon Prvog svjetskog rata i ogromnih beneficija koje je Srbija tada dobila, Srbi su uvjereni da njima pripada pravo na hegemoniju i vladanje svim drugim narodima na Balkanu. Oni se toga ne mogu osloboditi. Problem je što tu ideologiju, tu svijest nosi većina, od rudara i čobanina do akademika. Naravno, mi u BiH se toga plašimo, jer ljudi u Srbiji, očito, ne vide izlaz iz takvog jednog stanja u kojeg su kroz historiju upali. A na BiH, također, gledaju kako na svoje pravo“, zaključio je Imamović.
AA/Informer.ba
