Legendarni skakač sa Starog mosta u Mostaru Emir Balić, komentarišući jučerašnju osuđujuću presudu bivšem premijeru “Herceg-Bosne” Jadranku Prliću, zapovjednicima HVO-a Slobodanu Praljaku i Milivoju Petkoviću, ministru odbrane Bruni Stojiću, zapovjedniku vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću i predstojniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću, istakao je kako je bilo krajnje vrijeme da se ova presuda izrekne.
“To je neka utjeha porodicama koje su izgubile svoje najmilije u ratu. Malo je poznato da 400 Mostaraca još uvijek nema. Ne zna im se za grobove“, rekao je Balić u razgovoru za agenciju Anadolija.
Ocjenu Suda u Haagu da je Stari most bio “valjana vojna meta“, Balić je okarakterisao kao paradoks.
“To je jedan neosmišljeni odgovor. Vidio sam i svjedoka koji je govorio da je čudno most srušen“, kazao je Balić, te dodao: “Strateški? Kakav strateški. Nije se preko mosta moglo preći. On je bio dobro izbombardovan 8. novembra 1993., a 9. novembra je dokrajčen“.
Balić je podsjetio da je prije određenog vremena u Hrvatskoj formirana komisija koja je imala zadatak da utvrdi kako je srušen Stari most. On se prisjetio šaljivog komentara jednog Mostarca, koji je rekao da su most srušili “NLO-HVO“.
“Zna se ko je srušio Stari most, pod čijom komandom i zašto. To je bio posljednji napad na bošnjački narod, da on ne treba da živi u ovom gradu. Šta kada se poruše jednom narodu simboli? Da sruše Zagrebu katedralu, u Parizu Ajfelov toranj. Mi smo Stari most držali kao jedno živo biće“, naglasio je Balić.
U vrijeme rata Mostar je bio Hirošima Evrope, kaže Balić i dodaje da se o Mostaru na izricanju presude veoma malo pričalo, a grad je bio sravnjen.
“Najinteresantnije mi je bilo da nisu pričali o stvarima poput guma punih municije koje su spuštane sa brda Hum ili leševa koji su danima ležali po ulicama u junu. Logoraši su sigurno pričali o tim stvarima, jer su radili tada tu. Oni su najkompetentniji bili da svjedoče, koji su to preživjeli“, napominje Balić.
Kako je i sam proveo mjesec dana u logoru tokom proteklog rata, Balić je istakao kako je bilo predodređeno da ga Armija ubije, jer je uvijek radio na prvoj liniji. Kada je izašao iz logora, pušten je na stranu pod kontrolom HVO-a, jer je sa suprugom i majkom stanovao u kćerkinom stanu u tom dijelu Mostara.
“Tada su nastali problemi. Tražili su me, dolazili su mi u stan, maltretirali su mi majku od 93 godine. Moja supruga je bila hrabra i rekla je da je njeno mjesto tu, gdje su joj svekrva i muž“, prisjetio se Balić veoma teških trenutaka u svom životu.
Uz pomoć prijeratnog prijatelja Hrvata, otišao je u Makarsku, a potom u Zagreb. Kada je stigao u Zagreb, saznao je da je Stari most srušen.
“Bio sam šokiran. Srušen Stari most! Preživio 450 godina ratova, zemljotresa, raznih prirodnih nepogoda, da bude srušen. Iz kojih razloga, nije on bio strateški kao ostali mostovi“, nastavio je Balić, dodavši kako je 50 godina bio vezan za taj most i na njemu zaradio i slavu i lijep život.
Po povratku u Mostar, Balić je 1994. godine sa trampoline skakao u Neretvu pred 25.000 gledalaca. Kaže da presuda u slučaju Prlić i drugi ne može donijeti zadovoljstvo preživjelima, kao ni porodicama žrtava. Na neki način je pravda zadovoljena, ali prema njegovom mišljenju, ona nije adekvatna.
“Majke Srebrenice se ne mogu zadovoljiti, bez obzira koliko ko bude osuđen. Ali, ipak, završen je taj dugo čekani proces suđenja“, rekao je Balić, izrazivši nadu da će presuda donijeti bolje i da će se ljudi osvijestiti, jer su siti netrpeljivosti.
“Ćuprija je ćuprija”, prisjetio se Balić svojih riječi prilikom davanja intervjua prije otvaranja Starog mosta: “Da li će nas ona ujediniti, to je stvar naših glava. Posebno glava političara, što se i obistinilo. Ovaj narod nikad ne bi mogao biti razjedinjen. Bilo je ljudi koji su pomagali u ovom ratu, nismo svi isti.“
Anadolija/Informer.ba
