Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Enes Karić nedavno je u glavnom gradu BiH promovirao svoj roman “Jevrejsko groblje”. S jednakom pažnjom kao i “Pjesme divljih ptica”, čitalačka publika je dočekala i novi književni domet jednog od najpoznatijih savremenih islamskih učenjaka u našoj zemlji i inozemstvu.
Karić u razgovoru za “Avaz” analizira aktuelnu bh. političku zbilju, unutarstranački raskol u SDA, govori o osnivanju Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), mubarek mjesecu ramazanu, ali nagovještava i moguću ponovnu kandidaturu za reisa.
Čist obraz
Romanom “Pjesme divljih ptica”, koji ste, prema vlastitom priznanju, pisali deset godina, kazujete jedno veliko “da” svijetu oko sebe. Kakvu poruku šaljete “Jevrejskim grobljem”?
Karić: Na “Jevrejskom groblju” sam radio više od tri godine, ne računajući period u opsjednutom Sarajevu, kada sam ponešto zapisivao, u nadi da ćemo preživjeti i sačuvati ljudski lik. Kada sam jednom, u pozno ljeto 1994. godine, izišao kroz tunel i stigao u Tuzlu, sreo sam gospodina Selima Bešlagića. Rekao mi je tada: “Ko god iziđe iz ovoga rata s minimum dva prsta čista obraza sa svake strane lica, na velikom je dobitku!” Ta “dva prsta čista obraza”, pa makar samo na jednoj strani lica, eto, to je tema moga romana “Jevrejsko groblje”.
U prethodnom ste, ispreplićući problem vjere i politike, tvrdili da smo mi bivši kao i mi sadašnji skoro pa isti. U kakvom to vremenu živimo danas?
Karić: To je jedna namisao moga junaka Hasana Pruščaka, puna pesimizma. U pravu ste, ima takvih beznadnih mjesta u “Pjesmama divljih ptica”. Vidite, u školama i na univerzitetima učimo o čovječanstvu, u doba davne prahistorije i bliske historije, o starom i srednjem vijeku, pa o najnovijem dobu…, učimo nešto poput “postajanja čovjeka sve boljim” na tom velikom “putu napretka”. A, onda nas ratovi uvjere da je čovjek isti ili se promijenio neznatno, za pola jote. Pa i to pola jote pokaže se kao ništa.
Kako kaže moj junak u “Jevrejskom groblju”, hodža Mujki Spahić, i velike religije su pokušale popraviti čovjeka, ali je čovjek često sve te rezultate bacao u glib, u kal i u prah.
U ratovima vidimo kako se čovjek vraća svome “lovačkom” duhu, svome pradavnom ponašanju “pljačkaša” i “palikuće”. Ali, Kur’an garantira da se svakome sve vrati. Sve što činimo, mi, zapravo, činimo sebi. Strijela se uvijek odapinje na samu sebe ili na svoje najdraže. To je povijest čovjekova.
Kao što je i povijest i usud BiH da se, svako malo, rovari po njenom tlu. Je li za ovu zemlju i njene narode danas pogubnije političko neznanje i neumješnost vlastitih lidera ili, pak, političko znanje i spretnost političara u najbližem susjedstvu, Srbiji i Hrvatskoj, koje, bez sumnje, bilježe napredak na evropskom putu?
Karić: Kad je posrijedi Evropa, mislim na političku Evropu ili Evropu kao Evropsku uniju, koja je osnovana kao iscjeliteljski projekt nakon strašnih kataklizmi Drugog svjetskoga rata, upravo ta EU zakazala je devedesetih godina na zapadnom Balkanu. Opet su na evropsko tlo dobahuljali genocidni projekti, Srebrenica i druga mjesta došla su brzo nakon holokausta. To je razlog za zebnju, uvijek. Kad su posrijedi naši političari, zabrinjava me više zašto ne rade ono što mogu. Recimo, zar dva velika kantona, Sarajevski i Tuzlanski, ne bi mogli sagraditi dobar autoput preko Olova i Kladnja?!
Naravno, projekt EU za našu državu i domovinu znači projekt mira i stabilnosti. Po primjeru Srbije i Hrvatske vidimo da put do EU nije bez političkih mahinacija i akrobacija različitih vrsta. Imam dojam da evropske agende u naših bošnjačkih i bosanskih političara nisu pri vrhu njihovih prioriteta. Bošnjački političari trebali bi biti mnogo više na evropskoj sceni, kontaktirati evropske političare, biti u hiljadu projekata i tako biti “na vršaju”, kako bi rekao narod.
Svojevremeno ste bili član SBiH i tvrdili ste da izlaz Bosne ne vidite u bespoštednoj borbi između SDP-a i SDA, već u sintezi. Danas su ove dvije stranke koalicioni partneri. Kako gledate na njihov savez i mogućnost da konačno formiraju državnu vlast?
Karić: S mojim “partijskim” angažmanima je gotovo, sad će, evo, dvanaest godina. Nisam se snašao u tadašnjim postojećim konstelacijama. Da se vratim Vašem pitanju, uvijek sam smatrao da političke stranke ne trebaju dijeliti glasače na vjernike i nevjernike, u slučaju SDP-a i SDA na sekulariste i vjernike.
Područje političkih stranaka je “ovaj svijet”, bdijenje nad institucijama države i rad u njima, te predani rad na projektima zdravstva, školstva, socijalnih sfera, općeg dobra građana i slično. Ne vidim valjanih razloga da SDP i SDA ne budu u ovoj koaliciji, kao što sutra ne vidim razloga da i SBB BiH ne bude u koaliciji sa SBiH ili sa SDP-om i SDA. Ali, stranke u vlasti (i koalicijama na vlasti) podliježu kritici, naravno.
Kako komentirate aktuelno unutarstranačko razjedinjavanje i političke obračune s neistomišljenicima u SDA?
Karić: Vjerujte mi da nevoljko ulazim u dnevnopolitičke svađe i okršaje, ali morate priznati da mi kao obični građani “dnevno živimo”, da je naš život od danas do sutra i da kvalitet našeg života mnogo zavisi od ljudi koji ga u naše ime uređuju na javnoj sceni. Treba znati da je aksiom svake vlasti borba za vlast. Ovo što se događa u SDA je tipična borba za vlast, borba za premoć i za pozicije u toj stranci.
Nažalost, obilježje stranaka u BiH su dugovječni “stranački vladari”, a vrijeme u kojem živimo nije vrijeme političkih kapitalaca. Rijetkost je da se na evropskoj političkoj sceni ostaje dva mandata. Kod nas su na sceni partijske oligarhije koje su tu dvadesetak godina, a to je do kraja demode. Globalna evropska i zapadna demokratska scena to odbija. I ne samo evropska. Vidite šta se događa u arapskom svijetu. Kod nas je na sceni “bezbroj strategija i taktika” održavanja na vlasti, a to je, zapravo, stil rada ljudi koji ne znaju raditi.
Evo samo jednog primjera koji građane moje ulice jako muči, a situacija je ista u cijelom gradu. Stanujem blizu Logavine ulice i već nekoliko mjeseci tu se mota čopor pasa, zakrče cijele ulice, napadaju ljude, šire zarazu. Nikoga to nije briga. Vlasti su u Kantonu davno formirane, ali to ne znaju ili ne žele riješiti. Isti je slučaj s deratizacijom, najezdom glodara i održavanjem opće gradske čistoće. A šta tek da kažemo o rastućem siromaštvu i bijedi. Kontinuirani je pad nacionalne ekonomije, pad zaposlenosti, otkazivanje projekata, ne čujemo da se političke stranke na svojim aktivima i forumima uopće time bave.
Čak nas je i Albanija pretekla. Eto, to nikome nije problem u ovoj zemlji. Našim partijama su problem kadrovske križaljke, sve političke oligarhije vode samo kadrovske politike, druge politike kao da i nema.
A šta je kadrovska politika? Rečeno jednostavno, kadrovska politika znači samo jedno i jedino – koji će to i čiji će stranački ljudi trošiti svake godine državni budžet koji je sve manji. Pitam, a ne znam koga da pitam, zar ćemo izgubiti još četiri godine, a jednu smo nepovratno izgubili, i s čim će te stranke izići na sljedeće izbore? Nažalost, aktuelni politički vladari su nam za ovu godinu poslije izbora pokazali da se ničem dobrom ne možemo nadati.
Programske koalicije
Bošnjačko političko javno djelovanje općenito je, čini se, razjedinjeno. Kako to objašnjavate?
Karić: To je pitanje političke kulture našeg društva. Politika je od antičkih vremena bila elitna djelatnost i animirala je ljude s moralnim integritetom, vizijom, osjećajem za opće dobro i referencama koje nešto obećavaju u javnim poslovima. A iznad svega to je pitanje osjećaja odgovornosti pred građanima za ukazano povjerenje. Kod nas toga poodavno nema. U našoj politici moguće se kandidirati za najodgovornija mjesta u državi bez bilo kakvih referenci i kroz partijske magle dobiti povjerenje građana. I, još gore, to povjerenje je vještom partijskom manipulacijom moguće zadržati kroz više mandata, uprkos iznevjerenim obećanjima datim građanima na općim izborima.
To je problem bosanske političke prakse uopće. Ni druge dvije tzv. nacionalne politike nisu ništa bolje, dapače. A, bogami, i ova takozvana multietnička politička opcija u BiH tek treba da se dokaže da nije politika zasnovana na istom obrascu i da se ponaša odgovorno prema građanima. I da zaključim, politika je kod nas odavno postala sama sebi svrha, odnosno ljudi koji je provode postali su sami sebi svrha. To je najbolje plaćen posao u ovoj zemlji s najmanje odgovornosti. U takvom ambijentu nema i ne može biti principijelnih i programskih koalicija. Sve koalicije koje se prave imaju za cilj što duži ostanak na vlasti partijskih oligarhija koje pred same sebe neće postaviti prag beščašća, a da preko njega ne prekorače. To mogu samo građani na demokratskim izborima.
Prije šest godina bili ste kandidat za reisu-l-ulemu. Biste li ponovili to iskustvo?
Karić: Do izbora za reisu-l-ulemu ima više od godinu. Kada su se prije tri ili četiri mjeseca u medijima učestalo počeli spominjati izbori za reisu-l-ulemu, mnogima sam rekao kako smatram neprikladnim da se sada o tome pokrenu nekakve kampanje, borbe ili trvenja u Islamskoj zajednici, niti sam za formiranje nekakvih klanova i slično. Svugdje i uvijek govorim: Islamska zajednica nije politička stranka, unutar nje je potrebno umirivati stvari, i mi iz struktura IZ ne smijemo “zabavljati narod” pričama ili trvenjima o izborima.
Sadašnjoj administraciji u IZ ne treba, također, smetati da svoje projekte za ovih preostalih petnaest mjeseci dovede do uspješne završnice. Ne bježim od kandidature za reisu-l-ulemu, nudio sam i prije svoje usluge. Islamska zajednica je moja duhovna zavičajnost, u meni javnost i vjernički muslimanski svijet prepoznaju ono što me preporučuje za tu respektabilnu ulogu. Cijenim to i spram takvih mišljenja moram biti odgovoran.
Zbog devijantnih društvenih pojava i nedovršenosti političkog sistema u kojem živimo, na pleća IZ prebacuje se teret koji ona teško nosi. Svaka buduća administracija u IZ i reisu-l-ulema moraju znati to i biti spremni da ponesu teret odgovornosti. I aktuelni reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, i krugovi oko njega i ja osobno, nastojat ćemo ponuditi najbolji mogući program.
Spoznati da jedino zemlja može zasititi pohlepnu ljudsku utrobu
Dolazi nam ramazan, mjesec kada bismo svi trebali preispitati vlastitu duhovnost. I moram još jednom spomenuti Vaš roman “Pjesme divljih ptica”, zbog historičara Halila Inaldžika koji to vrijeme Osmanske imperije naziva vremenom fanatizma u kojem su gorjele džamije i tekije, o vremenu koje ne poznaje prioritete, i u kojem država propada. Gdje je i kako iz našeg praktičnog, svakodnevnog življenja, nestalo viteštvo misli, riječi i djela?
Karić: U pravu ste kad se pitate gdje nam to danas nestade odvažnost izricanja i autentičnost djela i djelovanja. Vidite, ima jedno mjesto iz biblijske i kur’anske pripovijesti o stvaranju prvih ljudi, Adema (Adam) i Have (Eve). Pred tim poštovanim bračnim parom Bog je dao da iznikne jedno drvo. I rekao im da se tom drvetu ne prikučuju.
Može biti da je to kazivanje o prvom vjerskom obredu koji se sastojao od neke vrste Ademova i Havina “nečinjenja”. I obred posta u mnogim religijama, u islamu pogotovo, jeste jedno veliko “nečinjenje”.
Ne jesti, ne piti, ne govoriti isprazno, ne činiti ništa loše… U Kur’anu se češće kaže čovjeku: “Nemoj to i to činiti”, negoli što mu se kaže: “Hajde, učini to!” Velike svjetske kulture nastale su na religijskim zabranama i tabuima različite vrste. A ramazan nam je tu i da spoznamo da jedino zemlja može zasititi pohlepnu ljudsku utrobu.
Rad BANU ne treba ometati
Nedavno je utemeljena Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU). Šta će ova institucija značiti u budućnosti kada je riječ o naučnom, pa i političkom promišljanju Bošnjaka, i zbog čega niste njen član?
Karić: Treba sačekati da vidimo šta će BANU uraditi u budućnosti. Na temelju same činjenice da je BANU osnovan, kao i na temelju datih proklamacija, ne mogu kazati ništa šta je BANU uradio. Smatram da ne treba ničim ometati njegove buduće projekte i aktivnosti. Mene je posjetio muftija sandžački, gospodin Muamer Zukorlić. Pitao je da li bih i ja bio među osnivačima BANU-a.
Zahvalio sam se, nisam dao svoj pristanak, i objasnio sam mu da sam negdje 1996. ili 1997. godine javno podržao predsjednika Aliju Izetbegovića koji je ustvrdio da Bošnjaci ne treba da osnivaju institucije konkurentske institucijama koje je osnovala država BiH. Muftija Zukorlić je veoma lijepo shvatio moje razloge. Štovatelj sam znanosti, mnogi su to u svijetu primijetili, a ko to i ovdje kod nas primijeti, stojim mu na raspolaganju.
Dnevni avaz/Informer.ba
