Privreda Turske ove godine zabilježit će stopu rasta ukupnog domaćeg proizvoda (BDP) između 4,5 do šest posto, objavila je danas njemačka medijska kuća Deutche Welle (DW).
Stopa rasta GDP-ja će, navedeno je iz DW-a, u eurozoni, koju čini 17 zemalja članica Evropske unije (EU), biti manja od jedan posto, pa u Turskoj raste samopouzdanje, a želja za pristupanjem EU postaje manja.
Turska je prvi put podnijela zahtjev za prijem u Evropsku ekonomsku zajednicu (EEZ) 1959, ali je status kandidata dobila tek 2005.
Vlasti u Ankari su do sada otvorile pregovore s Briselom u 13 od 33 poglavlja o zakonima EU i okončale samo jedno.
Pošto sva poglavlja budu zaključena, sve države članice EU moraju se jednoglasno složiti da Turskoj daju članstvo u Uniji.
Turska privreda je, kako pokazuje Ured za statistiku Turkstat, ostvarila u 2010. rast BDP od 8,9 posto, po čemu je na prvom mestu u Evropi. Veći privredni rast je od moćnih privreda zabilježila Kina.
Zumrijet Imaoglu s Instituta za istraživanje ekonomskih tokova Betam pri istanbulskom univerzitetu Bahćesehir je izjavila za DW da je začuđujuće s kakvom se brzinom turska privreda oporavila poslije globalne finansijske krize 2009.
”Vlada je potrošačima dala porezne olakšice, posebno za automobile i elektronske uređaje kao što su frižideri, šporeti i kompjuteri. Prodaja je povećana i to je itekako pomoglo ekonomiji”, rekla je.
Još 2001. Turska je morala prevladati vlastitu financijsku krizu, poslije koje je nova vlada potpuno prestrukturirala financijski sektor, otplatila državni dug i privredu snažnije usmjerila na izvoz.
Zemlja s blizu 74 miliona stanovnika je do 2008, bilježila prosječnu stopu rasta od više od šest posto. Tokom 2009. je, zbog globalne krize, BDP opao za 4,7 posto, ali su dobro regulirana financijska tržišta i bankarski sistem odoljeli i već prošle godine je izvoz dostigao nivo prije recesije.
Markus Knup, predstavnik njemačke državne trgovinske i investicione agencije smatra da su modernizacija, povećanje konkurentnosti turske ekonomije, ne samo u tekstilnoj branši ili prodaji mediteranskog voća, već i u automobilskoj, hemijskoj i građevinskoj industriji, kao i proizvodnji gvožđa i čelika, bili dobar temelj za oporavak privrede poslije krizne 2008-2009.
Turski nominalni BDP je za 2010. procjenjen na skoro 742 milijarde dolara, ili 10.399 dolara prosječno po stanovniku. BDP izražen paritetom kupovne moći (PPP, shodno tržišnim cijenama) je dostigao 960 milijardi dolara, ili 13.464 per kapita.
Turska je, između ostalog, članica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) koju čine 34 industrijski najnaprednije zemlje, kao i Grupe 20 (G-20) najrazvijenijih država svijeta i velikih privreda koje se najbrže razvijaju.
Ovakvim privrednim uspjesima Turske doprinose i niži troškovi radne snage, iako se o toj zemlji više ne može govoriti kao o jeftinoj proizvodnoj destinaciji.
Tako DW navodi da njemački koncern za proizvodnju kamiona i autobusa MAN u pogonima u Ankari izrađuje putničke autobuse, koje izvozi u 40 zemalja svijeta. No, i turske kompanije su otkrile svoj interes u Nemačkoj, pa je koncern Koć kupio 2007. njemački Grunding.
Neki posmatrači upozoravaju da bi prebrzi privredni rast u Turskoj mogao uticati na cijene i inflaciju pa da ove izmaknu kontroli.
Također, tursku privredu i dalje opterećuje veliki deficit tekućeg bilansa, a priliv direktnih stranih investicija (FDI) je smanjen budući da one pretežno dolaze iz krizom pogođene EU.
Očekuje se, ipak, da će FDI biti podstaknute daljim privrednim i reformama u oblasti zakonodavstva, kao i izgledima za članstvo u EU jednog dana. No, zbog krize koja potresa pojedine zemlje EU, na primjer turskog susjeda Grčku, među mnogim Turcima širi se, po mišljenju DW-a, osećaj da je možda i bolje ne ulaziti u Uniju.
Oduševljenje za EU je značajno popustilo i među mnogima u zemlji prihvaćeno mišljenje: “EU ne želi Tursku, a Turska ne treba EU“, zaključio je DW.
