Na današnji dan prije tačno 20 godina u Sarajevu je osnovana novinska kuća “Radončić Publik” (skraćenica od “Radončić Publikacije”), koja je 1993. promijenila ime u sada općepoznati brend “Avaz”.
Kompanija je u protekle dvije decenije postala regionalna velesila u oblasti medija, a sagrađenim objektima istovremeno je obilježila razvoj i arhitekturu BiH i zapadnog Balkana.
Stvaranje kompanije
Ovim povodom, Fahrudin Radončić prvi put govori za “Dnevni avaz” o nastanku kompanije, uspjesima, državotvornoj poziciji i ekonomiji.
Gospodine Radončiću, kako je osnovan “Avaz” i kako se razvio u najveće čudo poratne BiH? Kako uopće objašnjavate taj fenomen?
– Kada sam polovinom 1991. godine odlučivao da pokrenem privatni biznis, morao sam donijeti sudbonosnu i tada tešku odluku po sebe i svoju porodicu da se odreknem mira i izvanredne plaće u zagrebačkom “Danasu” i krenem u avanturu stvaranja vlastite kompanije. U tadašnjoj Jugoslaviji reformski premijer Ante Marković donio je zakon da se privatne firme mogu lako registrirati. I ja sam, kao i mnogi drugi, uz iskustvo poznatog novinara i publiciste, 22. oktobra 1991. godine u Osnovnom sudu u Sarajevu registrirao izdavačku kuću “Radončić Publik” s prvom adresom u ulici Mitra Trifunovića Uče 71, odnosno u tadašnjem vlastitom stanu na Koševskom Brdu.
Ubrzo sam otvorio knjižaru i izdao nekoliko knjiga različitih autora. Potom je počeo rat, gdje sam, kao i mnogi drugi patrioti, zamrznuo biznis, otišao u Armiju RBiH, odnosno u Kabinet načelnika Glavnog štaba ARBiH Sefera Halilovića.
U septembru 1993. Halilović je smijenjen s pozicije, a ja sam se vratio u svoju kompaniju i krenuo s izdavanjem “Bošnjačkog avaza”. To je bila jedna vrsta otpora agresiji.
Koja je bila Vaša vizija kada ste u jeku okupacije pokrenuli “Bošnjački avaz”?
– Prvo, ja sam i perom htio nastaviti borbu protiv agresije, a kao poznati novinar sa mnogo inozemnih veza htio sam da “Avaz” bude i nacionalni edukator. Prve godine izlazili smo mjesečno, a potom i sedmično. Zanimljivo je da se “Bošnjački avaz” istovremeno pojavio u Sarajevu, slobodnoj teritoriji, ali i po kioscima zapadne Evrope. Sve ostalo je historija. Već 1995. godine, čak i prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, sa sedmičnog izlaženja krenuli smo na dnevno. Na bazi jedne sekularne, ali jasne nacionalne opcije i profesionalnog kvaliteta odmah smo postali lideri na bh. tržištu štampe i ostali smo to do danas. Uz to, za naša izdanja pisala su najpoznatija domaća i svjetska imena iz svijeta politike, diplomatije, ekonomije ili kulture.
Čime se najviše ponosite?
– Najviše se ponosim činjenicom da smo od prvog broja bili državotvorni medijski projekt. Zaista je bila velika hrabrost 15. septembra 1993. godine, u prvom broju “Bošnjačkog avaza”, objaviti kritički tekst pod naslovom “Harakiri u Holiday Innu” i suprotstaviti se težnjama tek završenog Bošnjačkog sabora da se BiH podijeli na tri nacionalne državice.
Dogodilo se da su neki ljudi, nagovoreni borci, čak šutali naše kolportere dok su prodavali taj prvi broj. Iz današnjeg ugla, “Dnevni avaz” ostao je na toj liniji državotvornosti i pri tome postigao nešto neočekivano. Bošnjaci su, naime, prvi put u svojoj historiji dobili svoj veliki nacionalni sistem i supermoćnu dnevnu novinu koja izlazi već 17. godinu. Ona je postala važna nacionalna identifikacija najbrojnijeg naroda u BiH. Ali, s posebnom kvalitetom da posjeduje sve multietničke, multireligijske i multikulturalne dimenzije koje jačaju BiH kao državu. To, između ostalog, pokazuje višegodišnja praksa “Dnevnog avaza” da, primjerice, specijalne priloge objavljuju i za Božić i za Uskrs ili Vaskrs jednako kao i za Bajram.
Od nastanka “Avaz” je, neovisno o svojoj ogromnoj snazi i utjecaju te tiražu koji je deset puta veći od tiraža prvog konkurenta, iz nekih centara kontinuirano napadan i zlonamjerno problematiziran. Zašto je “Avaz” uvijek nekome bio problem?
– Svugdje u svijetu najjači i najutjecajniji mediji su veliki higijeničari društva. To znači da oni otvoreno pišu o korupciji, kriminalu, lošoj vlasti i zaostajanju zemlje. Potpuno je očekivano da nas kritiziraju oni koji su doveli do toga da BiH, kao najveća žrtva rata, umjesto da bude na putu prosperiteta, nastavlja samodevastiranje i zaostajanje za Evropom i svijetom.
Neko je ovu zemlju doveo do 700.000 siromašnih, do 535.000 nezaposlenih, do statusa zemlje prve po korupciji i lošoj vlasti. Do toga da zemlje u susjedstvu rade u prosjeku 100 kilometara autoputa svake godine, a naši vlastodršci su za 16 godina mira uradili samo 40 kilometara nezavršenog autoputa do Zenice!
Zašto bi svi oni hvalili “Avaz”, a da ne govorimo o onima koji su nama iza leđa, mislim i na narod i medije, prije 20 godina proizveli državnu mafiju s privatizacijskim, medijskim ili narko-kracima, koji i danas guše državu? Nama je najvažnije da narod voli “Avaz”, vjeruje mu, čuva ga i poštuje i u njemu vidi zaštitnika interesa malog čovjeka i građanina. Zato nije čudo što mi, bilo preko broja dnevno prodatih primjeraka koji se množi s osam čitatelja po jednoj novini, jer narod nema para da svi kupuju svoj primjerak, te doda cifra s portala, dnevno utječemo na formiranje stava i na informiranje oko 800.000 građana. To je enormna snaga “Dnevnog avaza”, ali i profesionalna odgovornost ljudi koji vode novinu i svakodnevno se nose s onima kojima to smeta.
Veliki brend
Kakva je, prema Vama, budućnost kompanije “Avaz”? Gdje je vidite, recimo, za 20 godina?
– Mi smo, kao kompanija, shvatili da su mediji biznis i da se preko kvalitetnih proizvoda i marketinga mogu praviti nove vrijednosti. Veleljepni objekti u Sarajevu i Tuzli ili kupovina najmodernije roto-mašine u BiH prije nekoliko godina, vrijedne desetak miliona KM, nisu naš najveći uspjeh.
Najveći uspjeh je brend “Avaza”! To je brend, mjereno našim uvjetima, poput onoga koji ima “Coca-Cola” ili drugi veliki svjetski brendovi. On odražava uspjeh, novi koncept života i standarda te stvaranje novih vrijednosti. Prije 20 godina “Avaz” nije postojao. Nisu postojali ni naši objekti. To nismo oteli nikakvim stranačkim namještaljkama. Sve je stvoreno kao nova i tržišno dokazana vrijednost. Ali, kao i tome, ja se jednako radujem činjenici da su stotine naših urednika, novinara, menadžera ili grafičara prošle međunarodne edukacije i implementirale najbolje standarde zapadnog novinarstva i poslovanja u BiH. Oni garantiraju daljnji prosperitet “Avaza”. “Avaz” je sada kao odrastao čovjek. Ja mu kao roditelj operativno više i ne trebam i s razlogom očekujem da će narednih 20 godina višestruko nadmašiti ove dosadašnje.
Uz to, osim što smo napravili najprodavaniji bosanski proizvod, a to je “Dnevni avaz”, stvorili najmoderniju štampariju, odnosno GIK OKO, najposjećeniji portal te dvadesetak drugih vrlo tiražnih izdanja, grupacija “Avaz” uspješno razvija i paralelne biznise poput onih u hotelijerstvu ili nekretninama, kakav je slučaj s objektom u Tuzli. Naprosto, kao ekonomski gigant za naše uvjete, svoju poslovnu tvrđavu ojačavamo i širimo na više strana.
Zlonamjerni politički rivali od početka Vašeg političkog angažiranja žele ovu novinu diskvalificirati kao stranačku?
– Nisam čovjek koji će na jednom mjestu graditi, a na drugom rušiti. Zašto bih ja supermoćni i uspješni “Avaz”, koji je i u medijskom i u građevinskom smislu već postao velika i time nezaobilazna historijska činjenica ove države, rušio u korist bilo koje stranke, pa i SBB BiH, čiji sam osnivač?
Gledajte, “Dnevni avaz” uvijek će biti narodna novina, gdje će se ravnopravno i demokratski, a kada treba i polemički, prelamati sve političke i konstruktivne opcije. Pa, vi sada u “Dnevnom avazu” imate više fotografija političara iz SDP-a nego ljudi iz SBB BiH. Mnogi moji članovi prigovaraju mi na tome.
Ali, rekao sam to na skupu od 400 naših stranačkih funkcionera, “Avaz” neće biti glasilo SBB BiH. Poenta je da najjača, ekonomski neovisna novina u jednoj državi, profesionalno i neovisno prati sve izborne pobjednike i kada rade dobro, i kada rade loše. Ako je “Dnevni avaz” nekada podržavao SDA, SDP ili SBiH, jer su to bile društvene realnosti i pobjedničke stranke tada birane voljom naroda, to je bio profesionalni odraz da se svima pravi milje za uspjeh nakon pobjede na izborima. Također, ni SBB BiH neće biti izuzetak od toga da njegove uspješne aktivnosti budu zabilježene. Ali, bez ikakve favorizacije tog političkog projekta. Naprosto, za urednike naših izdanja čitatelj, njegov interes i pravo na objektivnu informaciju važniji su od bilo koje političke stranke, pa i moje.
Državnost i opstojnost
Vi ste prije godinu upozorili javnost da Bošnjaci, ako se ekonomski ne usprave, mogu doživjeti svojevrsnu palestinizaciju. Istovremeno, kako komentirate prijetnje Dodika i nekih drugih političara destabilizacijom naše zemlje?
– Za mene osobno i kada sam se kao publicista suprotstavljao politici Slobodana Miloševića davne 1988. godine, i kada sam osnivao “Avaz”, i kada sam bio u Armiji RBiH ili danas, kada sam na čelu jedne stranke, nikada nije bila upitna bh. državnost i opstojnost!
Ipak, da odgovorim na pitanje o palestinizaciji: zahvaljujući dugogodišnjoj mubarakovsko-gadafijevskom kontinuitetu u vladanju i nesposobnosti SDA, koja niti je znala niti je htjela ekonomsko jačanje Bošnjaka i BiH u cjelini, mi smo narod s najslabijim ekonomskim rezultatom na području Balkana i na područjima u BiH na kojima smo u smislu procenata dominantni u stanovništvu.
Time smo postali znatno slabiji ekonomski i politički faktor nego neposredno nakon rata. Sada Bošnjaci moraju biti primjer u ekonomiji, u razvoju, u demokratiji te tome kako se demokratski gradi i čuva BiH.
S druge strane, Dodik je kao babaroga. On nema moći, a mi to nećemo političkim sredstvima ni dozvoliti, da razbije BiH! On je čovjek žestokih riječi na koje se s lakoćom hvataju pojedini bezidejni bošnjački političari kako ih narod ne bi pitao za ekonomske rezultate ili to čine da skrenu pažnju s teme koja ih u određenom trenutku boli. Dodika moramo poraziti svojom ekonomskom vizijom, radom, znanjem, međunarodnim vezama, boljim životom u FBiH i civiliziranijim javnim međusobnim odnosom, a ne prepiskama populističkog i kukavičkog tipa, kada se jedan političar, u želji da skrene pažnju s pogleda u bošnjačku mafiju i zla koja ona čini, počne dopisivati s predsjednikom RS. Tako se dižu međunacionalne tenzije kao provjerena metoda za smirivanje nacionalnog puka. Ja se ne bojim Dodika! On je rešeto i klepetalo kojim neuspješni bošnjački političari plaše svoj narod. I strateški gledano, zbog dnevnih političkih interesa, dugoročno idu Dodiku naruku.
Sve ovo rekao sam i Dodiku u Banjoj Luci. To ne znači da i on meni nije jednako direktno kazao sve što ima. Mislim da je jedino ispravan put s njime se lično suočiti i muški razgovarati, a ne slati mu kukavička pisamca s polemičkim rečenicama iz fotelje u sigurnom Sarajevu.
U BiH vlada sistem čiji je osnovni cilj rušenje uspješnih ljudi
– Kompanija “Avaz” dokaz je da se u BiH i u lošim ekonomskim i političkim uvjetima mogu praviti spektakularni i historijski značajni rezultati. Kada vidite “Avaz Twist Tower” od 40 spratova ili rotirajući restoran u “Radon Plazi”, shvatite koliko sposobne građevinare, arhitekte i inžinjere ova zemlja ima. Mi i danas odlično poslujemo, na kraju i ove poslovne godine iskazat ćemo višemilionsku dobit. Objekt u Tuzli također se gradi očekivanom dinamikom i od 110 stanova, već smo na današnji dan prodali njih 97.
Popularna cijena u tome ima udjel, ali je očigledno i ogromno povjerenje ljudi koji su dali svoj novac za stanove unaprijed “Avazu”, kao investitoru za kojeg važi da kada nešto počne graditi, to i završi.
U BiH je mnogo ljudi poput mene ili Redže Bekte, Nijaza Hastora, Selvera Oruča, Izudina Ahmetlića i Hrvića iz Jelaha. Ali, najveći dio njih nije ostvario rezultate slične našim, jer su ih slomili loša vlast i privatizacijska mafija. BiH bi danas izgledala mnogo bolja, razvijenija i ljepša da decenijama nije vladao sistem čiji je osnovni cilj rušenje uspješnih ljudi.
Veliki rezultati, male proslave
– Kompanija “Avaz” ne planira nikakve velike proslave iz prostog razloga što smo pristalice štedljivosti i koncepta da velike rezultate trebaju pratiti male proslave. Novac koji bi bio potrošen na svečane akademije ili vatromete, kao društveno odgovorna kompanija dat ćemo u dobrotvorne svrhe.
Dnevni avaz/Informer.ba
