Balijagić svoja saznanja temelji na predmetu pokušaja ubistva Nedžada Herende, za šta su osuđeni Edin Garaplija i još dvije osobe, svi bivši članovi Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID). Tuzlanski advokat oborio je presudu protiv Garaplije.
Vi ste se bavili i predmetom “Herenda”, u kojem su bili optuženi pripadnici bivše Agencije za istraživanje i dokumentaciju. No, iz tog vremena ima mnogo nerazjašnjenih slučajeva, koji nikada nisu dobili sudski epilog. Kakva su Vaša saznanja?
” Da. Nakon što je ova grupa tajnih policajaca provela pet godina u KPZ-u Zenica, majka Edina Garaplije zatražila je od mene da joj branim sina. Morao sam joj reći da je na osnovu dokumentacije koju mi je donijela, to bilo ravno pokušaju da se oživi mrtvac iz groba. No, nakon afere “Agrokomerc”, gdje sam bio branilac prvooptuženog Fikreta Abdića, ovo je za mene bio novi izazov. Posjetio sam Garapliju u Zenici i pet dana nakon ove posjete bio sam u šoku, strahu i beznađu. Garaplija je u svojoj priči bio precizan.
Rekao mi je da je bio šef Centra za tajno praćenje i prisluškivanje tajne političke policije AID i da je bio jedan od 50 najelitnijih tajnih policajaca, koji je bio zadužen za ostvarivanje pobjeda SDA na izborima. Nakon što je preuzet, formalno-pravno mu je Kemal Ademović ostao šef, ali je bio pod ingerencijom Mustafe Hafizovića zvanog Mujo Kaloša i direktno “oca i sina”, ističući da se radi o Aliji i Bakiru Izetbegoviću.
Na šta konkretno mislite, o kakvim je aktivnostima riječ?
“ Operacijom “Orao”, kako će to kasnije utvrditi predstavnici UN-a, predvođeni Južnoafrikancem Karlom Keningom (Coening), rukovodio je Bakir Izetbegović uz stalnu konsultaciju sa svojim ocem Alijom. Naime, pismena naredba o operaciji “Orao” i dan-danas se nalazi u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Sadržavala je uništenje posljednjih dokaza zločina i terorizma počinjenog prema svim građanima Sarajeva od terorističke skupine “Ševe”, čiji članovi i dan-danas žive i u BiH i izvan nje.
Skupina “Ševe” bila je namijenjena za teroriziranje muslimana, Srba i Hrvata koji nisu bili po ukusu bošnjačkih vladajućih političara. “Ševe” su čak snajperisale i ubijale pripadnike Armije RBiH, pa je Deveta brdska brigada mislila da ih ubijaju ljudi iz Desete brdske brigade i obrnuto. Upucali su i čuvenog Ismeta Bajramovića Ćelu, samo da ne bi smetao Bakiru Alispahiću oko tržišta drogom. Sjećam se iz Garaplijinog kazivanja da su najbolji snajperisti u “Ševama” bili Slobodanka Šakić i njen brat, koji su bili prvaci Jugoslavije u streljaštvu. Kompletnu logistiku “Ševama” pružalo je tadašnje Ministarstvo policije RBiH”.
Bio sam izložen napadima
Kako ste Vi, zapravo, došli do takvih saznanja i otkuda je dolazila ta politička podrška koju spominjete?
“ Kada sam pokrenuo postupak za poništenje pravosnažne presude Vrhovnog suda Federacije BiH Garapliji pred Domom za ljudska prava za BiH, potražio sam Miodraga Pajića, sudiju tog doma, kojeg sam poznavao kao školskog druga iz Brčkog.
Dom za ljudska prava za BiH, naime, sudio je u sastavu od dvanaest sudija. Dvojica su bila iz Karadžićevog SDS-a, dvojica iz HDZ-a Mate Bobana, a dvojica iz Alijine SDA. Ostali su bili stranci. Bilo je vrlo interesantno da sam nakon podnošenja zahtjeva za poništenje presude Edinu Garapliji, bio izložen stalnim napadima aktuelne vlasti i praćenju od tajne policije. Jedne noći po povratku s puta, po ko zna koji put uništena mi je tabla advokatske kancelarije. Pozvao sam lično Aliju Izetbegovića, javio mi se Mirza Hajrić, rekao mi da Alija ne može sa mnom razgovarati, jer ima goste.
Rekao sam mu da mi prestane više uništavati oznaku advokatske kancelarije. Dobio sam odgovor od Hajrića da je zaprepašten da optužujem Aliju za takve stvari, ali poslije ovoga više nikada nisam imao ovakvih problema”.
Avaz/Informer.ba
