Haški bjegunac Goran Hadžić bio je dio mreže ljudi s hrvatske i srpske strane kojima je zadatak bio da izazivaju i podstiču ratne sukobe i kao takav je sarađivao s hrvatskom vlašću, izjavio je bivši hrvatski ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac za “Slobodnu Dalmaciju“.
Boljkovac bio je ministar unutrašnjih poslova do jula 1991. godine, a u svojoj knjizi “Istina mora izaći van” pomenuo je i Hadžića, koga Tribunal sumnjiči za progon Hrvata iz istočne Slavonije, za ubistva, mučenja i pljačku napuštenih hrvatskih kuća.
Boljkovac je opisao događaje od 30. marta 1991. godine, kada je hrvatski MUP zauzeo Plitvice nakon oružanog sukoba sa srpskim dobrovoljcima. Tada je uhapšen i Hadžić, koji je sproveden u Zagreb, odakle je pod nikad razjašnjenim okolnostima pušten na slobodu.
“Hadžić je bio naš čovjek i naravno da je oslobođen nakon Plitvica, gdje se zatekao slučajno. Vraćao se s Borivojem Savićem iz Obrovca, sa sastanka srpskih političkih rukovodilaca, gdje je odbijen prijedlog da se ide na pobunu u tom dijelu Hrvatske, pa je svratio na Plitvice. Nije znao, kao ni Savić, za akciju našeg MUP-a, to je sigurno”, naveo je Boljkovac.
“Na Plitvicama su ga naši zarobili i isprebijali, pa smo se moj pomoćnik Slavko Degoricija i ja pobrinuli da dobije ljekarsku pomoć u Zagrebu i obišli ga. I kasnije je bio ‘na vezi’; učestvovao je na jednom sastanku u Staroj Pazovi gde sam vodio našu delegaciju, a Radmilo Bogdanović delegaciju MUP-a Srbije. Do kad je Hadžić radio za nas? Još nije vrijeme da se to objelodani”, rekao je bivši hrvatski ministar unutarnjih poslova.
Hadžić je bio funkcioner Saveza komunista Hrvatske u rodnom Pačetinu kraj Vukovara, nakon čega je prešao u Srpsku demokratsku stranku i tamo odmah dobio važne uloge.
Postavljen je za predsjednika SDS-a Vukovara, pa u junu 1991. za predsjednika Srpskog narodnog vijeća Slavonije i Baranje, što je bila preteča kasnije SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema.
Hadžića je Haški tribunal osumnjičio i za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Jovicom Stanišićem, Vojislavom Šešeljom, Željkom Ražnatovićem Arkanom i ostalima u vlastima ili pri vlastima tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Srbije.
Hadžić je nestao sredinom jula 2004. sa svoje tadašnje adrese u Novom Sadu, nakon što je Beograd primio optužnicu iz Haga, u kojoj je traženo i njegovo izručenje u roku od 72 sata, piše list.
“Slobodna Dalmacija” navodi i da je Boljkovac za jedan frankfurtski list svojevremeno dao intervju u kome je Gojka Šuška, Vicu Vukojevića i Branimira Glavaša optužio da su u proljeće 1991. ispalili dvije granate iz bacača “ambrust” na Borovo Selo, kako bi izazvali sukobe u tom dijelu Hrvatske.
To ide u prilog Boljkovčevoj tezi da je rat namjerno izazivan i podstican s obje strane, jer je nedugo nakon akcije “ambrustima”, u pokušaju zauzimanja sela, poginulo 12 hrvatskih policajaca, naveo je list.
Informer.ba
