Udruženje BH novinari, u saradnji sa Vijećem za štampu BiH i u partnerstvu sa Vijećem Evrope, organiziralo je u četvrtak i petak u Sarajevu regionalnu konferenciju o borbi protiv govora mržnje u jugoistočnoj Evropi pod nazivom “Živjeti zajedno”.
Namjera konferencije je podizanje svijesti o problemu govora mržnje u medijima, razmjena iskustava i pronalaženje načina za rješavanje ovog problema.
Ne tako davno, i samo zbog mišljenja koje se razlikovalo od mišljenja vrhovnog poglavara Islamske zajednice BiH, reisu-l-uleme Mustafe efendije Cerića, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH Vera Jovanović postala je žrtva govora mržnje. Nazivana je pogrdnim imenima, protjerivana iz Sarajeva, čak su joj radikalnije pristalice svakodnevno prijetile:
„Taj govor poziva na prijetnje, poziva na to da te osobe i dalje budu izložene napadima i prijetnjama. Ako si drugi, drugačiji, ako slobodno misliš, onda moraš biti spreman i da će ćeš sigurno u ovakom jednom netolerantnom, nedemokratskom društvu biti izložen određenim pritiscima.“
U krivičnim zakonima u BiH ne postoji definicija pojma mržnja, te stoga tužilaštva ne mogu pokretati tužbe protiv govora mržnje. Ukoliko se govor mržnje prepozna kao podsticanje na nacionalnu ili vjersku netrpeljivost, tada tek prekršioci mogu biti sankcionisani.
To nije dovoljno, smatra pravnik i stručnjak za medije Mehmed Halilović:
„Nažalost, moram reći da su naši zakoni manjkavi. Mi, istina, imamo Zakon o spriječavanju diskriminacije i to djelimično može zadovoljiti te uvjete, ali naši krivični zakoni nemaju predviđeno krivično djelo govora mržnje, već samo rasizma, nacionalne netrpeljivosti itd.“
Halilović upozorava da se govor mržnje ne može vezati isključivo uz medije. On smatra da i javne ličnosti, naročito političari, moraju voditi više računa o javno izgovorenoj riječi:
„Političari se služe govorom mržnje, služe se i druge javne ličnosti, također i novinari.“
Odgovornost za izgovoreno
Svaki čovjek mora uživati slobodu govora, međutim, mora postojati odgovornost za izgovoreno. BiH nije uradila mnogo po pitanju spriječavanja govora mržnje, kaže ministar pravde BiH Bariša Čolak:
„Ja mislim da u ovom trenutku naše društvo još uvijek nije tako organizirano da može u pravom smislu odgovoriti na ovu vrlo rasprostranjenu pojavu. I ja mislim da tek trebamo napraviti odlučne korake u tom opravcu.“
Iako su međunarodni standardi i propisi jasni, šefica Ureda Vijeća Evrope u Sarajevu Mary Ann Hennessey smatra kako i domaće zakonodavstvo mora tačno definisati govor mržnje da bi se on mogao sankcionisati:
“Naša velika zabrinutost leži u tome što mislimo da zakonske odredbe
jednostavno nisu dovoljno jasne, niti su dovoljno razrađene. One se čak ni ne provode u BiH. Ne smijemo miješati govor mržnje sa slobodom govora. Sloboda govora jest nešto što treba zaštititi. Međutim, ona ne znači neodgovornost.”
S druge strane, govor mržnje u BiH danas je blaži nego što je to bio prije nekoliko godina. Manifestuje se kroz govor podjela i netolerancije, što, prema mišljenju predstavnice za slobodu medija OSCE-a u BiH Dunje Mijatović, ostavlja dugoročnije posljedice:
„Postoji jedan novi stadij, a to je možda sofisticiraniji jezik mržnje, iako mislim da u svemu tome ima jako puno manipulacije, jako puno uključivanja u govor mržnje nečega što je vulgaran govor, provokativan govor, neprimjeren, trivijalan govor, koji u svakom slučaju vrijeđa mnoge ljude.“
Zbog govora mržnje u Srbiji je sredinom 2011. izrečena prva presuda. Gay straight alijansa tužila je jedan srbijanski list zbog govora mržnje upućenog LGBT populaciji. Ovo je jedna od prvih presuda izrečenih po osnovi Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Savjetnik Republičkog javnog tužilaštva Srbije Tomo Zorić ističe kako se pravosudne isntitucije svakodnevno bore protiv govora mržnje u Srbiji:
„Mi smo mnogo postupaka pokrenuli prema pojedincima koji su činili krivična dela izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti, ali podsetiću vas na inicijativu Republičkog javnog tužilaštva u kojoj smo tražili od Ustavnog suda Srbije da se zabrane desničarske i ekstremne navijačke grupe koje izazivaju nacionalnu, rasnu i versku mržnju i netrpeljivost prema pripadnicima drugih, manjinskih grupa i gde je mržnja element njihovog delovanja.“
Zbog nepostojanja zakonske kvalifikacije, sloboda govora često se zloupotrebljava. Građani su pod stalnim pritiskom medijskog ludila u BiH, pa čini se kako ne razlikuju slobodu izražavanja od govora mržnje. Političari to pak najvještije koriste kako bi što duže sačuvali vlast i moć nad nacionalnim torovima.
S druge strane, sve što kažu ne podliježe zakonskim sankcijama. Najveća posljedica takvog djelovanja jeste produbljivanje međunacionalnih netrpeljivosti među građanima, koji ipak još uvijek vjeruju političarima.
RSE/Informer.ba
