Dvadeset sjednica Vlade USK za 100 dana, jednoglasno donesene sve odluke svih devet ministara i premijera, jedinstvo i optimizam koje u svakoj prilici naglašava Hamdija Lipovača dio su pozitivnog ozračja u radu izvršne, ali i zakonodavne vlasti.
Od 1. februara, kada je preuzeo krajiški “brod”, zarastao u 15-godišnji mulj SDA-ovske kadrovske nomenklature, premijer Lipovača etablirao je novi stil rada narodne vlade, kako naziva svoj tim.
Najbolji ministri
Lipovača: Radili smo najbolje što smo znali. Je li dovoljno? Nije. Može li bolje? Može. Želimo zaustaviti tonjenje u glib. Naš krajiški brod nismo pokrenuli iz mulja, ali smo ga dobro zaljuljali da se iščupa iz močvare u kojoj spava skoro 15 godina.
Koji je do sada Vaš najbolji politički potez?
Lipovača: Stvaranje ambijenta za svekrajiško pomirenje. Svaki građanin USK, od Sanskog Mosta do Velike Kladuše, vrijedi isto pred institucijama vlasti. Sve općine imaju isti tretman. Imidž Krajine donekle je popravljen, o našem kantonu priča se u ljepšim slikama i bojama, u posjete nam dolaze ugledni političari, državnici, biznismeni…
Kako biste ocijenili ministre u Vladi ocjenama od jedan do pet?
Lipovača: Kao i u školi, ima boljih i lošijih đaka. Najzadovoljniji sam radom Sinhe Kurbegović, ministrice prostornog uređenja koja je i sekretar Vlade po ovlaštenju, i dr. Šefika Smlatića, ministra unutrašnjih poslova. Imamo i “nestašne” ministre koji su kao djeca s peticama u dnevniku, ali nemirna. Ministar poljoprivrede Galijašević, po svom habitusu narodni čovjek, možda se ne veže za radno vrijeme, ali ima rezultate… Ocjene ću svakako morati dati Skupštini USK, ali najniža bi bila tri, a najviša pet.
Zašto partnerstvo sa SDA sada funkcionira, a prije dvije godine ste se rastali u svađi i međusobnim optužbama?
Lipovača: Partnerstvo je sada sistem, onda nije bilo. Onda sam ja bio avangarda koja je pokušala razbiti stereotip da SDP ne može sa SDA-om. Imao sam drugačiji stav o koaliciji u ovom kantonu, to ne krijem, ali Predsjedništvo i Glavni odbor SDP-a donijeli s odluku o ovom partnerstvu. Teško je raditi reforme s onim koga istovremeno morate reformirati.
SDA je dobila šansu da ispravi decenijske greške!?
Lipovača: SDA je u dobroj poziciji da se “izvuče i iščisti”, da se odluči za iskreni reformski kurs, da se etablira kao stranka koja ima sistem, a ne stranka jakih pojedinaca i političkih “visokih predstavnika” nekih općina u Kantonu.
Znate li sada kolika su dugovanja Kantona?
Lipovača: Od “Avaza” sam saznao za dugovanja Kantona nekoliko dana prije nego što sam preuzeo premijersku poziciju. Mi i danas, tri mjeseca kasnije, samo možemo nagađati kolika je finansijska dubioza. Već duže vrijeme od ministra finansija tražim da mi se dostavi stanje duga i ministar me uvjerava da prvo moraju proći zakoni o državnoj službi i plaćama pa tek onda zakon o unutrašnjem dugu.
Moramo se suočiti s unutrašnjim dugom Kantona, bio on 50, 100 ili 200 miliona KM. Znam da kolegama u vlasti nije prijatno čuti da je dug u Kantonalnoj bolnici 11 miliona KM pa dr. Havić čupa kosu s glave. Ili da na naplatu čeka 45 miliona KM izvršnih sudskih presuda. Ukupni dug se mora znati i javno saopćiti upravo zato što se mora reći ko je to napravio. Mi tu ne možemo biti solidarni s partnerima u vlasti, jer mi smo odgovorni tek od 1. februara 2011., kada je imenovana Vlada.
Smanjiti troškove
Najavili ste reforme u obrazovanju, zdravstvu i državnoj upravi. Sindikati nisu oduševljeni, a protesti su počeli.
Lipovača: Ljudi, generalno, vole riječ reforma, ali ne vole ako njih dotiče. Svi su za reformu, po principu “nemoj mene dirati”. Kako ćemo provesti reforme ako će se povećavati javna potrošnja? Nažalost, nema jedinstva sindikata kada je riječ o reformama. Oni su jedinstveni samo u stavu da im je malo i ovo sad što imaju. Svi razumiju situaciju, a kada se najave uštede, onda prijete štrajkovima. Sindikati imaju rijetku šansu da sistemski riješe stanje.
Ukoliko ne prihvate?
Lipovača: Na biroima rada ima dosta naše pametne nezaposlene djece. Kada su američkom predsjedniku Reganu (Reagan) štrajkovali kontrolori leta po američkim aerodromima, on je pokupio studente završnih godina s američkih univerziteta avijacije koji su nastavili rad umjesto štrajkača. Ne bih volio da se to dogodi ovdje.
Kolika je plaća premijera, a kolika ministara?
Lipovača: Premijer ima 2.900 KM, ministri 2.400 KM plus položajni dodatak od 20 posto. To je za mene sramotno niska plaća. No, ako govorimo o reformama, moramo ići na uštede. Istovremeno je sramotno da 40 posto direktora na USK ima skoro dvostruku premijerovu plaću. Neki direktori domova zdravlja imaju plaću 5.900 ili 6.200 KM. Isto je, s dva-tri izuzetka, i s načelnicima općina. Nisam ljubomoran, nego realan i iskren. A samo se upire u premijerova primanja i navodne enormne troškove mog kabineta.
Saglasnost za posao daje premijer!?
Uveli ste nezabilježenu praksu da se saglasnost za svako zapošljavanje kod kantonalnih ustanova traži od premijera.
Lipovača: Vlada USK je poslodavac svim javnim ustanovama kojima je Skupština osnivač. Od oktobra 2010. do 1. februara više od 240 ljudi primljeno je u kantonalne ustanove bez ičije saglasnosti, netransparentno. Jedini način da se stane ukraj samovoljnom zapošljavanju majki, strini, tetaka, nećaka i ostalih političkih podobnika jeste da se to kontrolira. Ovo je privremeno rješenje. Da nismo tako reagirali, ovakvo zapošljavanje ne bi prestalo.
Evropljani u BiH nose “analgine” i “apaurine”
Lipovača: Bosnu mimoilaze svi svjetski selebritiji u filmu, muzici, kulturi, sportu… Ko je posljednji državnik koji je posjetio BiH? Ja ga se ne sjećam. Vrijeme ide dalje. Hrvatska i Srbija krupnim koracima grabe ka evropskim integracijama. Hrvatsku će u istom mjesecu posjetiti, pored norveškog kralja, i Papa. Ko je posjetio ili ko će posjetiti BiH? Zaobilaze nas u širokom luku. To nije do njih nego do nas. Imam osjećaj da u Briselu, kad nekom kažu da mora ići u Bosnu, da ga odmah zaboli glava i da traži “analgine” i “apaurine”, kaže premijer USK-a Hamdija Lipovača u intervju za Dnevni avaz.
Dnevni avaz/Informer.ba
