Onoliko koliko su odgovorni bh. političari, toliko su odgovorni i menadžeri tih institucija, i to navodno zatvaranje je zapravo jedna velika šarena laža jer oni zapravo ne zatvaraju te institucije, rekao je sarajevski režiser i direktor „East West Centra“ Haris Pašović u intervjuu za RSE.
RSE: Prethodnih godina si čak dva puta u našim emisijama u ovo doba premijerno najavljivao nove projekte. Prvo „Fudbal, fudbal”, i prošle godine „Evropu danas”. Nestrpljiv sam da saznam hoćemo li nastaviti našu malu tradiciju?
Pašović: Malo je teže ove godine najaviti tako definitivno iz poznatih razloga. Kod nas u BiH sve kasni zbog toga što godinu dana nismo imali Vladu. Odluka o raspodjeli budžeta kasni, ne znamo kako će se raspoređivati i koliko će biti sredstava, tako da vlada jedna velika neizvjesnost u kojoj je vrlo teško planirati. Sa druge strane East West radi puno sa svojim inostranim partnerima iz Slovenije, Belgije i Sjeverne Irske sa kojima sarađujemo i vrlo nam je teško planirati bilo šta jer oni planiraju svoje budžete po godinu i više unaprijed, a mi ne znamo šta će biti slijedeći mjesec.
Ipak, nadajući se najboljem, planiramo dva konceptualna projekta i upravo razvijamo te koncepte. Evo, da očuvamo tradiciju ekskluzivnosti, ove godine pišem scenario i nadam se da ću uspjeti da realizujem igrani film koji se zove „Ruža za Anu Terezu, fudbalske priče”, koji je nastao na osnovu naše predstave koju smo radili prošle godine sa Edvardom Klugom, East West centar je sarađivao sa Bosanskim narodnim pozorištem u Zenici.
RSE: Prošla godina je za tebe kao autora bila plodna. Predstava „Evropa danas” je posvuda doživjela ovacije, a poslije i „Ruža za Anu Terezu”?
Pašović: Pa jeste i nama je jako bitno da smo i prošle godine održali naš tempo koji je veoma snažan, da smo imali drugu zaredom premijeru u EU, to je bila predstava „Evropa danas”, a da smo istovremeno puno radili u BiH i ostali smo kompanija koja najviše putuje po BiH. Igrali smo u preko 50 gradova po BiH i mi smo jedino pozorište koje dođe u gradove širom BiH i ove godine smo sa predstavom “Ruže za Anu Terezu” bili u mjestima gdje pozorište nije dolazilo godinama, kao što su Rudo, Sokolac, ali meni je posebno bitno što smo igrali predstavu na Sokocu.
Strašno smo se potrudili, trebalo nam je mnogo sredstava i vremena da napravimo predstavu u gradu u kojem nema nikakvih mogućnosti da se predstava odigra. Igrali smo u jednoj sportskoj hali, ali došlo je 500 ljudi koji su fenomenalno primili predstavu. Sokolac je udaljen 40 minuta od Sarajeva, a nekako je potpuno zaboravljen i od Banja Luke i od Sarajeva i kad odemo u takva mjesta kao što su i Rudo i Srebrenik, meni je jednako važno kao kad igramo na velikim međunarodnim festivalima.
RSE: Harise, zvuči više nego fascinantno da se, u vrijeme kada svi kukaju, može okupiti jedan takav multinacionalni tim da na jednom mjestu interpretira to što si ti zamislio.
Pašović: Moram reći da smo ponosni što smo i ovu godinu završili bez dugova. East West centar nije nikom dužan, imamo redovne plate. Radimo od jutra do mraka sa malo godišnjeg odmora i dosta je to drugačija radna etika od većine budžetskih institucija.
RSE: Otrežnjujuće je djelovala jedna tvoja izjava vezana za zatvaranje naših kulturnih institucija i o vinosti menadžera tih institucija!
Pašović: Mislim da oni snose najveću krivicu i zapanjen sam njihovom neaktivnošću i to je skoro stvar za odgovornost jer oni nisu tamo postavljeni da čekaju da dođe neka tranša iz ministarstva već su postavljeni da vode institucije. U BiH postoji možda i milion učenika i studenata, pa da su taj million učenika i studenata doveli u te institucije u prošloj godini ne bi bili tamo gdje su sada. Mi nikada nismo čuli od njih koliko imaju posjeta, šta su uradili, kakve su akcije poduzeli, koliko su prihoda ostvarili, oni jednostavno samo kukaju – nemamo para i država ne da. Ja ne amnestiram državu.
Svakako smatram da treba puno veća pažnja i briga i da se napravi plan, ali onoliko koliko su odgovorni političari, toliko su odgovorni i menadžeri tih institucija, i to navodno zatvaranje je zapravo jedna velika šarena laža jer oni zapravo ne zatvaraju te institucije. Da oni stvarno zatvaraju te institucije, oni bi dali ostavke i pozvali policiju da se te zbirke zapečate i stave pod stražu, a ne ovako. I zatvaraju i ne zatvaraju, ostaju na svojim radnim mjestima, a sve dok su na svojim radnim mjestima oni su odgovorni i ništa ih ne može spasiti od te odgovornosti.
Oni su prihvatili jedan javni posao i oni taj posao moraju da rade. Raditi javni posao tako što ćeš sazvati sastanak i najaviti zatvaranje, to nije nikakav rad. Uvrijedljivo je i čovjeka nervira kada direktorica historijskog muzeja kaže da nije to država koja ne finansira Historijski muzej.
Tačno, ali nije to ni direktorica koja ne nađe način da omogući da taj muzej postoji uprkos problemima koji su objektivni problemi. Nije da država to radi jer hoće tako da radi nego postoje ozbiljni pravni i ekonomski ograničavajući faktori.
RSE: Ipak postoji neosjetljivost odgovornih ljudi u svim nadležnim institucijama. I u vezi sa recentnom kulturom i sa našom baštinom i kolektivnim pamćenjem. Meni je strašno da upravo čuvari tog pamćenja postaju spomenici demencije čitave ove generacije, odakle je odgovornost svakog od nas čini mi se.
Pašović: Ne mogu se baš do kraja složiti sa tobom. Zašto bi ti bio odgovoran za stanje u Zemaljskom muzeju i Umjetničkoj galeriji? Mislim da su odgovorni političari, ali nije da se oni baš u potpunosti oglušuju. Postoji zakonska prepreka kada su u pitanju ovi muzeji i Umjetnička galerija, zato što oni jednostavno nisu obuhvaćeni Dejtonskim sporazumom. Isto tako postoje i druga politička mišljenja kao ono Sredoja Novića, sadašnjeg i budućeg ministra civilnih poslova, koji kaže zašto bi to bila državna institucija kada oni ni na jedan način ne komuniciraju svoje poslovanje izvan Sarajeva što je potpuno tačno.
Dakle, ne može se sjediti u opštini Centar i tražiti da te finansira država i reći ja sam država zato što je to tako bilo kad je bio Tito. Novo je vrijeme, političke okolnosti, metodologije i mediji i to moraju da kažu ti koji vode ove institucije i oni bi morali da budu u toku savremenih kretanja kada je u pitanju muzeologija ili galeristički rad. Oni to nisu jer ne znaju strane jezike, ne informiraju se, nemaju kontakte sa srodnim institucijama u svijetu, nisu zainteresirani.
RSE: Čovjek kao ti barem može pokazati prstom prema svjetlu ili je ono potpuno ugašeno?
Pašović: Mislim da nije uopšte svjetlo ugašeno. To što nesposobni direktori kukaju to ne znači nikakvo gašenje svjetla za državu i za kulturu. Niti jedna kuknjava intelektualaca koja je potpuno isprazna. Vrši se jedan politički pritisak na vlast bez ikakvih konkretnih rješenja i zbog čega bi se očekivalo da ljudi u vlasti koji su juče došli na vlast budu potpuno kompetentni za te stvari. Ja mislim da je potrebno da se sačuvaju zbirke, jer je krivično djelo ako se te zbirke oštete ili se počnu krasti, a za to su odgovorni oni koji su u muzejima.
Za to nisu odgovorni političari. Dakle oni koji su u tim institucijama odgovaraju za sigurnost nacionalnog blaga koje se nalazi u tim institucijama. Ukoliko oni nisu sposobni, oni moraju da daju ostavke i da od policije traže zaštitu tih zbirki. Istovremeno mislim da bi vlast trebala da napravi krizni štab koji bi bio sastavljen od eksperata i političkih predstavnika i koji bi imao rok od 6 mjeseci da napravi plan za sanaciju i daljnji razvoj ovih institucija.
RSE: Nadam se da je neko od ogdovornih ovo čuo i da će se uputiti tim putem. Sretna ti Nova godina i želim ti puno uspjeha u tvom budućem radu.
Pašović: Hvala i tebi i cijeloj vašoj redakciji. Vi ste takođe dokaz da se može uspješno raditi. Mi u East Westu to također pokazujemo, ima još puno ozbiljnih ljudi u ovoj zemlji koji su svjesni i radni i koji nemaju previše vremena da pričaju, jer rade. Dakle ovi neradnici moraju da budu sklonjeni ili da nauče da rade i onda će biti to svjetlo o kojem ti govoriš.
RSE/Informer.ba
