U posljednjih nekoliko dana često putnici iz trolejbusa, autobusa i tramavaja izlaze zbog prljavštine, smrada, bljuvotina po sjedištima, rukohvatima, prozorima. Nekada je i na početnim stanicama nemoguće ući u vozilo od smrada. U vozilima se povraća i pljuje, a na to niko ne obraća pažnju. Vozači najnormalnije otvaraju vrata za putnike ne obazirući se na uslove u kojima bi se po veoma visokim temperaturama morali voziti.
Čišćenje i pranje
Međutim, iz GRAS-a tvrde da prije svakog uključenja u saobraćaj vozila GRAS-a prethodno prođu proceduru unutrašnjeg i vanjskog čišćenja i pranja. Na pitanje da li je moguće u vanrednim okolnostima vozilo više puta u toku dana oprati, te ko je nadležan da ocijeni kada je potrebno pranje iz GRAS-a su nam odgovorili da za potrebe vanjskog pranja vozila posjeduju tri automatske autopraonice instalirane u tramvajskom, trolejbuskom i autobuskom sektoru.
U toku 24 sata vrši se kompletno unutrašnje i vanjsko pranje vozila uz odgovarajuća sanitarna sredstva i osvježavanje mirisnim sredstvima. U vrijeme kada je vozilo u saobraćaju vrši se čišćenje unutrašnjeg dijela vozila na terminalima dok je vozilo u pauzi između dvije vožnje. Čišćenje obavljaju radnice zadužene za održavanje čistoće vozila na terminalima.
Iz Službe za odnose s javnošću ističu kako se vrši i dezinfekcija vozila koja podrazumijeva dezinfekciju kompletnog inventara u vozilu i svih dijelova vozila jednom mjesečno, a za te potrebe angažovana je Higijensko-epidemiološka služba Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika u saobraćaju. Također, svakih šest mjesec vrši se deratizacija.
Odnos putnika – Treba naglasiti da je u vrijeme nepovoljnih vremenskih uslova kao što je kiša ili snijeg znatno teže održavati vozila čistim. Dovoljan je samo jedan ulazak putnika na stanici da vozilo ne bude čisto. Vozila se tada znatno brže i više prljaju u toku saobraćaja tako da je veoma teško održavati vozilo čistim. Ulaskom putnika u vozila unose se nečistoće i prljava voda, tako da se stiče utisak da se vozila ne održavaju, odnosno ne čiste što svakako nije tačno. U takvim situacijama, odmah nakon ulaska prvih putnika vozilo više nije čisto. Na čistoću vozila utiče i veliki broj radova na saobraćajnicama.
Čistoća vozila svakako zavisi i od odnosa putnika prema vozilima. Često se susrećemo sa različitim vidovima uništavanja vozila od šaranja, uništavanja sjedišta, bacanja otpadaka, pa i lijepljenje žvakaćih guma i slično, što ostavlja ružnu sliku o javnom gradskom prevozu. Nerijetko se dešava da smo primorani izvršiti zamjenu ne samo uništenih tapacirunga, nego i zamjenu kompletnih sjedišta, stakla, plafonjera, te “izbrisati” pisane poruke ispisane sredstvima koja se veoma teško uklanjaju i dr. Otklanjanje navedenih oštećenja iziskuju određeno vrijeme i značajna finansijska sredstva, kažu u GRAS-u i naglašavaju da se dešava da zbog tih razloga vozilo nisu u stanju pustiti u saobraćaj.
San/informer.ba
