John Mueller je profesor i dekan nacionalnih sigurnosnih studija na Državnom univerzitetu u Ohaju. Spada u red najpoznatijih istraživača javnog mnijenja u Americi, za šta je dobio najveću američku nagradu iz te oblasti (“Warren J. Mitofsky Award for Excellence in Public Opinion Research”).
Autor je više bestselera o temi 11. septembra i nacionalne sigurnosti, postkomunizma i američke vanjske politike, o čemu piše bez dlake na jeziku.
Profesor Miler dao je ekskluzivni intervju za “Dnevni avaz” povodom desete godišnjice od bezumnih terorističkih napada na SAD.
Relevantna istraživanja
Profesore Miler, jesu li nakon 11. septembra 2001. Amerikanci zaista postali paranoidni, kako ste to više puta ustvrdili?
“Jesu! Postali su paranoidni, samim tim što im se strah od prijetnje, više kao mogućnost nego stvarni događaj, podmeće i stalno plasira kao moguća katastrofa s nesagledivim posljedicama, iako je u posljednjih 10 godina od terorizma stradalo mnogo manje ljudi nego u saobraćajnim nesrećama“.
U Vašoj knjizi “Prenapuhanost” (“Owerblown”) uporedili ste 11. septembar s napadom na Perl Harbur u kontekstu “prenapuhanosti”, jer država je tada, 1941., i onda ravno 60 godina kasnije, učinila Amerikance “paranoidnima”. Kako je uopće moguće uporediti događaje iz Drugog svjetskog rata sa 11. septembrom?
” Zajednički imenitelj 11. septembra i Perl Harbura je u tome što je “iznenadni neprijatelj”, preko noći narastao u monstruma od 10 metara. Glupost u koju su Amerikanci preko noći povjerovali bila je i da će poslije Perl Harbura Japanci izvršiti invaziju na Kaliforniju. I to se, naravno, nije desilo, kao što se, na sreću, nije desio nijedan napad na Ameriku nakon 11. septembra.
Pogledajte, u Drugom svjetskom ratu poginulo je između 50 i 60 miliona ljudi, dok je broj stradalih u terorističkim napadima još izričito mali. Ako sve to stavite u kontekst važnosti koju mediji još posvećuju datumu “9-11”, onda vam postanu jasne te nesrazmjernosti između prijetnji, najava i stvarnih događaja. Historijska je činjenica da smo mi prenapuhano reagirali u slučaju Perl Harbura i nakon 11. septembra. A veliko je i pitanje jesmo li sada sigurniji, nakon ovog dugog i iscrpljujućeg rata u Afganistanu“.
Kolektivna histerija
Je li taj “mali” broj žrtava od terorizma, kako kažete, rezultat dobro obavljenog posla sigurnosnih agencija ili zato što su prijetnje bile prenapuhane?
” Nema sumnje da su sigurnosne agencije i obavještajne službe, ako ništa drugo, bile preplaćene za svoj posao u proteklih deset godina. Treba znati da je na te nove, često izmišljene poslove i zadatke ukupno potrošeno blizu trilion dolara. Iako se pokazalo da su i mnoge prijetnje bile prenapuhane, i da smo mi bili ili još s vremena na vrijeme jesmo u stanju jedne vrste kolektivne histerije“.
Bojim se da će Bosna još dugo ostati blokirana
Je li Dejton bio greška za BiH?
” Svakako je zaustavio rat. Ali, činjenica je da Bosna neshvatljivo kasni gotovo u svemu. Čak će je prestići i Srbija, iako je ona do prije izvjesnog vremena zaostajala u svemu i za nju se vezalo uglavnom sve negativno. Bojim se da će Bosna još dugo ostati ovako blokirana.
Tu su interesantne dvije stvari. Prvo, očito da su u pitanju dugoročni interesi, a ne dugoročna mržnja. Jer, ako su se narodi u BiH “oduvijek mrzili”, kako su to analizirali neki u Americi, kako onda da je samo jednim pritiskom na “prekidač” u Dejtonu zaustavljen rat.
I, drugo, nažalost, sve dok ti pojedinačni interesi oportunističkih elita budu preovladavali u BiH, ona će biti u ovom stanju i zaostajati za svima drugima u regionu“.
Informer.ba
