Termin „uspješna žena“ u BiH drugačije tumače nego u nekim evropskim zemljama, tvrde u feminističkoj aktivističkoj grupi, Fondaciji „Cure“. Dok je u Evropi uspješna žena ona na čelu neke kompanije odnosno na pozicijama gdje se donose bitne odluke, u BiH je to žena sa stabilnim brakom i porodicom i sa uglavnom manjim primanjima od muškarca.
Najviše žena je zaposleno u poljoprivrednom sektoru a njihovo prisustvo u drugim sektorima, kao što su finansije ili politika, ne znači vodeću poziciju, kaže PR Fondacije „Cure“, Vedrana Frašto: „Žene su u najvećem broju slučajeva samo službenice podređene uticaju muškaraca na vodećim pozicijama. U BiH je napravljena procjena gdje su za isti posao muškarci plaćeni 200 maraka više”.
U većini velikih kompanija te na rukovodećim pozicijama u visokom obrazovanju ili Javnom servisima sjede muškarci. Ali, nađe se i pokoja žena. Prema dostupnim podacima u Upravnom odboru MTEL-a iz Republike Srpske nalaze se pet muškaraca i dvije žene dok je u BH Telekomu u «Upravi društva» četiri muškarca i jedna žena a u Upravi HT Mostar nema nijedne žene. U upravi Elektroprivrede BiH sjedi šest muškaraca i samo jedna žena dok je u Elektroprivredi RS četiri muškarca i jedna žena s tim da je ona i direktor ovog preduzeća.
Predrasude da neke poslove može da obavlja samo muškarac
Većina uspješnih žena u BiH smatra da im poziciju otežavaju predrasude koje vladaju u ovakvom tradicionalnom društvu. Jedna od najuspješnijih pravnica u BiH Senka Nožica kaže da upravo zbog toga postoji predrasuda da određene poslove može da obavlja samo muškarac iako je žena nekada i više kvalitetna: „To je u advokaturi očigledno jer će niz stranaka u ozbiljnim sporovima radije uzeti muškarca da ga zastupa jer žena treba da se dokaže i učini ne znam šta da bi dobila povjerenje i došla u sam vrh interesovanja cijelog društva“.
Nožica ističe da žena ima u svim sferama društvenog života u BiH. „Znači sva ona mjesta gdje se odlučuje i gdje postoji koncentracija vlasti ima jako malo žena jer smo mi primarno muško društvo i muškarci odlučuju o našim sudbinama“, smatra Nožica.
Svako odlučuje o svojoj sudbini
U tri javna emitera u BiH stanje kao i u većini kompanija nepovoljno za žene. U Bosansko-hercegovačkoj radio televiziji (BHRT-u) na rukovodećoj poziciji nalazi se samo jedna žena i to na poziciji direktorke BH Radija 1. Na rukovodećim pozicijama na Federalnoj radio televiziji nema nijedne žene dok je na Radio televiziji Republike Srpske (RTRS) stanje nešto bolje pa su direktori programa televizije i direktor radija žene.
Prepreke i izazovi ne stoje samo pred ženama već pred svakom osobom, smatra direktorka BH Radija 1, Senada Ćumurović. Ona ne misli da je uspjeh uslovljen time da li je neko muškarac ili žena već time koliko je osoba sposobna, kvalitetna ili zna da obavlja svoj posao: „Ja ne mislim da sam kao žena imala ni prednost na ovoj poziciji zbog te činjenice a ni da bi nešto boje, više, kvalitetnije u životu ostvarila u životu da sam muškarac. Polazim od toga da smo najvećim dijelom sami odgovorni za ono što nam se dešava“.
Na poziciji rektora u BiH nema nijedne žene
Prema podacima nevladinih organizacija, diskriminacija, kada je riječ o ženama postoji u tom smislu da na poslu mogu da napreduju do jedne određene tačke nakon koje su mjesta većinom rezervisana za muškarce. Stanje kada je riječ o zastupljenosti žena na visokim položajima nije bolje ni u visokom obrazovanju. Na tri velika univerzita u BiH, u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru nema žena na poziciji rektora dok ih je na mjestima dekana pojedinih fakulteta i akademija svega nekoliko. Na Univerzitetu u Zenici u rektoratu su četiri muškarca i jedna žena koja je sekretar, na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu pet je muškaraca i dvije žene dok je situacija najbolja na Univerzitetu u Tuzli gdje u rektoratu sjede dva muškarca i čak četiri žene. Ipak treba reći da u cijeloj BiH na poziciji rektora nema nijedne žene.
U obrazovanju većina zaposlenih jesu žene ali ne na vodećim funkcijama. Lamija Tanović, profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu kaže da većina muškaraca ide po principu da bez puno truda naprave karijeru, za razliku od žena: „Žene su tamo gdje se puno radi a nisu tamo gdje se odlučuje. Zamislite život bez nas…onih koji pripremaju ručkove, sređuju kuće i organizuju sve što kod nas radi žena. A muž je taj koji tamo negdje direktoruje“.
“Žene žure kući a muškarci u kafane”
Iako zakon garantuje ravnopravnost žena u društvu situacija je na terenu drugačija kažu i u Gender centru- centru za ravnopravnost polova RS. Portparol Dijana Tepšić navodi da je prepreka za ostvarivanje suštinske ravnopravnosti često nepoznavanje i nedovoljna svijest o ovim pravima: „Jer žene rade više a imaju manje, u nepovoljnom su položaju na tržištu radne snage, teže ostvaruju radna prava kada je u pitanju materinstvo i često su prve na udaru ekonomske krize“, smatra Dijana Tepšić. Lamija Tanović ima još jedno objašnjenje. “Žene žure kući a muškarci puno toga naprave u kafanama. Žena jurca kući da napravi nešto konkretno i zato je tu nema. Ali to je vrlo često njen izbor”, zaključuje Lamija Tanović.
Generalna je ocjena da se žene u BiH ali i u zemljama okruženja moraju dvostruko više dokazivati i raditi da bi isplivale na površinu. Ipak nekima od njih i pored predrasuda i društva uspjeva da pored karijere uspješno vode i porodicu.
Deutsche Welle/Informer.ba
