Nedavna dešavanja koja su digla veliku prašinu u medijima i u javnosti, a koja se tiču, u najmanju ruku, nedoličnog ponašanja rukovodstva Skenderije, svakog dana dobivaju novu epizodu. Sve je počelo sa famoznom reklamom koja je osvanula preko fasade Doma mladih, a koja je reklamirala muzički spektakl sa učesnicima koji štuju muzički pravac turbo-folka, ili u narodu popularno zvanih „cajki“. Opšta osuda javnosti i sada već oprobani protest a da se ne makne iz fotelje putem facebooka učinili su svoje i direktor KSC Skenderije Hajriz Bećirević pozvan je na informativni razgovor kod kantonalnog ministra kulture i sporta Ivice Šarića. Pomenuti baner promptno je uklonjen čim se direktor vratio na radno mjesto.
Na vjetrometini
Nekako u isto vrijeme, umjetnici okupljeni oko Centra kulturnih aktivnosti Charlama dobili su obavijest od uprave KSC Skenderija kako se trebaju iseliti iz prostora koji im je ustupljen besplatno na korištenje, uz partnerski ugovor sa KSC Skenderija. Kako su obavijestili javnost na konferenciji za medije i svojevrsnom umjetničko-protestnom performansu, Charlama ne duguje KSC Skenderija ništa, ako situacija čak nije i suprotna. Ali, nalog je nalog i iseljenje je izgledalo neminovno. Ali, prije dva dana, Charlama je proradila. Umjetnici su, barem na kratko, izvojevali pobjedu.
U međuvremenu, a i već mjesecima prije toga, Galerija Collegium Artisticum proživljava svoje muke. Sve je kulminiralo isključenjem struje zbog jednog spornog neplaćenog računa. Collegium Artisticum je, baš kao i čitav kompleks KSC Skenderija, na kantonalnom budžetu i kako nam je objasnila direktorica galerije Gordana Galić, sva njihova plaćanja idu preko trezora. Znači, u istom su sosu i očekivalo bi se da jedni prema drugima imaju razumijevanja i da shvataju probleme kroz koje prolaze. Da bi stvar bila još gora, u Collegiumu je bila u toku godišnja Revijalna izložba, jedna od najznačajnijih postavki u toku godine i unutar koje su postavljeni i eksponati koji se inače nalaze širom države.
Jučer je posjetom gradonačelnika Alije Behmena pomenuta izložba zvanično zatvorena, a za divno čudo, u Collegiumu Artisticumu sve je funkcionisalo besprijekorno.
– Znate, kada su čuli da će doći gradonačelnik, onda su pojačali grijanje, to je već ustaljena praksa. Baš kao i činjenica da se redovno smrzavamo u ovom prostoru, jer uprava KSC Skenderija to pušta kako želi, objašnjava direktorica Galić, dodajući:
– Ali to je samo dio problema. Mi muku mučimo već godinama sa vodom koja konstantno curi sa stropa i primorani smo krečiti prostor skoro svakih petnaest dana. Sve zbog javašluka i ove i prethodne uprave KSC Skenderija, koja nikad nije našla za shodno da sanira jedan najobičniji oluk.
A gradonačelnik, s kojim smo obišli izložbu u društvu predsjednika Udruženja likovnih umjetnika BiH Admira Mujkića, bio je vrlo jasan u ocjeni pomenutog stanja:
– To je barbarizam. Ništa bolje ne mogu reći nego da je posrijedi barbarizam. Da ljudi ne shvataju značaj KSC Skenderija, njenu svrhu i razloge zašto je napravljena, to mi nije jasno, govori Behmen.
– Znate, Skenderija je napravljena kao kulturno-sportski objekt, i valjda treba biti jasno šta to znači. Pokušaji da se njena namjena izmijeni i da se iz nje protjeruju galerije, sportska društva i objekti od značaja za kulturu, prosto je nedopustivo, istakao je Behmen.
Evropski nivo umjetnosti
Gradonačelnik, na žalost, iako možda shvaća situacije bolje od ikoga, tu ne može skoro ništa. Nadležnosti se ovdje, kao i u većini slučajeva ili poklapaju ili idu pod pasku kantonalnog Ministarstva kulture i sporta i nadležnih službi. Turbo-trubadure koji su iz kafane naprasno htjeli preći u svojevrsni sarajevski hram rok i pop muzike, ipak je zaustavilo nadležno Ministarstvo. Ali, i tamo ponešto štopa, barem iz epiloga razgovora sa predsjednikom ULUBiH Admirom Mujkićem.
– Iako je izložbu koju danas zatvaramo vidjelo oko 1.500 ljudi, nama je žao jer nismo postigli osnovni cilj, a to je organizovani dolazak djece u ovaj prostor, da bi vidjeli šta je to likovno i kulturno nasljeđe ove zemlje. Mi slavimo 65 godina postojanja, i ovdje se nalaze najznačajnija djela koja BiH ima, tu su čak i djela devetorice osnivača Udruženja. Ali, iako smo poslali dopis nadležnom Ministarstvu, nijedna škola nije došla u posjetu. Nijedna, objašnjava Mujkić.
Mujkić, kao i ono malo građana Sarajeva bistre glave, misli da je pored svega, ipak problem u građanima samima:
– Mislim da ovdje vlada opšta letargija i da ljude više ne zanimaju ovakve stvari. Ovakva izložba se neće desiti još za dugo vremena i s ponosom mogu reći da je jedna od najboljih koje smo organizovali.
Kada razmislite, brojka od 1.500 posjetilaca na izložbi koja se dešava jednom u nekoliko godina, u gradu od preko pola miliona stanovnika… Tu nešto ne štima. Onaj baner s početka priče nije jeftin, kao ni najam Doma mladih. Teško je povjerovati da najavljeni pjevači pjevaju pro bono. Sve je to isplativo, a da bi bilo isplativo, neko mora dati novac da bi se pokrili troškovi. Neko (čitaj većina) će radije dati novac za paradu šunda i kiča nego otići besplatno na izložbu. Ko smo to mi i šta postajemo. Ima li svrhe odupirati se?
Postaje jasno da su šikaniranja, odgurivanja, progon i zastrašivanje svega što znači kulturu i umjetnost samo logičan slijed stvari. Zvuči kao zločinački pothvat stanovništva protiv stanovništva. Klasična okupacija.
Oslobođenje/Informer.ba
