Vještačenja optuženih za ratne zločine pred Sudom BiH za žrtve i stručnjake predstavljaju nepotrebno trošenje budžetskih sredstava i odugovlačenje postupka.
Nalaz i mišljenje jednog vještaka iznosi oko 200 maraka (100 eura), s tim da se nerijetko rade timska vještačenja u kojima učestvuje nekoliko vještaka, a nisu rijetki ni slučajevi kada se vještačenje jedne osobe radi nekoliko puta.
Najčešći razlozi vještačenja su žalbe optuženih da nisu zdravstveno sposobni da prate suđenja ili da su imali smanjenu uračunljivosti u vrijeme izvršenja krivičnih djela, kao što su zločin protiv čovječnosti i genocid.
Ukoliko vještaci utvrde da optuženi nije sposoban da prati suđenje, odustaje se od njegovog krivičnog gonjenja ili ako se dokaže da ima nekih zdravstvenih problema, često se u presudi to uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja visine zatvorske kazne.
Sud BiH odobri skoro svaki zahtjev za vještačenje optuženog jer, kako kažu, to je zakonska obaveza i pravo na odbranu optuženog, a u nekim slučajevima se vještačenja pokažu opravdanima, ali u većini slučajeva vještaci ne utvrde bolest optuženog.
Žrtve smatraju da se vještačenjem uzimaju pare od države i odugovlači sudski proces, te da se ta zakonska mogućnost ne bi trebala zloupotrebljavati, pogotovo iz razloga što optuženi ne iskazuju povjerenje prema vještacima druge nacionalnosti.
Stručnjaci pojašnjavaju da se može dogoditi da dva nalaza i mišljenja budu različita jer optuženi mogu da se pretvaraju da su bolesni.
U Sudu BiH je bilo na desetine vještačenja sa namjerom odbrane da se obustavi postupak protiv optuženih, a osim obustavljanja, dešavalo se da nakon vještačenja neka suđenja budu odgođena na određeni period, kako bi došlo do oporavka optuženog, uz to, optuženi se često žale i da boluju od šizofrenije ili drugih psihičkih poremećaja.
Zahtjeve za vještačenja optuženih za ratne zločine žrtve doživljavaju kao odugovlačenje postupaka i bespotrebno trošenje budžetskih sredstava.
Traženje vještačenja, smatra Murat Tahirović iz Udruženja logoraša BiH, potezi su odbrane da ugroze daljnje sudske postupke jer je Državni sud u teškoj finansijskoj situaciji.
U Sudu BiH navode da bez obzira da li je vještačenje bilo neophodno, u smislu procjene sposobnosti učešća u postupku, to neminovno dovodi do dužeg trajanja postupka.
Izet Baždarević, advokat koji zastupa optužene za ratne zločine pred Sudom BiH kaže da nikada ne insistira da se vještači neko ko mu izgleda zdravo, ističući da Sudsko vijeće može obavezati onoga ko predlaže vještačenje da plati troškove.
Baždarević ipak naglašava da su rijetki slučajevi da stranke plaćaju vještačenja, odnosno skoro uvijek padaju na teret budžetskih sredstava.
U Sudu BiH također kažu da vještačenja padaju na teret države, te da do sada nije zabilježen slučaj da optuženi po naredbi Suda ili samoincijativno platio vještačenje.
Vještaci tvrde da su vještačenja opuženih za ratne zločine složena jer trebaju procijeniti kakvo je mentalno stanje osobe bilo prije 15 ili 18 godina.
Iz tog razloga neuropsihijatar Abdulah Kučukalić smatra da je potreban timski rad jer postoji vjerovatnoća da, pored mentalnog poremećaja, optuženi ima i neko organsko oboljenje. Tako se često za vještačenja uz neoropsihijatra angažuju i neourolog, neurofiziolog, psiholog, internista i neurohirurg.
Unatoč zamjerkama, u Sudu BiH navode da se vještačenja zdravstvenog stanja zbog bolesti u toku postupka pokazuju kao opravdana i vrlo rijetko se desi da optuženi simuliraju bolest s namjerom odugovlačenja postupka, navodi BIRN Justice Raport.
Fena/Informer.ba
