Niko Lozančić je smrtno zamjerio stranačkom šefu što mu je mučki zabio nož u leđa na stranačkom saboru kada mu je smjestio igrnanku oko pozicije u Predsjedništvu stranke.
Još je sve misteriozno oko šokantnog “suzdržavanja” zastupnika HDZ-a BiH u državnome Parlamentu Nike Lozančića kod glasanja o potvrđivanju Vjekoslava Bevande za predsjedatelja Vijeća ministara BiH. Javnost je radoznala, svjesna da to nije puka slučajnost i da se nešto debelo zavaljalo i zamutilo unutar “hadezeovih dvora”. Sukobljene strane sve drže još “u rukavicama”, vješto kriju misteriozne motive i političku pozadinu Lozančićevog stranačkog neposluha, ali zidovi “imaju uši” i ne mogu vječno šutjeti.
Procurilo je iz HDZ-ove utvrde u Mostaru kako se nedavno telefonski odvijala vrlo mučna svađa lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića i njegovog nekadašnjeg zamjenika, pa moglo bi se kazati i Čovićeve ispružene i pouzdane ruke u Bosni, Nike Lozančića. Očevici su dobro čuli razmjenu sočnih riječi na kojima bi im pozavidjela i nadahnuta ulica. Dnevni list doznaje kako je zastupnik u državnome Parlamentu Niko Loznačić navodno sočno ispsovao Dragana Čovića, jer ga je u samo nekoliko mjeseci “po drugi puta izdao, prodao i ponizio”. “Momačka” svađa je okončana krutim lupanjem nedužne telefonske slušalice.
Nož u leđa
Loznačić je smrtno zamjerio stranačkom šefu što mu je mučki zabio nož u leđa na stranačkom saboru kada mu je smjestio igranku oko pozicije u Predsjedništvu stranke. Dragan Čović je tada poslušao glas stranačke baze iz središnje Bosne i maknuo Niku Lozančića s pozicije zamjenika, a sa svoje “desne strane” u Predsjedništvu progurao Nikolu Lovrinovića. Početak Lozančićevog političkoga progona i “masakriranja” se nastavio u zastupničkim klupama. Logični slijed zastupničke karijere Nike Lozančića bilo bi njegovo pozicioniranje u Kolegiju Zastupničkog doma, međutim, nekadašnji zamjenik predsjednika najjače hrvatske stranke je “ogoljen” , totalno razvlašten i “oslobođen” svih odgovornih funkcija i poslova.
Nekada lojalni i pouzdani saradnik, danas je samo obični zastupnik. I takav je bio suzdržan kod glasovanja za novog državnog premijera Vjekoslava Bevandu. Niko Lozančić je kratko pojasnio kako nema ništa protiv Bevande, ali ima silnog otpora spram njegovih sposobnosti i ,još više, apsolutističkog ponašanja Dragana Čovića i privatiziranja cjelokupne kampanje i procedure kandidiranja osoba na odgovorne državne pozicije. Lozančić nije javnosti podastro dublje raščlambe, međutim, Dnevni list doznaje kako je on ogorčen što stranački šef forsira svoje rodijačko-susjedsko okruženje i nije mu bitno je li njegov odabir ispravan i je li ta osoba kompetentna i sposobna obnašati složene državničke poslove. Politički progon i silazna putanja Lozančićeve stranačke karijere započeo je prilično davno.
Politička mirovina
Izvori Dnevnoga lista iz HDZ-a BiH tvrde kako je puklo između njega i Rade Bošnjaka, vječitog hadezeovca koji je poput mačke preživio sve stranačke oluje i turbulencije. U političkome tjesnacu i brutalnome stranačkome razračunavanju i netrpeljivosti nije bilo mjesta i za Niku Lozančića i za Radu Bošnjaka. Predsjednik Čović je otpilio Lozančića i poslao ga praktički u političku mirovinu. Sve upućuje da će zastupnik iz Kraljeve Sutjeske, ako ne bude nekoga dramatičnoga zaokreta, svoju političku karijeru privesti kraju za tri godine. Bavljenje politikom i na primjeru Nike Lozančića, uz sve privilegije i unosne poslove, zorno svjedoči kako to može biti gadljiv i prljavi posao, često posut trnjem s brojnim zamkama i izazovima. I sam Lozančić gradio je političku karijeru često i na bljutavim potezima i ponašanjem. Prisjetimo se 2005. godine i njegovog jezivo ponižavajućeg pisma potpore Draganu Čoviću kojeg je zbog sudskog progona smijenio tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown.
Predsjednik FBiH Niko Lozančić je prvo stavio na raspolaganje mandat visokom predstavniku, a onda je preko svih medija hrabrio Čovića i pozivao ga da se ne preda, a “Bogu zahvaljivao što je hrvatskome narodu podario takvoga sina i nacionalnoga vođu”. Sada ga je taj “sin i vođa” politički masakrirao i ponizio. Život često dijeli ljudima po zaslugama. Ne želimo biti zlobni i pakosni, ali i Niko Lozančić je znao uništavati ljude, krojiti njihove sudbine i dovoditi ih u očaj i rastrojstvo. Ono što on sada proživljava nedavno je sličnu političku golgotu prošao i Nikola Lovrinović na županijskoj razini. U Bugojnu mu je zvrčku namjestio upravo Lozančić. Nije Niko bio “svetac” niti kao milicionar, a dok je mogao Čoviću štošta izravno šapnuti na uho, odletjele su mnoge glave na lokalnim razinama bez imalo griže savjesti i pokajanja.
Dnevni list/Informer.ba
