U BiH, u nekoliko je navrata pokušavano usvajanje Zakona o lustraciji, ali nije prošlo. Danas neki tvrde da je kasno, a drugi – oni koji zagovaraju lustraciju – preporučuju da se to obazrivo provede, zbog mogućih zloupotreba i manipulacija.
U zatvoru u Lepoglavi Zvonimir Mucić proveo je više od tri godine. Suđeno mu je kao vojnom licu u mornarici gdje je bio zaposlen na mjestu nastavnika vojnog pomorstava i mornarice.
Danas na čelu Udruženja hrvatskih političkih zatvorenika Hercegovine kaže kako mu je presuđeno za podrivanje sistema jer su se pojedini članovi njegove porodice u ratu našli na drugoj, ustaškoj stani, s kojom on, kako tvrdi, nikada imao veze:
„Odmah je bilo kako on može biti nastavnik, a otac i brat su mi suđeni, pa ne može ni on biti drugačiji. Govorili su mi da su mi fratri i popovi solili pamet dok sam bio u Mostaru, kad sam bio mlad. Nikakvih dijela nisam imao. Ja sam radio sa takvim entuzijazmom.“
Zajedno sa udruženjem, Mucić je posljednjih godinama pokušao inicirati donošenje Zakona o lustraciji u BiH, kako dodaje, ne zbog izvršavanja novih presuda, već suočavanja sa istinom da je i u komunističkom režimu bilo nevino osuđenih ljudi.
„U tri navrata smo kod svih dolazili da se pokrene pitanje donošenja Zakona o lustraciji. Međutim, nikada ništa. Sve su bila obećanja, a ništa da donesu“, kaže Zvonimir Mucić.
U BiH još uvijek nije poznato ni koje će državno ministarstvo raditi na izradi Zakona o lustraciji. Iako su se od političkih lidera mogle čuti izjave kako će se Zakon uskoro naći u parlamentarnoj proceduri, doznajemo da je Ministarstvo pravde BIH zatražilo od Vijeća ministara da na izradi zakona radi Ministarstvo za ljudska prava jer je riječ o važnom segmentu tranzicijske pravde.
„Ta informacija još nije bila na sjednici Vijeća ministara. Prijedlog Ministarstava je bio da se zaduži Ministarstvo za ljudska prava, naravno uz saradnju sa nama. Ono što Ministarstvo radi je neka radna verzija po uzoru na makedonski zakon, obzirom da je to jedina zemlja iz bivše Jugoslavije koja ima taj zakon i koja je ga je dobrim dijelom već implementirala, mada je na snazi vrlo malo“, navodi Milena Popadić, zamjenica ministra pravde u sektoru pravosuđa.
Prvo ‘pretresti’ pravosuđe
Donošenje zakona na državnom nivou zatražio je u više navrata zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Mirsad Đugum iz opozicijskog Saveza za bolju budućnost. On smatra da je sazrelo vrijeme da i službeno budu objavljena imena bivših udbaša i saradnika komunističkih tajnih službi, te da im se zabrani političko djelovanje.
„Ovdje treba jasno reći koje su to funkcije u državnoj vlasti, i ljudi na njima, koji su radili procese koji spadaju pod lustracijski problem i ne mogu biti u vlasti. To je ono osnovno. Takav problem je bio i u Poljskoj gdje je zakon povučen kad je trebao biti donešen jer su se određeni ljudi našli na tom spisku. Sve su to znači duboke promjene“, ocjenjuje Đugum.
Stanko Primorac, zastupnik HSP i predlagač Zakona o lustraciji u Federalnom parlamentu, slaže se da je riječ o osjetljivom pitanju koje treba pažljivo razmotriti. Upitno ostaje kako bi se zakon uopšte donio i sproveo u praksi, obzirom da decenijama u vlasti sjede isti ljudi. O njegovom značaju kaže:
Ilustracija
“Ja se iskreno nadam da će BiH biti jedna od država koja će usvojiti taj zakon, obzirom na činjenicu da je Vijeće Europe još 2006. godine donijelo jasan stav kada su u pitanju totalitarni sustavi.“
Zakon o lustraciji sukladno evropskim direktivama treba istražiti komunistički period. No Momir Dejanović iz Centra za humanu politiku je mišljenja kako vrijeme ne smije biti ograničeno, odnosno da lustracijom treba obuhvatiti period i nakon posljednjeg rata. Dejanović je mišljenja kako treba sprovesti lustraciju prije svega u pravosuđu, kojom bi bilo odstranjeno preko 90% tužitelja na svim nivoima.
„Ključni problem je uspostaviti nezavisne institucije koje bi obezbjedile implementaciju zakona i koje bi proizvele potreban nivo lustracije u sektorima pravosuđa i bezbjednosti. Problem nam je i period od 1992. do drugih izbora poslije rata jer su se i u tom vremenu dešavale određene stvari koje određene kadrove čine nepodobnim za vršenje profesionalne funkcije u oblasti pravosuđa i bezbjednosti”, smatra Momir Dejanović.
Fašizam, koji je u svojoj biti rasistička ideologija, nije moguće uporediti sa komunizmom, posebno na prostorima bivše Jugoslavije, ističe Admir Mulaosmanović, sa sarajevskog Instituta za historiju.
S druge strane upozorava kako su upravo, zahvaljujući greškama bivšeg sistema, koje su pojedinačne zločine prikrivali, omogućene manipulacije kojima se danas služe nacionalističke političke stranke u BiH. Zbog toga zaključuje kako Zakon o lustraciji treba da bude jedan od prioriteta u stvaranju demokratske države BiH:
„Uzmite Infombiro, uzmite procese koje su imali Škripari ili Mladi muslimani i vidjet ćete da je tu bilo ljudi koji su veoma nevini ležali ogromne kazne od 20 ili 30 godina, a neki su i ubijeni. Oni koji su stajali iza tih zločina trebaju odgovarati. Sve mimo toga ostavlja otvoren prostor za različite interpretacije i opet nas vodi ka nekakvim ostrašćenim govorima, ostrašćenom nacionalizmu i buđenju naroda, koji može da nas odvede u veoma krivom pravcu”, zaključuje Mulaosmanović.
RSE/Informer.ba
