Ovo je zemlja s velikim potencijalom i može izabrati koji god ustavni model želi ili smatra prikladnim, ali to ne treba biti izgovor da se ne pomaže unapređenju života ljudi. Bez obzira na sve nedostatke postojećeg sistema, moguće je otvarati radna mjesta i imati bolje bolnice i ostalo, za to je potrebna samo dobra volja, kaže Marco Mantovanelli, direktor ureda Svjetske banke u BiH u intervjuu za Oslobođenje.
Oslobođenje: Ovih dana okončavate četverogodišnji mandat u BiH. Iskustvo u radu s domaćim vlastima vjerovatno je rezultiralo određenim pogledima na političke i ekonomske prilike u BiH. Možete li napraviti poređenje tih prilika prije četiri godine i sad?
Marco Mantovanelli: Prvo, želim da kažem da su meni ovo bile interesantne četiri godine. Ovo je jedinstveno mjesto i ranije nisam imao privilegiju da radim na sličnom. Mi možemo biti zadovoljni s onim što smo uradili na specifičnim i razvojnim projektima. Recimo, u protekle četiri godine više od 40.000 ljudi je priključeno na vodovodnu mrežu, koju ranije nisu imali. Tako da mi kao razvojna agencija možemo ocijeniti pozitivnim veze i odnose koje smo imali s ljudima na tehničkom nivou u vlasti. Međutim, očekivanja su podbacila kod strukturalnih reformi. I mislim da je to ono na što se Vaše pitanje odnosi. Bilo je vrlo teško ostvariti napredak na reformskom programu u ovoj zemlji, i na državnom i na entitetskom nivou. Nažalost, iako su ove investicije koje sam ranije spomenuo značajne za život, znamo da su vizija, jake institucije i strukturalne reforme koje se brzo provode ono što omogućava zemlji razvoj. Uz to, dodao bih i vrlo značajan element transparentnosti i odgovornosti prilikom trošenja javnog novca. Do paralize je u prethodne četiri godine došlo upravo u ovom procesu.
Manjak odgovornosti
Po mome mišljenju, ključni problem je i što ovdje nedostaje odgovornosti. Čini se da je u ovoj zemlji političarima mnogo lakše nego političarima drugdje, da ne budu odgovorni, jer na kraju uspiju proći tako što upru prstom u nekog drugog, bilo da je to druga etnička grupa, međunarodna zajednica ili bilo ko. Vjerovatno će se stvari promijeniti kad dođe do promjene u odnosu između izbornog tijela i političara koje biraju, do promjene po pitanju odgovornosti i kad se političari budu više ocjenjivali po konkretnim rezultatima u poboljšanju uslova života ljudi.
Oslobođenje: Vlasti tvrde da će BiH, zbog kašnjenja u formiranju državne vlasti, ove godine ostati bez sredstava MMF-a. Da li je tako i kako će se ta situacija odraziti na budžete?
Marco Mantovanelli: Istina je da kasni formiranje vlasti, što usporava sve ostalo. Međutim, niko mi nije pokazao ništa napismeno niti u Ustavu niti igdje drugdje što onemogućava sadašnje vlasti da idu naprijed i da se dogovaraju. Kad govorimo o podršci MMF-a, nije problem u samom neformiranju vlasti. Problem je nepostizanje saglasnosti o globalnom fiskalnom okviru na Fiskalnom vijeću BiH i nepostizanje dogovora o formuli za raspodjelu sredstava od indirektnih poreza. Nažalost, ta debata je počela puno prije izbora i očigledno sad je zastoj. I to je vezano za pitanje odgovornosti. Mišljenja sam da je moguće raditi na tom pitanju bez obzira na teškoće u formiranju nove vladajuće koalicije. Pitali ste za posljedice po budžete… U prethodnim mjesecima došlo je do određenog, ali vrlo krhkog, ekonomskog oporavka. On je uglavnom potaknut vanjskom potražnjom za izvoznim robama iz BiH. S obzirom na sva dešavanja u eurozoni i Grčkoj, vrlo brzo može doći i do negativnog preokreta ovdje.
Fiskalna stabilnost
Globalna kriza ostavila je BiH s vrlo nategnutom fiskalnom situacijom tako da prihodi nisu dovoljni da mogu pokriti 100 posto očekivanih rashoda. A kašnjenje u formiranju vlasti dovodi do toga da se ne donose odluke o rashodovnoj strani. Pažnja se posvećuje uglavnom načinima povećanja prihoda i dobijanja većeg udjela u raspodjeli sredstava od indirektnih poreza bilo za državu ili entitete. Mi smo već u drugoj polovini godine, a nismo vidjeli da su donesene neke teške fiskalne odluke. Tako da postaje upitna fiskalna stabilnost u drugoj polovini godine.
Nasreću, BiH u cjelini nema velik fiskalni deficit, MMF spominje tri posto. Međutim, nedostaje usklađivanje odnosa između tekućih i produktivnih, investicionih rashoda. Investicije su potrebne da bi pružile podršku za unutarnji rast. Program MMF-a se odgađa, što vjerovatno podrazumijeva da će u najboljem slučaju doći do odgađanja isplate i 100 miliona od Evropske komisije, a također se i 100 miliona dolara naše budžetske podrške prebacuje za 2012. godinu. To su sredstva koja bi pomogla, pogotovo entitetima da zadrže budžetski deficit u omjeru od tri posto. Iako je u ovoj fazi teško prognozirati, može se reći da će druga polovina godine biti fiskalno veoma teška.
Oslobođenje: Kad govorimo o kreditu Svjetske banke, da li on ovisi isključivo o stavovima MMF-a ili SB ima i svoje uvjete, s obzirom na to da su ranije tražene reforme u kojima je napravljen određeni pomak?
Marco Mantovanelli: Kad se od nas tražila budžetska podrška, imali smo u vidu pristup u tri faze. Sve tri su zahtijevale da zemlja ima zdrav makroekonomski pristup i tu je naša podrška vezana za program MMF-a. Bilo bi teško za naš UO da kaže da u BiH postoji zdravo makroekonomsko upravljanje ako istovremeno MMF nađe da njihov program ne ide po planu. U osnovi, MMF-ova odluka za nas nije uslov, ali je njihov stav indikacija da se stvari odvijaju u dobrom pravcu, posebno zato što mi uplaćujemo keš direktno u budžet i želimo da budemo sigurni da će se taj novac adekvatno trošiti.
Za svaku od tri faze reformi postoji određeni reformski uslov. Prva faza, koju smo vodili prošle godine, bila je vezana za početak reforme gotovinskih transfera za veterane i ostale. Izvršili smo isplatu sredstava nakon što su ispunjeni uslovi, a jedan od njih bio je donošenje entitetskih zakona koji su odredili ciljanje novčanih transfera i usmjeravanje sredstava više na osnovu socijalnih potreba, a manje na osnovu zakonskih prava. Ne volim vaš izraz imovinski cenzus, ali u osnovi, to je to.
Vlasti su donijele taj zakon, ali ako pređemo na drugu fazu – provođenje reformi i dijalog o dodatnim reformama koji uključuje penzioni sistem i druga pitanja – trebamo MMF-ov program. Nadamo se da ćemo vidjeti napredak u provođenju prve faze reforme, jer je zakon donijet u aprilu prošle godine i zahtijevao je implementaciju od 1. januara ove godine. Tehnički govoreći, vlasti već krše svoj zakon i ako ne bude napretka na tom polju, nećemo moći da se uključimo u bilo koji razgovor u budućnosti. Namjera ovih reformi nije da se smanje primanja siromašnim borcima u RS-u i FBiH. Namjera im je da se ispravi fundamentalna greška u sistemu, jer sad najsiromašniji korisnici primaju puno manje nego najbogatiji korisnici. I logično je i socijalno pravično da se izvrši preraspodjela tako da siromašniji dobiju više.
Oslobođenje: Možete li dati ocjenu poslovnog okruženja u BiH, nedavno je SB objavio i istraživanje o tome.
Marco Mantovanelli: Ekonomski rast prije 2008. bio je vođen raspoloživim stranim sredstvima, bilo putem bankarskog sektora ili direktnh stranih investicija. Sad je to nestalo ili značajno smanjeno. Od kritičnog značaja postalo je kako biti konkurentan i privlačan u poslovnom smislu.
Sve stvari vezane za poslovno okruženje su samo jedna, možda najvidljivija, dimenzija. I to investitori porede kad donose odluku da li da ulože novac u BiH ili u Albaniju. Ostvaren je određeni napredak, recimo, puno jednostavnije je registrirati imovinu. Naša studija bilježinapredak u određenim gradovima.
Međutim, većina toga ostvarena je zahvaljujući, primjerice, uvođenju kompjutera u sudove u Sarajevu, a ne zato što su provedene reforme. Ja još nisam primijetio da nove vlasti imaju u planu raditi na tome. Međutim, SB i dalje ostaje spreman da nastavi pružati podršku vlastima na identifikaciji onoga što treba reformirati i u narednoj fazi imat ćemo određene grantove iz Švedske koji će pomoć i u tom procesu.
Oslobođenje: Šta je ključna prepreka za privlačenje stranih investicija u BiH?
Marco Mantovanelli: Mislim da je ključna stvar politička stabilnost. Njih jednostavno ova situacija plaši. Kad čujete priče o razjedinjavanju, ili ako toga nema, onda nema zajedničkih planova razvoja tako da neko ko ne poznaje ovu zemlju automatski se povlači. Potom, teškoće vezane za poslovanje, dobijanje dozvola, u FBiH imate kantone, u Sarajevu ne znam koliko općina, tako da je za sve to potrebno vrijeme i novac. Sve te procedure bi trebale biti pojednostavljene.
Postoje, s druge strane, sektori čiji se potencijali ne iskorištavaju dovoljno kao što je sektor energetike, posebno hidroenergetike za koji je potrebna zajednička strategija jer rijeke teku kroz oba entiteta. Zatim poljoprivreda, sa EC-om postoji dogovor za pristupanje evropskom tržištu, ali nisu uspostavljene odgovarajuće institucije koje bi garantirale i certificirale zdravstvenu ispravnost hrane i propuštaju se prilike za izvoz.
Dakle, to je kombinacija faktora. Postoje i prednosti koje zemlja ima, kao lokacija, pristojno obrazovana radna snaga, relativno jeftina u poređenju s okruženjem, iako su socijalni doprinosi dosta visoki. Ali, u krajnjoj liniji, nedostaje politička volja i jedinstven ekonomski prostor.
Oslobođenje: Da li se Vašim odlaskomi šta mijenja u politici SB-a u BiH?
Ništa od toga, ovo je naš uobičajeni način poslovanja. Moja nasljednica je vrlo kvalificirana i dolazi sa slične pozicije iz Latinske Amerike i ne očekujem da će ova promjena negativno uticati na odnose između SB-a i BiH. Nama je stalo do BiH, mnogo smo investirali, posebno tokom faze obnove i ne želimo da sve to propadne.
Vjerujemo da je ovo zemlja s velikim potencijalom i može sebi izabrati koji god ustavni model želi ili smatra prikladnim, ali to ne treba biti izgovor da se ne pokaže unapređenju života ljudi. Jer, bez obzira na sve nedostatke postojećeg sistema, moguće je otvarati radna mjesta i imati bolje bolnice i ostalo, jedino je potrebna dobra volja. Mi ostajemo angažirani u BiH, zaključio je Marco Mantovanelli u intervjuu za Oslobođenje.
Oslobođenje/Informer.ba
