Koordinacija ministara obrazovanja dogovorila je da kantonalni ministri tamo gdje djeluju dvije škole pod jednim krovom izvrše analizu načina njihovog funkcionisanja i daju prijedlog ujedinjenja.
Da li federalno Ministarstvo obrazovanja i nauke posjeduje tačne podatke o broju škola na teritoriji FBiH u kojima se ove školske godine odvijala nastava po sistemu – dvije škole pod jednim krovom?
Mašić: Posjedujemo podatke koji datiraju još iz izvještaja Radne grupe za analizu fenomena dvije škole pod jednim krovom, koju je formirala Konferencija ministara obrazovanja BiH. U FBiH djeluju 34 takve škole. U devet školskih objekata nalaze se dvije škole u jednoj školskoj zgradi, šest škola djeluju kao pravni subjekti u čijem sastavu se nalaze područna odjeljenja druge škole.
Dvanaest je administrativno-pravno ujedinjenih škola, a šest škola u jednoj školskoj zgradi sa područnim odjeljenjima na bosanskom i hrvatskom jeziku i jedna odgojno-obrazovna ustanova gdje se u istoj školskoj zgradi srednje i osnovne škole nalaze područna odjeljenja osnovne škole na hrvatskom jeziku.
Diskriminacija u entitetima
Gdje se nalaze takve škole i koliko je učenika obuhvaćeno takvim sistemom obrazovanja i da li ima sličnih primjera u regionu?
Mašić: To su osnovne i srednje škole koje se nalaze u Srednjobosanskom, Hercegovačko-neretvanskom i Zeničko-dobojskom kantonu. U HNK-u takve škole se nalaze u Stocu, Prozoru, Mostaru, Višićima, Čapljini, Domanovićima i Počitelju, u SBK-u u Gornjem Vakufu/Uskoplju, Busovači, Vitezu, Bugojnu, Bilalovcu, Fojnici, a u ZDK-u ta pojava je prisutna u Varešu, Žepču i Maglaju. Procjene o broju učenika koji su obuhvaćeni ovim sistemom obrazovanja nisu vršene, jer je dovoljno zabrinjavajuće i za osudu ako se i samo jedno dijete školuje okruženo diskriminatorskim praksama i ako odrasta u okruženju koje mu ne nudi modele zajedničkog multikulturalnog života bez vjerskih, političkih, kulturnih i drugih predrasuda.
Ovakav način organizacije nastavno-obrazovnog procesa i funkcionisanja škola je karakterističan za FBiH, ali ne smijemo zatvarati oči pred očitim primjerima najgrublje diskriminacije i u drugom dijelu BiH, Republici Srpskoj u kojoj većina škola ima svoje krsne slave i crkvenu ikonografiju u školskim prostorijama, što je nedopustivo. Zbog toga je i jedna od preporuka Radne grupe bila da je neophodno ispitati sve oblike diskriminacije, segregacije i asimilacije na području cijele BiH, a posebno status učenika koji su pripadnici konstitutivnih naroda, a na određenom području pripadaju manjinskim narodima.
U čemu se tačno ogleda segregacija djece u tim školama?
Mašić: U tim školama je evidentno narušeno osnovno načelo iz obećanja br. 1 u strategiji reforme obrazovanja: osigurati da „sva djeca imaju mogućnost kvalitetnog obrazovanja u integriranim multikulturalnim školama na svim stepenima, oslobođeni političkih, vjerskih, kulturnih i drugih predrasuda i diskriminacije i gdje se poštuju prava sve djece”.
Djeca različite etničke pripadnosti, uglavnom bošnjačke i hrvatske, školuju se u istoj zgradi, ali nastavu pohađaju odvojeno, po različitim nastavnim planovima i programima i na različitim jezicima. Ove škole uglavnom imaju odvojene ulaze i smjene za djecu različite etničke pripadnosti. Ponegdje su podignuti zidovi i ograde kako bi se djeca koja nastavu pohađaju u istoj smjeni fizički odvojila, imaju odvojene školske odbore i upravu itd. Žalosno, sramotno i jadno.
Šta mislite, zašto od rata naovamo, a uprkos upozorenjima koje su vlasti dobijale od predstavnika međunarodne zajednice, koji su se bavili njome, ova pojava nije iskorijenjena iz obrazovnog sistema?
Mašić: Smatram da je politizacija obrazovnog sistema jedna od osnovnih kočnica za rješavanje ovog problema. Ohrabruje činjenica da mladi ljudi koji se školuju u takvom okruženju svojom kreativnošću i željom za druženjem prevazilaze granice koje su im nametnute. Mogli smo pratiti kako busovački i travnički srednjoškolci odlučno dižu glas protiv segregacije, poručujući: „Zajedno smo jači”; kako mladi ljudi u Stocu zajedničkim aktivnostima pokušavaju promijeniti sadašnji diskriminatorski obrazovni sistem u njihovoj sredini.
Ukoliko uzmemo u obzir činjenice sa terena te da je, kao što i znate, izvjestan napredak zabilježen samo na području ZDK-a, gdje je došlo do pravno-administrativnog ujedinjena ovih škola, onda nije teško zaključiti da se u prethodnom periodu vrlo malo radilo na iskorjenjivanju ovog fenomena. Načini su postojali i još postoje.
Samo nije postojala, prije svega, politička volja onih kantonalnih ministara obrazovanja i kantonalnih vlada gdje je ova pojava prisutna. No, nije bilo ni kvalitetnih inicijativa ni prijedloga rješavanja ovog problema sa viših nivoa vlasti. Siguran sam da se klima za rješavanje ovog pitanja značajno promijenila u pozitivnom smjeru. Načini postoje i mi smo se zajednički opredijelili da ćemo sa kantonalnim ministarstvima i vladama u ZDK-u i SBK-u na tome posebno raditi u ovom mandatu.
Započela je sa radom Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u FBiH. Najavili ste borbu protiv svih oblika segregacije i diskriminacije u obrazovnom sistemu. Odakle treba početi?
Mašić: Početi treba od politike. Novoformirana Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u FBiHpotpisala je protokol o saradnji u kojem je izražena odlučnost i spremnost da se koordiniranim zajedničkim djelovanjem izvrši depolitizacija upravljanja sektorom obrazovanja i eliminišu diskriminatorske prakse u obrazovanju, posebno dvije škole pod jednim krovom. Dogovoreno je da ministri obrazovanja u kantonima u kojima djeluju ove škole izvrše analizu načina njihovog funkcionisanja, te da daju prijedlog ujedinjenja. Koordinacija ministara je odlučna u nastojanju da pronađe zajednički model rješavanja ovog problema u cijeloj FBiH.
Međunarodna podrška
Da li se, po Va šem mišljenju, mijenja klima kad je riječ o predstavnicima međunarodne zajednice, koji su do sada vrlo stidljivo i možda nedovoljno jasno izražavali stav o ovom problemu. Kako komentarišete u tom smislu istup američkog ambasadora Patricka Moona, koji je javno kazao kako sistem koji podrazumijeva dvije škole pod jednim krovom treba postati prošlost?
Mašić: Obradovan sam i ohrabren izjavom američkog ambasadora Moona. Dobronamjerni dio međunarodne zajednice konstantno upozorava da su podijeljene zajednice katalizator buduće nestabilnosti u BiH
i da će zbog segregirajućih pojava u obrazovnom sistemu cijele generacije mladih ljudi odrastati bez vizije o zajedničkoj budućnosti.
Ta upozorenja su sada mnogo jasnija i glasnija. Ohrabren sam i otvorenom podrškom koju dobijamo od predstavnika međunarodne zajednice na putu iskorjenjivanja svih oblika segregacije i diskriminacije u obrazovanju i započetim procesima depolitizacije obrazovnog sistema.
Kancelarija EU, Ured VE, OSCE i UNICEF su odlučni da se uključe u sve započete aktivnosti u ovoj oblasti i pruže nam konkretnu pomoć, kako bi se kreirao visokokvalitetan i jedinstven obrazovni okvir u interesu svih građana i naroda BiH.
Oslobođenje/Informer.ba
