Metak kalibra 7,62 milimetra sa prijetećom porukom ministru Suljagiću potvrđuje da je BiH svijet džungle gdje vlada zakon jačeg, gdje su svi udarci dozvoljeni na putu za haos, tiraniju i ubilačko nasilje.
Metak je samo opredmećenje kontinuiranih etno-politika, armije nitkova i fanatika kojima je mjesto u zatvoru, umjesto što nas godinama drže u svakodnevnom sivilu, provincijalizaciji i marginalizaciji. Ti “ugledni građani” dolaze iz jezovitog zbira konstitutivnih naroda i njihovih ideoloških elita koji odlučuju da su predrasude, atavizmi i arhaizmi naša nepomjerljiva “društvena vrijednost”. Uzalud je koristiti se argumentima protiv njih iz bilansa istorije koji nije nimalo uzoran, jer niti razorni ratovi, niti zločini protiv ljudskog dostojanstva nisu otjerali vulgarne i samožive političke mutante čiji je jedini životni credo – “Poslije mene potop!”.
Vođeni tim socijalnim refleksom samoodržanja, korumpirane i kriminogene društvene strukture integrirane u političke organizacije i vjerske zajednice stvaraju zajednički, neprobojni štit prema svim reformama koje računaju da nas izvuku iz ove poremećenosti i sluđenosti. Neke od tih reformi na polju obrazovanja pokušao je provesti i ministar Suljagić. Očito je dodirnuo centre moći koji koriste nasilje za destrukciju slobode mišljenja.
Reforma je naša čarobna riječ koja nam omogućava evropski život sa našom raznolikošću, sa našim okruženjem, sa našim resursima i znanjima, našom snagom i ravnotežama, jednom riječju našim zajedničkim životom koji poznaje princip solidarnosti otvorenog društva prema budućnosti u EU. Kada ćemo biti sposobni da otvorimo jednu takvu etapu razvoja naše zemlje? Sasvim sigurno ta etapa neće doći kada budemo čekali državnu Vladu 16 mjeseci, sklepanu po stranačkim zaslugama, bez programskog dokumenta ili platforme, sa kompromitovanim i potrošenim imenima kao što su Šarović, Špirić ili Nović.
Mnogi su samo zamijenili svoja ministarska mjesta zamjeničkim ili su pak ostali na njima kao dokaz “efikasnosti” prijašnjeg sastava Vijeća ministara. Međutim, zato se može primijetiti u novom sazivu balkanska mizoginija kao novi “demokratski princip” vladajuće šestorke, sa kojom je Bevanda obećao da će biti evropska godina za BiH, a Lagumdžija po posljednji put u ulozi poslanika “vrlo objektivno” ustvrdio da ni na jedno mjesto u novom sazivu Vijeća ministara BiH ne dolazi lošije rješenje u odnosu na prethodni saziv.
Tako od ponedjeljka treba očekivati “reformski put” BiH koji doduše za početak treba odblokirati od velikih snježnih nanosa i totalnog komunikacijskog kolapsa. Da bismo se odvažili ka reformama koje neće biti Bevandinog ublehaškog karaktera, trebaće nam građanske hrabrosti kako bismo se odlijepili od istorijskih identitetskih trvljenja, svih etnocentrizama i egoizama koji su najčešće u suglasju sa “svetim” bilo da su patriotske, ideološke, pa čak i kulturne naravi. To znači da prestanemo aplaudirati onima koji relativiziraju istorijske fakte i poriču počinjene i dokazane zločine, da se više ne ložimo na primitivizam i bahatost kao nacionalnu vrlinu, već da se svega toga gnušamo, jer je to moralno posrnuće i civilizacijska sramota.
Da bismo se odvažili ka reformama, trebaće nam građanske časti i poštenja kako bismo prepoznali zapaljive govore vjerskih zvaničnika u kojima se manipulira istinom i laži, kada se mjesta zločina nazivaju “oazama slobode i časti našeg naroda”. Zato nama treba i moralna reforma gdje ćemo se moliti da snagom duha i tradicionalnog odgoja prevaziđemo nagomilane mržnje, teritorijalne svađe i rivalstva, kako bismo dali šansu našoj djeci da se uzmu za ruke i izgrade zajedničku budućnost u kojoj će raznolikost biti prednost i bogatstvo, a ne smetnja i hendikep. Evropska budućnost Bosne nije nikakav san, niti utopija ako se zamislimo da bez odgađanja generacijski odgovorno unesemo u naš životni i radni prostor drugu viziju politike, ekonomije, kulture, religije, istorije, nauke, tehnologije i progresa, konačno jednu zrelu i humanističku viziju u kojoj moramo biti svjesni da je Bosna zemlja u kojoj nikom nije dobro ako svima nije dobro.
Oslobođenje/Autor: Dino Mustafić/Informer.ba
