Postoji scena iz filma “Bean” u kojoj je Rowan Atkinson, pogrešno predstavljen kao ekspert, prinuđen da održi govor o slici u umjetničkom muzeju o kojoj ne zna ništa.
Pokušavajući da smisli da nešto kaže, on ukazuje na to da je slika “prilično velika, što je sjajno, jer da je zaista malena, mikroskopski malena, teško da bi bilo ko bio u stanju da je pogleda”.
Ta scena povremeno čovjeku kada čita tekstove Michaela Dobbsa, iz američkog Muzeja sjećanja na holokaust (USHMM) koji piše za magazin Foreign Policy, navodi se u komentaru na websiteu wordpress.com pod nazivom “Michael Dobbs: An innocent in the Bosnia controversy” (Michael Dobbs: nevin u bosanskoj kontroverzi).
Iz nepoznatih razloga, Dobbs je dobio zadatak od te dvije institucije da istražuje i piše o bosanskom ratu, srebreničkom masakru i suđenju Ratku Mladiću – uprkos tome što očigledno nema ranijeg znanja ni stručnosti u tim temama, ili o temi genocida.
Dobbs je dobronamjerni pojedinac koji nastoji da bude izbalansiran i objektivan. On piše iskreno o užasima bosanskog rata. On se, shodno tome, redovno nalazi pod zlobnim napadima iz lobija negatora genocida u Srebrenici i on je u prvom redu onih koji im se suprotstavljaju.
On odgovara na kritike na pošten i odmjeren način. Ipak, na isti način na koji su ga nasumično izabrali USHMM i Foreign Policy, on je nasumično izbrao Joe Bloggsa i rekao mu da piše o Bosni i genocidu.
U oktobru 2011. godine on je pisao da “moram priznati da je teško koristiti (u vezi Srebrenice) riječ genocid, koja nas podsjeća na prizore holokausta. U popularnoj kulturi, kada govorimo o ‘genocidu’, mislimo na ubijanje kompletne rasne ili etničke grupe”.
