Ovo je tek naših prvih 20 godina. Republika Srpska je najbolje mjesto za nas, mjesto u kojem treba da ostanemo. Republika Srpska je najbolji dar koji je mogao da dobije srpski narod. Ovako je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u intervjuu “Glasu Srpske” građanima čestitao 20. rođendan Srpske.
Politički je odrastao sa Republikom Srpskom, kao akter i svjedok njenog stvaranja, poslanik prvog saziva Skupštine, premijer u dva mandata, 20. rođendan Srpske Dodik dočekuje na funkciji predsjednika Republike. O njenoj istoriji svjedoči prvi put javno, govori o svom putu kroz tu istoriju i svemu što su zajedno prošli, do prvih 20 godina trajanja.
Na pitanje šta ga je 1991. godine kao reformistu opredijelilo da postane poslanik prvog saziva Narodne skupštine RS, Dodik je rekao da je to bilo veoma izazovno vrijeme, vrijeme koje je obilježilo raspad bivše zemlje, Jugoslavije.
“Sam čin konstituisanja Skupštine srpskog naroda u BiH, kojem sam prisustvovao kao poslanik, ne može se gledati izolovano od događaja koji su tome prethodili, kao što su bili secesija Hrvatske i Slovenije koje su priznavali lideri bošnjačkih političkih partija. To se desilo polovinom 1991. godine, a kasnije se nastavilo sa aktivnostima vezanim za secesiju BiH od Jugoslavije, što je naravno predodređivalo političko ponašanje svih nas u tom vremenu. Nisam tada pripadao vladajućoj SDS, ali sam sada ponosan i na sebe i svoje djelovanje i na to što sam imao dovoljno svijesti i spoznaje da budem na strani jednog, kako se pokazalo, istorijskog procesa, a to je formiranje RS”, rekao je Dodik.
Vizionarska odluka o formiranju RS, kaže Dodik, možda nije bila shvaćena u tom trenutku od mnogih ljudi koji su bili direktni učesnici procesa, ali ona je pokazala svoju istorijsku izdržljivost tokom svih ovih 20 godina.
“RS nije nastala iz rata, ona je nastala prije rata u BiH kao istorijski i nacionalni odraz volje srpskog naroda da odbrani pravo na postojanje, svoj kolektivitet i identitet. U tom nastojanju apsolutno je jedino ispravno bilo biti na strani onih koji su konstituisali Skupštinu srpskog naroda i Republiku Srpsku”, istakao je predsjednik Dodik.
Skupština srpskog naroda je 9. januara 1992. donijela deklaraciju o proglašenju RS, a 28. februara Ustav RS. Milorad Dodik bio je prisutan na obje sjednice Skupštine. Na pitanje kakva je atmosfera pratila stvaranje RS: strah, sreća, neizvjesnost, Dodik kaže da su svi iščekivali, kako se već dešavao rat u Hrvatskoj, šta bi moglo da nas snađe.
“Već tada bila je formirana i aktivno djelovala muslimanska Patriotska liga koja je radila na ostvarenju prava na secesiju BiH bez volje srpskog naroda. Tako da je 9. januar 1992. godine, u stvari, bio samo čin formalnog proglašenja Skupštine srpskog naroda u BiH. Kao poslanik te prve Skupštine imao sam dominantan osjećaj ponosa, bez imalo straha. Došli smo u Sarajevo na sjednicu koja je održana u bijeloj sali velike Skupštine Socijalističke Republike BiH i tamo je bilo mnogo medija, atmosfera je bila usmjerena protiv nas, protiv svakoga ko bi ušao u tu salu. Svi su gledali ko će doći, ali niko od nas nije imao straha, niko se nije bojao ni da će doći do pucnjave, a moglo je, jer oružja je već bilo koliko hoćete. Bio je to trenutak ponosa u kome smo htjeli da budemo viđeni i da djelujemo u interesu srpskog naroda. SDS je imala većinu poslanika, i u tom trenutku bilo je važnije obezbijediti prisustvo na Skupštini nas iz Reformskih snaga i Saveza komunista. I bilo nas je 83 poslanika, koliko je i ostalo u Ustavu RS do danas. Svi mi bili smo veoma ponosni toga dana i nikome nismo trebali ništa da objašnjavamo, jer je sve bilo savršeno jasno. Oni su pretjerali u nastojanju da Srbima nametnu BiH koju mi nismo htjeli”.
“Opasna ideologija Alije Izetbegovića nama je bila jasna kao što je bila jasna svakome ko je čitao Islamsku deklaraciju. Upravo ta Deklaracija, ističe Dodik, i danas je osnova za mnoge političke angažmane u bošnjačkom političkom korpusu.
“Ne treba biti naivan i misliti da je sve prošlo kada imate Bakira Izetbegovića koji otvoreno kaže da nastavlja politiku svog oca. A politika njegovog oca je bila politika Islamske deklaracije. Republika Srpska je na sreću formirana, a pitanje je šta bi bilo sa Srbima u BiH da nije, vjerovatno bi doživjeli sudbinu Kosova i iselili se, ili bi bili očišćeni kao što je danas očišćeno Sarajevo, koje je ostalo u FBiH. RS je stvorena kao potpuno odbrambeni akt i bio je to istorijski čin. Od tada do danas dala je sigurnost svima nama koji su ostajali ovdje. Vrijeme je pokazalo koliko je bila ispravna odluka o formiranju Skupštine i proglašenju Republike Srpske. Smatram da danas ipak nedostaje društvene pažnje i zahvalnosti prema akterima tog vremena koji su bili odlučni da se apsolutno stave u funkciju opštih interesa, prije svega interesa srpskog naroda”, naglašava Dodik.
Na pitanje koja je godina za njega lično bila najteža, a koja za Republiku Srpsku prelomna, Dodik ističe da mu je najteža bila Skupština u Sanskom Mostu 1995. godine na kojoj je došlo do sukoba vojnog i civilnog rukovodstva, dok je prelomna za Republiku Srpsku bila Skupština u maju 1992. godine u Banjaluci kada je formirana Vojska RS.
“Na početku rata bio sam mobilisan i proveo sam kao poslanik skoro godinu u vojsci, a kasnije je došlo naređenje da poslanici moraju biti na raspolaganju za svakodnevna zasjedanja. Nama iz Krajine trebalo je da putujemo cijelom linijom fronta da bismo stigli do Pala i prisustvovali sjednicama. Putovali smo preko Dervente, koja je bila rovita, pa na Stanare, Podnovlje, kroz Brčko smo išli samom linijom fronta. Najrizičnije je ipak bilo proći Zvornik i tamo smo zahvaljujući samo jednom pogledu u retrovizor, Ratko Borković poslanik iz Gradiške i ja, za dlaku izvukli živu glavu. Taj put poslanika do Pala i Skupštine bio je pun avantura i opasnosti, a skoro svaka sjednica bila je od istorijskog značaja za RS”, kaže Dodik.
Prvu demokratsku Vladu u RS Dodik je vodio u vrijeme kada su na političkoj sceni još bili ratni lideri, u Zagrebu Tuđman, u Beogradu Milošević, u Sarajevu Izetbegović. Na pitanje kako se snalazilo u tom nedemokratskom okruženju Dodik kaže:
“Veoma teško. Svi oni su smatrali da je Republika Srpska tada nešto što je izvan sistema. Ali da RS nije pokazala demokratski kapacitet tada, u ranoj fazi, teško bi preživjela. Čak je i pokojni prof. dr Slavko Leovac, koji je bio član Političkog savjeta SDS-a, govorio da je politički kapacitet SDS-a istrošen u ratu i da ona, ako želi dalju verifikaciju i život RS, mora da ode u politički penziju”.
Komentarišući izjavu Madlen Olbrajt da je on “dašak svježeg vjetra na Balkanu”, dok ga danas nazivaju autokratom i diktatorom, Dodik kaže da je ostao svoj i isti i da se njegovi stavovi nisu mnogo mijenjali.
“Svi oni koji su za mene kreirali odijelo autokrate, diktatora imali su samo jedan cilj da me upotrijebe ili čak zloupotrijebe za svoje ciljeve, a ne da grade demokratiju. Kao političar ostao sam isti, ostao sam privržen slovu Dejtona, bio sam protiv intervencije međunarodne zajednice i svojim stavom doprinio svom besmislu njihovog angažmana ovdje. Već 1999. godine kada sam spriječio intervenciju NATO-a u Brčkom, međunarodnim mešetarima ovdje se to nije svidjelo i pokušali su da me sklone sa političke scene, projektujući kroz Antikorupcioni tim OHR-a priču o kriminalu Vlade koju sam vodio. Prošao sam kroz sudski proces koji je trajao četiri godine, kao i mnogi moji saradnici, da bi na kraju svi bili oslobođeni. U svakom slučaju, izdržao sam i ostao isti, samo su se mijenjali oni koji su htjeli da me upotrijebe i zloupotrijebe. Moja politika i danas je Dejtonski sporazum, Republika Srpska čiji se interesi moraju poštovati, BiH onoliko koliko mora i koliko je Dejtonom predviđena i tačka”, kaže Dodik.
Na izjavu Zorana Đinđića “da u svakoj zemlji ambasadori akreditovani u njoj predstavljaju svoju zemlju, a “samo u našoj hoće da vladaju kao da ih je narod birao”, Dodik ističe da ovdje takav stav gubi na značaju u posljednjih nekoliko godina. Na ovim prostorima proizveden je, kaže, sasvim novi način vladanja koji bi se mogao nazvati “ambasadorokratija” i u kojem su neki ambasadori donosili odluke čak i one izvršnog karaktera, a egzekutori su bili visoki predstavnici koji su ih sprovodili.
“I službeni glasnici su bili puniji odluka visokih predstavnika, nego demokratski izabranih organa vlasti. I tako je bilo do momenta dok im nismo rekli da nećemo više u “Službenom glasniku RS” da objavljujemo njihove odluke i da ako hoće to da rade naprave svoj službeni glasnik”.
Na pitanje da li je Reublika Srpska danas onoliko jaka koliko bi on želio kao predsjednik, Dodik ističe da bi želio da je još jača, ali da je dovoljno jaka da je svjesna sebe.
“Najjača je ona zajednica koja ima akumuliranu vjeru ljudi u nju, a Republika Srpska tu vjeru ima. Srećem ljude koji teško žive i kad ih pitam kako im je, oni odgovore: Čuvaj nam Republiku Srpsku. I zaista, kada god sam bio pod pritiscima da donesem neku odluku, mislio sam na te ljude i znao: neću na to pristati, jer to ne bi uradio onaj čovjek koji ima povjerenje u Milorada Dodika. Mene su oni izabrali da se bavim ovim poslom i nemam pravo da iznevjerim povjerenje koje mi je dao narod da ga zastupam i predstavljam”.
Predsjednik Dodik ističe da bi danas nesumnjivo ekonomija mogla da bude bolja. -Privreda je u ratu devastirana, poslije rata uništena privatizacijom, ali ipak pokazuje vitalnost da se zadrži na ovom nivou.
“Volio bih, naravno, da je RS što više samostalnija, da u tom pogledu apsolutno nije sporna ni za okruženje, ni za bilo koga u svijetu. Nama nije sporan teritorijalni integritet BiH, ali želimo da u okviru toga imamo samostalnu RS i da joj BiH ne smeta, nego da joj koristi onoliko koliko treba. To je naš okvir”, dodao je Dodik i na kraju čestitao narodu Republike Srpske 20. rođendan.
“Svima želim sve najbolje ne samo u ovoj godini, nego i u svim godinama koje dolaze. Ovo je tek naših prvih 20 godina. Republika Srpska je najbolje mjesto za nas, mjesto u kojem treba da ostanemo. Republika Srpska je najbolji dar koji je mogao da dobije srpski narod. Generacija koja je uložila svoje živote u njeno stvaranje i postojanje bila je najveća žrtva, ali to je učinila sa spoznajom da sve buduće generacije mogu da imaju slobodnu i demokratsku Republiku Srpsku, zasnovanu na vrijednostima srpskog naroda, na osnovnim elementima antifašizma, kao i na civilizacijskim i demokratskim vrijednostima. Takva RS vlasništvo je svih dobrih i dobronamjernih ljudi. I naravno, Republika Srpska ne smije da učini nijedan korak koji bi doveo do njenog urušavanja i zato svijest o nama samima i našim vrijednostima, je ključna za budućnost Republike Srpske”.
Glas Srpske/Informer.ba
