Nezavisna pravosudna vlast nikada nije imala, a nema ni sada, podršku srpskih, bošnjačkih i hrvatskih političara. Naši političari žele, i imaju, pravosuđe, uključujući i Sud i Tužilaštvo BiH, koje će prema njima, njihovim ratnim zločincima i njihovim kriminalcima biti blagonaklono. Ogromna većina sudija i tužilaca su korumpirani, nesposobni i poslušni, i ne žele biti nezavisni jer im dil sa političarima odgovara.
Protekle nedjelje, održane su konsultacije predsjednika dvije najveće političke partije u Republici Srpskoj, vladajućeg SNSD-a i takoreći opozicionog SDS-a, povodom nedavne obustave istrage po predmetu Dobrovoljačka ulica.
Pored uobičajenih izjava o tome kako je nedopustiva takva odluka Tužilaštva i kako je u Dobrovoljačkoj počinjen ratni zločin (što nesumnjivo jeste, a što priznaju i pojedini bošnjački političari – prije svega Sulejman Tihić, ali i Bakir Izetbegović), sa zajedničkog je podijuma iz Banjaluke poslan i ozbiljan poltički zahtjev usmjeren ka pravosudnim institucijama BiH – zahtjev da se oni ukinu. Idući po toj političkoj liniji, komotna parlamentarna većina, a po zaključku SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, zatražila je od poslanika iz Republike Srpske da u Parlamentarnoj skupštini BiH predlože zakon o prestanku važenja Zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH.
Za razliku od prošlogodišnjeg sumnjivog poziva na referendum građana RS, ove su godine napadi na Tužilaštvo i Sud BiH dobili svoju pravnu formu u vidu zahtjeva za njihovo ukidanje proslijeđen parlamentarcima BiH, koji jedini imaju pravo takvo što uraditi.
Nešto radikalniji u svojim zahtjevima ovaj put bili su poslanici PDP-a. Njihov zaključak da Skupština RS obaveže predstavnike RS u institucijama BiH da formiranje Savjeta ministara BiH uslove donošenjem zakona o prestanku rada stranih sudija i tužilaca u pravosudnim organima BiH je odbijen.
Kada se sve sabere i oduzme, slučaj Dobrovoljačka ulica i odluka Tužilaštva da se istraga po ovom predmetu obustavi, postali su još jedan odličan povod za struktuisan politički napad na institucije pravosuđa BiH.
Odvojena izvršna, zakonodavna i sudska vlast u BiH – al’ malo sutra
Političari u Bosni i Hercegovini nisu navikli da pored vlasti, čiji su besprijekorni gospodari, postoji neko nezavisno neutralno tijelo (iliti sudska vlast) koje im može katkad pomrsiti njihove kalkulantske poslove u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Ono što bi trebalo zabrinjavati javnost u BiH je nedopustivo miješanje izvršne u sudsku vlast, kroz političko uslovljavanje kreiranja određenih struktura vlasti u BiH. Bolje rečeno, u BiH se nikada nije jasno stavila granica između izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, a što bi trebalo da bude politički i svaki drugi imperativ.
Ili kao što je Srđan Dizdarević za Program Radija Slobodna Evropa rekao :
„Nikad se nije napravio taj bitni iskorak da se u suštini prihvati nezavisnost pravosuđa i to je ono što je problem od ‘95. do danas. Mislim da je to opterećenje koje u ogromnoj mjeri prijeti normalizaciji stanja. S druge strane, ovo govori i o karakteru koalicije koja sada formira Vijeće ministara. Ustvari se vidi da je to koalicija koja je oformljena kako bi se podijelile fotelje i resori i kako bi se omogućilo trošenje budžeta.”
Dizdarević je takođe nagovijestio mogućnost poteškoća u funkcionisanju pravosuđa u BiH, istovremeno izrazivši skepsu i po pitanju funkcionisanja izvršne vlasti na nivou BiH.
Aktuelni zahtjevi za ukidanjem pravosudnih institucija na nivou BiH probudili su iz zimskog sna i međunarodnu zajednicu koja zdušno podržava rad Suda i Tužilaštva BiH.
Tako je nakon simbolične posjete ovim institucijama Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko izrazio svoju neupitnu podršku, između ostalog kazavši kako su Sud i Tužilaštvo BiH ključne državne institucije.
“To su ključne institucije za održavanje vladavine prava u cijeloj zemlji. Ja sam došao ovdje dati podršku Sudu i Tužilaštvu BiH i svi građani i sve institucije im trebaju dati podršku, jer bez vladavine prava, nema ni države. Samo vladavina prava Bosnu i Hercegovinu spašava”, rekao je nakon sastanka sa predstavnicima Suda i Tužilaštva BiH Visoki predstavnik.
Na pitanje novinara da prokomentariše izraze nezadovoljstva određenih pojedinaca i grupa radom Tužilaštva i Suda BiH, Inzko je kazao kako te institucije rade svoj posao.
Za razliku od Valentina Inzka i međunarodne zajednice, predstavnici Republike Srpske imaju stav da sud radi neodgovorno i na štetu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, da je nepravičan i da ga treba ukinuti.
Pored krucijalnog pitanja – da li politika uopšte može zahtijevati ukidanje jedne pravosudne institucije, drugo ključno pitanje koje se ovdje nametnulo nakon recentnih događaja jeste: Kolika je stvarna snaga politike iz Republike Srpske da ukine Sud i Tužilaštvo BiH?
Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku iz Doboja, organizacije koja dugi niz godina konstantno upozorava na probleme u radu sudova i tužilaštava kaže za naš portal kako su za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH potrebni ozbiljni razlozi i većina u Parlamentarnoj skupštini BiH, koja bi podrazumijevala saglasnost političkih predstavnika tri naroda o ovom pitanju. Prema Dejanoviću, ozbiljnih razloga i parlamentarne većine sigurno nema, a ni ozbiljne namjere političara iz RS da se stvarno ukinu Sud i Tužilaštvo BiH.
“Uglavnom realne probleme u radu Suda i Tužilaštva BiH političari iz RS manipulativno koriste da bi se potisnuli drugi problemi i da bi se potvrdila ili osnažila podrška u svom nacionu. U radu Suda i Tužilaštva BiH postoje ozbiljni problemi, a poslednja odluka Tužilaštva BiH da obustavi istragu za zločin u Dobrovoljačkoj bila je provocirajuća za reakciju političara i javnosti u RS. Zanimljivo je da o postojanju zločina u Dobrovoljačkoj govore i bošnjački političari poput Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića, ali nije normalno da Tužilaštvo BiH ne želi da istraži i optuži odgovorne za ovaj i neke druge ratne zločine”, smatra Dejanović.
On istovremeno dodaje kako svi ovi problemi nisu razlog za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH, ali jesu razlog za ozbiljnu i hitnu intervenciju koja bi ove pravosudne institucije učinila efikasnim i nepristrasnim.
Prema mišljenju Tanje Topić, mogućnost da se ukinu Sud i Tužilaštvo BiH potpuno je nerealna.
“Nemoguće je kroz postojeću proceduru ukinuti Tužilaštvo i Sud BiH, i pokretači ove inicijative to i dobro znaju. Namjera je drugačija: održavati stalni pritisak na ove institucije, prikupiti dosta dnevnopolitičkih poena i u krajnjoj instanci skrenuti pažnju na tretman zločina počinjenih nad Srbima.”
Esad Hećimović, novinar Oslobođenja, kaže kako je mala vjerovatnoća da sadašnja inicijativa dobije potrebnu većinu u parlamentu, a još manja da dobije entitetsku većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH. Poslanici iz Federacije BiH su to javno rekli, uz ogradu poslanika iz HDZ-a da će o stavu odlučivati Klub zastupnika ove stranke.
“Od šest stranaka vladajuće koalicije, dvije stranke iz srpskog bloka direktno traže ukidanje Suda i Tužilaštva BiH, dvije stranke iz hrvatskog bloka nemaju još zvaničan stav, dok dvije stranke iz bošnjačkog bloka podržavaju Sud i Tužilaštvo BiH.Moguće je pretpostaviti da oba HDZ-a imaju veliko razumijevanje za zahtjeve SNSD-a i SDS-a. Ranije ustavne inicijative HDZ BiH nisu predviđale postajanje ni Suda ni Tužilaštva BiH. Kod Bošnjaka takođe postoje oni koji iz vjerskih razloga ne priznaju ni Sud BiH, niti bilo koje ljudske zakone, ali i oni nacionalisti koji Sud i Tužilaštvo BiH vide kao zavjeru stranaca protiv bošnjačkih interesa”, kaže Hećimović za BUKU.
Prema njegovom mišljenju, treba prvo sačekati da se izjasne stranački organi parlamentarnih stranaka.
Naši i njihovi – omiljena tema
Konstantni pritisak na pravosudne institucije BiH imao je svoj konkretan epilog i u dva poznatija slučaja protekle godine. Tako su predmeti u slučaju Milorad Dodik i ostali, a u vezi sa izgradnjom administrativnog centra Vlade RS i autoputa Banjaluka – Gradiška, te predmet Zlatko Lagumdžija i Damir Hadžić u tzv. slučaju „Reket”, prebačeni na onaj pravosudni nivo koji je bio jednostavniji za političko manipulisanje. Tako je slučaj Dodik i ostali prebačen Specijalnom tužilaštvu RS, a slučaj „Reket” prebačen Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu. Oba su predmeta sklonjena sa dnevnog reda i stavljena ad acta.
Baš ovi slučajevi pokazuju perfidnu logiku po kojoj samo “naši” sudovi sude samo “našim” kriminalcima ili zločincima, dok politički pritisci na rad pravosuđa tako postaju još žešći, jer je lakše kontrolisati niži nivo pravosuđa, jer je “naš”. Takva logika postala je paradigma u bavljenju ratnim zločinima i kriminalom u BiH i odavno je naturalizovana u glavi prosječnog građanina.
“Zapravo, naši zločine i kriminal nisu ni počinili, ali i kad jesu, onda je bolje da su to uradili naši, nego oni drugi. Bolje je da kradu, ubijaju, pljačkaju naši, nego, ne daj bože, njihovi. Valjda nam je to lakše podnijeti”, kaže za BUKU Tanja Topić.
Po pitanju procesuiranja ratnih zločina, Esad Hećimović smatra kako se ovdje ipak više radi o nastojanju da naši sudovi sude njima.
“Mislim da glavne političke stranke nisu imale ni ranije ni sada namjeru da sude svojima. Da su sudovi Republike BiH u toku rata osudili one koji su počinili zločine u slučaju Dobrovoljačka, Tuzlanska kolona, Bradina, Veliki park preko puta Predsjedništva BiH u kome je pogubljeno osam ljudi, nepoznat broj ubistava Srba u Sarajevu, masovna ubistva Hrvata u mjestima kao što su Trusina i Uzdol, ili pogubljenja na Ozrenu ili Crnom vrhu kod Teslića od strane stranih i lokalnih islamskih dobrovoljaca, danas ne bi ni imali slučajeve u kojima se tereti ratni politički i vojni vrh kod Bošnjaka. Te političke volje nije bilo. Kod srpskih političkih stranaka sada postoji volja da se osigura sudsko kažnjavanje počinilaca i naredbodavaca zločina nad Srbima, jer se vjeruje da je do sada najviše Srba odgovaralo za ratne zločine. Hrvati su takođe nezadovoljni dosadašnjim tokom istraga i suđenja za ratne zločine, ali suđenja za Trusinu i Bugojno, na primjer, mijenjaju taj odnos”, navodi Hećimović.
Momir Dejanović ističe kako nezavisna pravosudna vlast nikada nije imala, a nema ni sada, podršku srpskih, bošnjačkih i hrvatskih političara. Naši političari, kaže on, žele, i imaju, pravosuđe, uključujući i Sud i Tužilaštvo BiH, koje će prema njima, njihovim ratnim zločincima i njihovim kriminalcima biti blagonaklono. On smatra da ni ogromna većina sudija i tužilaca koji su korumpirani, nesposobni i poslušni, ne želi biti nezavisna i da im ova pozicija i dil sa političarima odgovara.
“Od visokopozicioniranih političara u BiH, do sada su vođeni postupci protiv Čovića, Bičakčića, Ivanića, Dodika i Lagumdžije. Niko od njih nije odgovarao, jer su od starta ti postupci bili u funkciji pritiska, obračuna i kompromitovanja vladavine prava i pravičnosti. Zato je u BiH moguće da najveći broj ratnih zločinaca i kriminalaca ne bude procesuiran, da dobijete oslobađajuću presudu za ubistvo, da tužilaštvo odustane od dokazane optužnice u sudskom postupku protiv odgovornih za kupovinu izbora i da imate uglavnom tužilaštva za šumske krađe i drugi opšti kriminal. Osim toga, u našem pravosuđu postoje izražene nacionalne podjele koje ozbiljno ugrožavaju njegovu profesionalnost i nezavisnost.”
Dejanović kaže da je to vidljivo i kod Tužilaštva BiH u slučaju istraživanja nekih ratnih zločina, ali i kod drugih tužilaštava koji isključivo ili uglavnom istražuju ratne zločine nad “svojim” narodom.
“Tako dobojsko tužilaštvo istražuje ratne zločine počinjene nad Srbima, a ne istražuje, na primjer, ratne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima”, kaže Dejanović.
Nezavisno pravosuđe u BiH
Kada su na ovakav način stvari ogoljene do kraja, može se pokrenuti pitanje postojanja nezavisnog pravosuđa u BiH. Da li je ono, u ovakvim odnosima moći, uopšte moguće?
Dejanović odgovara kako smo bez takvog pravosuđa osuđeni da budemo feudalna država. On smatra kako postojeće defektno i korumpirano pravosuđe, reformisano od strane OHR-a, nikad neće biti nezavisno i efikasno.
“Ono odgovara domaćim političarima, nekim predstavnicima međunarodne zajednice, kriminalcima i drugim protivnicima vladavine prava i nezavisnog pravosuđa. Sa ovakvim pravosuđem, “demokratskim” sistemom i OHR-om mi imamo deset puta više korupcije, privrednog i drugog kriminala, droge i drugih oblika ugrožavanja osnovnih društvenih vrijednosti nego što smo imali u bivšem “nedemokratskom” sistemu, što navodi na zaključak da nam je predratno pravosuđe bilo bolje od sadašnjeg. Ne treba imati iluzija da će domaći političari, parlamentarci ili predstavnici međunarodne zajednice putem strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa, sprovođenja akcionih planova ili na drugi način suštinski promijeniti pravosuđe. Monopol nad kreiranjem novog pravosudnog sistema u BiH treba oduzeti političarima, međunarodnoj zajednici i predstavnicima pravosuđa”, kaže Dejanović.
Prema njegovom mišljenju, treba sprovesti lustraciju u pravosuđu kojom bi bilo odstranjeno preko 90% tužilaca i oko 50% sudija koji su korumpirani, nesposobni ili nespremni da rade svoj posao, osnovati posebna tužilaštva za opšti kriminal, za ratne zločine i za privredni i organizovani kriminal, te uspostaviti sistem godišnje evaluacije i ocjene rada pravosuđa, a prije svega imenovati sudije i tužioce na mandat od 5 godina.
Svi gore pomenuti argumenti govore nam kako je u BiH vrlo teško izgraditi bilo koju nezavisnu instituciju, jer ovdje ne postoji kultura građenja i poštivanja nezavisnih institucija, koje će jednako tretirati sve građane. Ovdje još uvijek žive ljudi i pojedinci koji su iznad zakona, za koje zakoni ne vrijede. Problem je što politika drži pod snažnom šapom gotovo sve pravosudne institucije, petlja se u njihovu nezavisnost, dok u tim institucijama sjede uglavnom ljudi koji nemaju snage da im se odupru.
Esad Hećimović za naš portal zaključuje da ono što trebamo izgraditi kao jedan od temelja civilnog društva jeste profesionalna nezavisnost, a ne podređivanje profesije ovom ili onom tumačenju takozvanih nacionalnih interesa ili društvenih vrijednosti.
Buka/Autor:Elvir Padalović/Informer.ba
