Mračna pozadina serijskih ubistava Elvira Koraća (41) iz Višegrada, nevjenčanog supruga Dane Škrbe, osumnjičene za klanje fotografa Mustafe Bukvića (67), isplivala je ovih dana na površinu, a bila je sakrivena u sudskim spisima koje je odavno pokrila prašina.
Korać je bio osuđen za ubistvo oca, majke i sestre, no u zatvoru je “odležao” samo svog oca Izeta i nakon devet godina pušten je na slobodu. Dnevni avaz otkriva brojne nepoznate detalje ovog stravičnog slučaja.
Mučni detalji
Njegova prva žrtva bio je, prema sudskoj dokumentaciji koju je Avaz dobio na uvid, otac Izet, kojeg je ubio 1991. godine. Majku i sestru ubio je dvije godine kasnije. Njihove leševe je čuvao u podrumu čak šest mjeseci nakon ubistva! Za očevo ubistvo osuđen je na devet godina zatvora koje je trebao odležati u KPZ-u Foča.
Prema dokumentu koji je potpisao tadašnji v. d. direktora KPZ-a Foča Duško Šain, a koji je dostavljen Kantonalnom sudu u Sarajevu, Elvir Korać Kora u fočanskom zatvoru nalazio se od 24. septembra 1991. do 22. aprila 1992. godine.
Do tog datuma izdržao je godinu, mjesec i 15 dana od ukupne devetogodišnje zatvorske kazne koju mu je izrekao Vrhovni sud BiH. No, tokom 1992. godine u mjestu Karakaj kod Zvornika izvršena je predaja 98 bošnjačkih i hrvatskih osuđenika, među kojima je bio i Korać. Nakon monstruoznog ubistva majke i sestre Koraću je izrečena mjera obaveznog liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj ustanovi. Konzilijum psihijatara ga je ocijenio kao hladnu, agresivnu, bezosjećajnu i abnormalnu osobu.
Poslan je 16. oktobra 1996. godine na Odjel forenzike KPZ-a Zenica, odakle je otpušten 31. marta 2005. godine. Nakon otpusta je upućen na daljnje staranje Centra za socijalni rad. Psihijatrijski konzilij je često razgovarao s Koraćem. Uvidom u sudske spise koji su arhivirani pronađeno je mišljenje psihijatara u kojem se opisuje njegovo psihičko stanje.
Već na samom početku razgovora ispitanik je, navodno, “otvorio karte”, tvrdeći da je prilikom prvog vještačenja, poslije očevog ubistva, folirao i glumio duševno poremećenog čovjeka, jer se zbog težine djela bojao izricanja smrtne kazne. Simptome koje je nudio i koji su registrovani tokom tog vještačenja navodno je “kupio” od bolesnika s kojima je boravio u Psihijatrijskoj bolnici Sokolac. Imitirao je ponašanje tih bolesnika, a pri tome se, kako tvrdi, dobro pripremio, u čemu su mu pomagale neke osobe čiji identitet ne želi da otkrije. Ne negira da je tada bio potišten, napet, povremeno smušen, ali uporno tvrdi da nije imao halucinacije niti je “razgovarao sam sa sobom”.
“Bio sam u krizi, ali lud, sigurno, nisam bio“, kazao je Korać ljekarima.
Svake godine se pismenim putem obraćao sudu tražeći da bude pušten na slobodu, tvrdeći da je ozdravio, a za to vrijeme je i dalje bio agresivan i nasilan. Činjenično stanje iz optužnice, nalazi iz istrage, mišljenja vještaka, opis prostorije u kojoj je Korać ubio oca podsjećaju na najmračnije horor filmove.
Prizor koji su 6. marta 1991. godine istražioci zatekli u kući strave na Hotonju ledi krv u žilama. Njegov otac Izet nađen je na kauču u dnevnom boravku. Na desnoj strani grudi, ruci i desnoj strani glave bile su duboke rane. Plafon i zid su, takođe, bili krvavi. Na trnokopu, drvenoj dršci, te svugdje po prostoriji pronađeni su tragovi krvi. Prema sudskom dosjeu, Izet je zlostavljao Elvira, a nekoliko dana prije ubistva sestra i majka su pobjegle od kuće zbog Izetovog stalnog zlostavljanja.
Opis ubistva
Kobnog dana je Elvira optužio da mu je sakrio rakiju, pa ga je počeo tući. Elvir je pobjegao kod komšinice, nakon čega se vratio u kući s trnokopom. Nakon nekoliko predomišljanja Korać je stegao trnokop, zažmirio i udarao oca ko zna koliko vremena dok ga nije ubio!
Tokom psihijatrijskog vještačenja psihijatar Ratko Kovačević navodi da kod Koraća nakon očevog ubistva nisu otkriveni neurotski niti psihički sadržaji kao ni poremećaj ličnosti.
“Korać ne boluje od neke duševne bolesti i bio je svjestan svojih postupaka”, stoji u nalazu psihijatra Kovačevića.
Korać je priznao ubistvo tvrdeći da je to ishod dugogodišnjeg maltretiranja, prijetnji i ucjena.
Došao u kafić “As” i rekao da je ubio oca
Majka Fatima, koju je Korać kasnije ubio, u svom iskazu kao svjedokinja navela je da je već duže vrijeme živjela u poremećenim bračnim odnosima s ubijenim Izetom. Maltretirao je nju i cijelu porodicu, prijetio je nožem, jedne prilike ju je bacio s balkona i tada je slomila ruku.
Svjedoci Haris Zukić, Admir Piknjač, Zaim Šahić i Mirsada Delić, Koraćevi prijatelji, u svojim iskazima na sudu bili su saglasni da su im ranije bili poznati Koraćevi porodični problemi. Kada im je u sarajevskom kafiću “As” rekao da je ubio oca, nisu mu povjerovali, pa su otišli na lice mjesta, nakon čega su ga posavjetovali da se prijavi policiji, što je ovaj i učinio.
Nezavisne/Informer.ba
