Božićna svečanost je veliki dan i u možda najsvetijoj crkvi krišćanstva, u bazilici Svetog groba. Ali da bi se spriječili izgredi između pripadnika različitih kršćanskih crkava, ključevi su u rukama jednog muslimana.
Obitelj Nuseibeh od davnina živi u Jeruzalemu. Oni su muslimani i u tom gradu su živjeli još dok je živio i prorok Muhamed. Oni drže ključeve bazilike Svetog groba, svetišta koje je izgrađeno na mjestu gdje je Isus Krist pokopan i odakle je uskrsnuo. Već stoljećima Nuseibesi, svakog dana, dva sata nakon sumraka, zaključavaju kršćanske redovnike u crkvi i puštaju ih uoči svanuća.
Wajih Nuseibeh je današnji ključar bazilike i njegova je briga održavanje crkve.
“To je posao koji se predaje s oca na sina, još od doba kad su muslimani po prvi puta osvojili Jeruzalem u sedmom stoljeću.” Ipak, objašnjava potomak ključara; “mi to radimo već 1.300 godina, ali je postojala rupa, razdoblje od 88 godina kad su Križari vladali Jeruzalemom u 12. stoljeću”, kaže on.
Od oca na sina
Tradicija je da glava obitelji čuva crkvu, ali to znači i da najstariji sin treba čekati dok mu ne pripadne ta čast. U to vrijeme je i Wajih radio nešto posve drugo – prodavao je električne aparate, a i njegov sin i budući ključar, živi kao frizer. Kad preuzmu tu zadaću, od njih se očekuje velika savjesnost, pogotovo zato jer danas žive izvan Starog grada gdje je smještena ova bazilika.
To znači da moraju veoma rano ustajati kako bi točno na vrijeme otključali crkvu: “Ponekad se moram ustati i prije pola četiri ujutro, ali takav je život. Vidimo da su ljudi sretni i onda smo i mi zadovoljni. I naravno, Isus nije živio samo za kršćane, nego za sve ljude. I muslimani vjeruju kako je on bio jedan od najsvetijih proroka”, priča ključar.
Tko nadzire crkvu?
Ali ipak, mjesto odakle je uskrsnuo Isus Krist je najveće svetište upravo za kršćane – a ključar je musliman. Otac Dergus Clarke je jedan od franjevaca koji živi u crkvi i objašnjava: “U doba kad se to dogodilo, muslimani su željeli pokazati nadmoć islama nad kršćanstvom. Zato su dali ključ muslimanskoj obitelji i zatvorili sva vrata – osim tih jednih koje oni nadziru. Time onda i nadziru jedina vrata najvažnije crkve kršćanstva”, objašnjava ovaj franjevac.
Ali postoji još jedan razlog: ta crkva jest najveća svetinja za kršćanske vjernike – ali čitav niz crkava tvrdi kako je ona jedina i prava. U toj crkvi u Jeruzalemu je vrijeme stalo još prije mnogo stoljeća, pa tako u njoj žive predstavnici samo šest crkava kršćanske vjere: Katoličke crkve, grčki pravoslavci jeruzalemskog patriahata, Armenska istočna pravoslavna crkva, kao i Kopti, Etiopljani i Sirijci.
Bolje tuđin nego “brat”
Iako svi oni žive pod istim krovom već stoljećima, gotovo je nemoguć zadatak navesti sve njih da se dogovore i oko banalnih stvari, sitnih popravaka na crkvi pa čak i oko pitanja, tko treba čistiti crkvu. Dati ključ crkve samo jednima od njih otvara veliku mogućnost da bi se onda predstavnici drugih kršćanskih crkava mogli naći pred zaključanim vratima.
Wajih Nuseibeh se gotovo svaki dan bavi tim problemom i jadikuje: “Svaka skupina vjeruje da su vlasnici crkve, i ako ste vlasnik, onda možete činiti što vas je volja, puštati jedne ljude unutra, a druge ne. Sve je to teško, veoma teško.” Jer svaka crkva obavlja svoje obrede u istoj crkvi i službe božje se često održavaju i u isto vrijeme. Ponekad izgleda kao da jedna crkva ipak želi nadglasati i nametnuti se nad drugom, ali otac Fergus tvrdi kako se to ne događa namjerno.
Nekršćanski epilog nedavnog Uskrsa
Ali i ovaj franjevac priznaje da život nije lak: “Imamo šest kršćanskih skupina, ja bih rekao obitelji, jer svi mi dijelimo isto mišljenje što je Bog ovdje učinio, to je golemi znak jedinstva. Ali zamislite staviti šest obitelji u jednu kuhinju: morate imati smjernice i granice, a ako svi oni slave rođendan na isti dan, naravno da će biti različitih mišljenja.”
Zapravo je ova bazilika jedinstvena i po činjenici da je to jedina crkva u kojoj slave istog Boga, u isto vrijeme i pod istim krovom, i zapadna i istočna crkva. No ta “različita mišljenja” ponekad eskalira i u otvorenu tučnjavu: na Uskrs prije tri godine je došlo do okršaja grčkih pravoslavaca s armenskim redovnicima kad se pomislilo da jedna zajednica želi doći na mjesto u crkvi koje pripada drugoj zajednici. Rezultat nije bio pretjerano kršćanski: dva redovnika završila su u bolnici a druga dva je odvela policija.
Otac Fergus priznaje kako “nema sumnje da se takve stvari događaju s vremena na vrijeme i svi smo posramljeni kada se i dogode. Ali zamislite, ovdje se održavaju službe Božje 360 dana u godini i obzirom na razlike u jeziku, kulturi i pristupu vjeri, zapravo je pravo čudo da sve funkcionira tako dobro.”
Za to se brine i musliman – s ključevima u džepu, i svi se trude da vjernici ništa ne primijete od tih razmirica. Sada, oko Božića redovito vlada poplava vjernika u Jeruzalemu. Oni dolaze u baziliku Svetog groba i konačno u Svetu zemlju privučeni porukom mira i ljubavi koju je Isus donio upravo na to mjesto.
Deutsche Welle/Informer.ba
