Evangelističko obdanište u Berlinu posjećuju uglavnom muslimanska djeca. Protestanti se mogu izbrojati na prste. Svako drugo dijete je iz muslimanske porodice. O Hristu se u vrtiću ipak govori, iako malo drugačije.
Berlinska četvrt Wedding bila je prije klasična radnička četvrt. Ko je ovdje živio, išao je u evangelističku crkvu. No, Wedding se promijenio. Sada je u njemu puno muslimanskih useljenika. Mnogi primaju socijalne pomoći. Za Evangelističku crkvu je to veliki izazov.
Evangelističko obdanište posjećuju muslimanska i katolička djeca: protestanti se mogu izbrojati na prste jedne ruke.
Crkva Svetog Stefana nalazi se u berlinskoj četvrti Wedding. Sveštenik Michael Glatter okupio je mališane iz dječijeg vrtića u 9:30 na molitvu. Najprije se pjeva pjesma. To je tako svakog ponedjeljka ujutro. Za 42-godišnjeg sveštenika Glattera ovo nije nimalo lak zadatak. S jedne strane on želi da im približi hrišćansku vjeru, s druge strane ne želi da je nameće. Većina od 80-oro okupljene djece dolaze iz muslimanskih porodica. Jedan broj su ateisti, samo je jedna “šačica” iz protestantskih familija. Glatter pokušava da im objasni Boga tako da to bude prihvatljivo za svu djecu ali i njihove roditelje, bez obzira na vjeru.
„Pokušavam da im objasnim da Bog nije nešto čega se treba bojati, već da Bog voli ljude i da on želi da ljudi budu dobri jedni prema drugima, da se vole, da praštaju jedni drugima i da se mire a ne da vode ratove i budu nasilni. Pokušavam dakle da djeci objasnim da ratovi nisu Božija volja”, kaže Glatter. Ovaj sveštenik traži i ono što je zajedničko za sve vjere. To je naprimjer predstava Boga kao stvoritelja života i svijeta.
U hrišćanskom vrtiću djeca umjereno pobožnih muslimana
Stvari postaju komplikovanije kada sveštenik počinje pričati o Isusu Hristu. Isus se pominje doduše u Kur´anu i u islamu je božiji poslanik. Muslimani odbacuju učenje po kojem je Isus rođen kao Božiji sin. Glatter priča djeci i iznosi sve teze ali ne donosi sudove, niti pokušava pridobiti djecu za svoju vjeru. Isusa rijetko spominje kao Božijeg sina, jer bi to moglo dovesti do razmimoilaženja. Dječiji vrtić međutim nije mjesto za razmatranje komplikovanih teoloških pitanja i sporova, kaže Glatter. „Znam da djeca često nemaju pojma o Bogu. Zato mi je važnije da dobiju osjećaj za to bez da ih bacam u vodu, dok ne znaju plivati. Nudim im siguran teren i kažem da je Bog neko ko za njih postoji.“
U vrtić u berlinskoj četvrti Wedding upisana su djeca “umjereno pobožnih” muslimana. Jedan od njih je Hüseyin Eren, čiji je otac kao tzv. “gastarbeiter” iz Turske došao u Berlin. Eren, kojem je 32 godine, je taksista. Moli se pet puta na dan, petkom odlazi u džamiju. Sada je došao po svoju kćerku Esmu iz vrtića. Važno mu je, kaže, da dijete nauči nešto o Bogu. Stoga su se odlučili za kršćanski a ne državni dječiji vrtić.
„Ne smeta mi što se radi o crkvi jer je poslanik Isus i naš poslanik. Nemam s tim problema. Mislim da se u vrtiću ništa loše ne uči, štaviše puno se uči o ljudskosti o dobrom ponašanju. To je sve za našu dobrobit”, kaže Eren.
Hrišćanska vjera je u vrtiću dio svakodnevice. Vaspitačice pričaju djeci priče iz Biblije, pred ručak se moli. Ali nijednom djetetu se vjera ne nameće i to je pravilo, kaže Kita-Leiterin Christine Barsties. „Ne prisiljavamo djecu da se mole. Imamo i onu koja se ne mole. Ali oni s nama ipak dijele hrišćanske vrijednosti. Slavimo skupa hrišćanske praznike, kao što je Procesija Svetog Martina. Za Božić ponavljamo “Hrist se rodi”, djecu upoznajemo sa Svetim Nikolom, koji pomaže siromašnima i donosi pakete. Sve to djeca dobro znaju.”
DW/Informer.ba
