Izuzev Slovenije, u regiji se živi lošije nego prije 20 godina. Spajaju nas posljedice raspada SFRJ, migracije, privatizacije, korupcija, tajkunizacija i nezaposlenost. Surova statistika pokazuje da se od 1990. broj nezaposlenih u regji povećao za više od milion ljudi.
Slovenija je najbrže napredovala, a platila je najnižu cijenu raspada zajedničke države. Politički se to mjeri članstvom u NATO-u i statusom u Evropskoj uniji. Šta je željela, dobila je i Hrvatska – državu, članstvo u NATO-u i potvrdu da će 1. jula 2013. godine postati članica EU.
Makedonija je izbjegla rat, ali ju je sačekao spor oko imena sa Grčkom, koji plaća činjenicom da šest godina poslije dobijanja statusa kandidata ne zna kada će početi pregovore.
Proglašenjem države Crne Gore 2006. godine završen je raspad SFRJ. Crna Gora pristupila je Partnerstvu za mir, a status kandidata dobila je krajem prošle godine.
Iz zajedničke države, Bosna i Hercegovina izašla je sa najviše posljedica. Država s tri naroda i dva entiteta, za koju je nadležan visoki međunarodni predstavnik, u rukama ima samo Sporazum o pridruživanju. Srbija čeka mišljenje Evropske komisije o statusu kandidata i početku pregovora.
Profesor Predrag Simić sa Fakulteta političkih nauka ističe da se Srbija, željeli mi to ili ne, vidi kao mjesto gde je sve počelo ili kao glavni krivac za dešavanja.
“Gledali smo Čelzi Hendler na američkoj televiziji koja je javno rekla ono što na zapadu mnogi misle. Srbiji će pasti na pleća da sređuje ostatak Zapadnog Balkana, jer će izgleda samo tako doći u poziciju kandidata za ulazak u EU“, navodi Simić.
Slovenija vodi i ekonomski. Od raspada SFRJ bruto domaći proizvod povećala je za oko 60 odsto. Slijede je Makedonija i Hrvatska, sa 20, odnosno 14 odsto, dok Srbija i BiH imaju za četvrtinu manji BDP.
Urednik portala “Makroekonomija” Miroslav Zdravković navodi da je Slovenija uspjela da zabilježi izuzetno brz oporavak prvih godina poslije raspada zemlje i da se zbog toga primakla evropskom prosjeku.
“Od Hrvatske do Makedonije imamo sasvim drugu sliku – svi smo na gubitku i to velikom zbog loših privatizacija, zbog samog mentaliteta i odsustva samosvesti“, ocjenjuje Zdravković.
Prema njegovim riječima posljedica toga je gubitak Srbije od 400 milijardi eura neostvarenog bruto domaćeg proizvoda, što je jednako 13 sadašnjih godišnjih bruto domaćih proizvoda.
Bolji život u zajedničkoj državi
Međutim, građani nemaju dilemu da se bolje živjelo u jednoj državi. Na takvo mišljenje ne utiču ni razlike u visini prosječne plate, od gotovo 1.000 eura u Sloveniji do najniže od 357 eura u Srbiji.
Političko-ekonomsku perspektivu svima nudi EU. Ali, zemljama Zapadnog Balkana ona više ne može ni tako brzo ni mnogo da ponudi kao nekada istočno – evropskim ili baltičkim zemljama.
Profesor Simić napominje da će sve bivše republike, sada kao nezavisne države, slijediti jedna drugu kao članice Evropske unije, tako da će rat ostaviti gorak ukus “da smo ratovali samo da bismo napravili pun krug i opet se našli pred licem te Evrope“.
“Vjerovatno je da će nam postaviti ljestvicu jako visoko, pa ćemo morati da postignemo olimpijski rekord u skoku u vis i to bez motke da bismo dostigli te kriterijume. I u ovom trenutku Evropa ima mnogo malu šargarepu, a palica je jako visoko“, ocjenjuje Simić.
Miroslav Zdravković navodi da unutar regiona postoji internacionalna ekonomska saradnja.
“BiH mnogo više sarađuje sa Hrvatskom, dok Republika Srpska mnogo više sa Srbijom. Najveći potencijal za saradnju, ipak, ima trgovina Srbije sa Hrvatskom, gde je izuzetno mali obim razmene“, ističe Zdravković.
Prema njegovim riječima razmjena je sada nekih 200 miliona eura, a prirodno bi bilo da bude preko milijardu eura.
“To znači da bi nekom novom ekonomskom integracijom, na prvom mestu trgovinskom, trebalo da očekujemo neku vrstu manjeg oporavka i privrede Srbije, Hrvatske i Bosne, nezavisno od toga koliko će međunarodno okruženje biti turbulentno ili ne“, zaključujeZdravković.
RTS/Informer.ba
