Ukoliko nova Vlada FBiH ostane dosljedna u svojim nakanama, te krene sa poslom na novom zakonu o uvezivanju radnog staža, a zasad djeluje ozbiljna u tom poslu, za radnike u Federaciji BiH, to bi u budućnosti konačno moglo riješiti status za više od 45.000 osoba.
Prema prvim nezvaničnim i okvirnim računicama za ovaj posao potrebno je obezbijediti oko 710 miliona KM. Nekim radnicima nije uvezan staž za samo šest mjeseci, dok ima i onih kojima je staž neuvezan i za 25 godina.
Uvezivanje staža ne bi trebalo nikako ili bi vrlo malo trošilo sredstva iz budžeta, jer je prijedlog da Vlada velikim dijelom kompanijama kojima se uvezuje staž ulazi u vlasništvo ili preuzima imovinu.
Iz Saveza samostalnih sindikata BiH poručuju da je to krucijalni zakon, te da Vlada namjerom da se “uhvati ovog posla” pokazuje svoju ljudskost i brigu za čovjeka i radnika. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Ismet Bajramović, ističe da parcijalna rješavanja uvezivanja staža ne donose nikakva rješenja.
“To bi bio zakon koji bi propisivao i početak i kraj problema ljudi koji nisu povezali staž po raznim osnovama od onih čije su fabrike uništene u ratu, preko onih koji su bez posla ostali kao tehnološki visak, kroz privatizaciju, zbog stečaja…Predviđa se da takvih ljudi ima oko 45.000 i taj novi zakon bi prestao važiti onog momenta kada se svima uveže staž“, kaže Bajramović.
I Zijad Krnjić, direktor zavoda PIO/MIO FBiH i koordinator međuresorne grupe koju je osnovala prošla vlada sa zadatkom da uradi akcioni plan za uvezivanje staža radnicima, smatra da treba odrediti načine uvezivanja radnog staža, te odrediti dinamiku posla, te tek onda prebrojati podatke koji se iz dana u dan mijenjaju.
On potvrđuje da je više od 45.000 lica sa neuvezanim stažom, te dodaje da za uvezivanje staža u privrednim društvima treba 455 miliona KM, a za uvezivanje staža licima iz bivšeg federalnog ministarstva odbrane od 1996. godine treba 255 miliona KM.
“Potrebno je uvezati staž svima bez uvjetovanja ičim. Predlažemo da se sa uvezivanjem ide kroz postojeću regulativu, jer je bila procjena da bi novi zakon imao problem usklađivanja sa postojećim zakonima“, kaže Krnjić za “San”.
Međuresorna grupa kao ideju predlaže da izvori sredstava budu prodaja neaktivne imovine dužnika, imovine pasivnog podbilansa, prodaje manjinskih udjela Vlade u nekim kompanijama te eventualnom zaduživanju izadavanjem obveznica ili dugoročnim kreditima.
“Zavod PIO/MIO ne treba te pare odmah, da stavimo tih oko 700 miliona odmah na račun. Dinamika realizacije se može sasvim komotno definisati prema nekim projekcijama. Usput bi se realizacijom uvezivanja radnog staža mogla vršiti i reforma penzionog sistema i rasterećenje privrede u smislu smanjenja stopa poreza što treba dovesti do povećanja novih radnih mjesta“, pojašanjava Krnjić.
Prošla vlada nije htjela određvati rokove za uvezivanje radnog staža i nametati ih novoj vlasti, a rasprava je bila burna i oko toga koje svoje manjinske udjele da prodaju, piše San.
“Možda je ad hoc zakon bolji, ali se ne treba opterećivati time. Moguće je donijeti novi okvirni temporalni zakon kojim se treba uvezati staž kroz postojeće zakone u tom i tom roku”, ističe Krnjić.
“Prema oštroj dinamici rok za uvezivanje staža bio bi osam mjeseci, ali nebitno je da li će biti i 18 mjeseci ako se uradi kako treba, pod jasnim ciljem i ispravnim koracima, jer su efekti u cjelini ogromni, pokrenulo bi se mnogo novca u privredi, a riješio bi se socijalni status mnogima“, kaže Zijad Krnjić.