Iako prema vlastitom priznanju u zadnje vrijeme izbjegava medije, odgovorio je na nekoliko pitanja. Orić je govorio o položaju običnog demobilisanog borca, izradi zakona o borcima, Maršu mira, povratnicima…a u razgovoru je ekskluzivno najavio da ove godine, kako je kazao, čistog obraza, dolazi na dženazu u Potočare, njegovo rodno mjesto.
Postrojili ste „Prnjavorsku četu“ i prisustvovali obilježavanju značajne bitke, koja ne bi bila moguća bez običnih boraca. Zbog toga, da Vas na početku razgovora pitam: gdje je danas obični borac?
-Želim prvo kazati da mi je zaista drago da sam prisustvovao ovom skupu. Iskreno, nisam puno znao o ovim momcima iz Prnjavora, ali, čovjek neke stvari uči dok je živ. Po slikama, po imenima i prezimenima, vidio sam da je dosta boraca poginulo, dosta braće, koji su na početku rata ugradili svoje živote u našu državu Bosnu i Hercegovinu.
Kada je u pitanju borac, svjedoci smo i znamo da, faktički, obični borac nema maltene ništa. Odmah da kažem, mi se nismo borili ni za kakvu platu, niti za bilo šta zbog čega bi neko sutra mogao da kaže da smo se borili za nekakvu naknadu. Ali, prava boraca svuda u svijetu, u dobro uređenim džravama, regulisana su zakonom. I evo sad, ovih dana trebamo napraviti kostur zakona, prije svega o demobilisanim boracima, jer taj zakon uopće ne postoji.
Vi ste u posljednje vrijeme dosta angažovani na izradi zakona, na uvezivanju svih boračkih udruženja. O čemu se tu radi?
-Da, uključio sam se u tu priču. Ja sam dio tog svijeta i ne mogu da budem nijem. Ne mogu da gledam da jedan obični borac, koji je do jučer bio strah i trepet na bojnom polju, danas treba da nameće dinar na dinar i da živi od tih nekih 150 maraka. Ako ih uopće ima primanja. U narednom periodu predstoji nam aktivna borba da napravimo kostur zakona, da se usaglasimo sa ostalim koordinacijama, sa ostalim temeljnim organizacjama, ratnim vojnim invalidima, zlatnim ljiljanima, porodicama šehida. Želimo da napravimo jednu koordinaciju na nivou države i da to spustimo na najmanji nivo. Ta kordinacija bi trebala da brine o svim boračkim populacijama.
Bliži se godišnjica genocida u Srebrenici. Prošle godine ste kazali da bi ste željeli da uvedete kolonu Marša mira u Potočare. Šta poručiti učesnicima Marša mira, kojih će ove godine biti najviše do sada, s obzirom da se radi o 20. godišnjici?
-Svake godine se obratim ljudima koji krenu iz pravca Nezuka ka Srebrenici, odnosno prema Memorijalnom centru. Uvijek govorim da se posebno obrati pažnja na kodeks ponašanja tokom prelaska tog puta. Svi znamo da je svaki centimetar, svaki milimetar tog puta natopljen našom krvlju. Natopljen krvlju naših saboraca, naših nedužno ubijenih Podrinjaca. Mojim obraćanjem, mojim porukama, pokušavam da svim tim ljudima, koji nisu bili tu, kažem šta se dešavalo na tim prostorima, šta se dešavalu na tom putu u julu 1995. godine. Važno je da se ponašaju u skladu sa kodeksom i da odaju počast našim nedužno ubijenim, našim borcima.
Također, posebno je važno da se akcenat stavi na bezbjednosnu situaciju. U Maršu mira učestvuje najviše Bošnjaka, a trasa prolazi kroz srpska sela ili pored srpskih sela. Mi moramo biti dostojanstveni na kompletnom putu. Ne treba praviti provokacije.
Kako gledate na život povratnika u Srebrenici, s obzirom da su, pored ogromnih porodičnih tragedija u genocidu, često suočeni sa brojnim problemima?
-Tim ljudima skidam kapu do poda. Sve ovo što se dešavalo u posljednje vrijeme maksimalno se pokušava ispolitizirati. Pokušavaju da od običnih ljudi koji se bore za egzistenciju naprave teroriste. Meni je žao što upotrebljavaju tako teške riječi, neke kvalifikacije koje su zaista neprihvatljive. Svakodnevno razgovaram sa načelnikom Srebrenice Ćamilom Durakovićem. On ima izuzetnu saradnju sa domaćim stanovništvom, i sa Bošnjacima i sa Srbima. Nema uopće problema, sve dok se ne uključi „Dodikova politika“. Međutim, ljudi koji žive na tim prostorima, Srbi i Bošnjaci, do sada su se dobro slagali i nadam se da će to biti i ubuduće. Graditi suživot. Šta drugo da radimo.
Posljednjih godina Vas stalno optužuju za nešto za šta ste pravosnažno oslobođeni, spominju se potjernice i tako svake godine. Također, svake godine se postavlja pitanje: dolazi li Naser Orić u Potočare 11. jula?
-Ja ću se, ako Bog da, pojaviti u Potočarima. Uopće nemam razloga da se krijem. Ja sam u Haškom tribunalu dokazao svoju nevinost. Pravosnažno sam oslobođen. To je najveća svjetska pravosudna institucija i ona dala svoje mišljenje. Tako da nemam potrebu ni da se krijem, nemam potrebu ni da bilo kome polažem račune. Ja sam slobodan građanin ove države i krećem se svuda gdje poželim.
Dakle, dolazite 11. jula u Potočare?
-Ako Bog da. Naravno da dolazim. I to čistog obraza.
Faktor.ba/Samir Karić/Informer.ba
