Suđenje Ratku Mladiću nastavljeno je danas u Haškom tribunalu saslušanjem svjedokinje pod pseudonimom RM-115 koja je u maju 1992. godine ranjena u nekadašnjoj vojnoj bolnici JNA u sarajevskom naselju Marijin Dvor gdje je radila kao civilno lice.
Osim pseudonima, svjedokinji su kao zaštitne mjere odobreni iskrivljenje lika i glasa, a sjednica je u nekoliko navrata zatvarana za javnost.
Ona je izjavila da je bolnica granatirana nakon što je JNA prestala da je koristi, iako su u njoj ostali samo ljekari, medicinske sestre i drugo medicinsko osoblje.
Svjedokinja je rekla da joj nije poznato da je neka druga vojska kasnije koristila bolnicu, niti da je u njoj bilo skladište municije. U bolnici je, među osobljem koje je ostalo da radi, bilo i Srba, potvrdila je svjedokinja.
Rekla je da je 28. i 29. maja 1992. godine bila na poslu i da je u toj noći, prije ranjavanja i pada u komu, na radiju čula snimak presretnutog razgovora generala Mladića sa pukovnikom Mirkom Vukašinovićem u kojem mu on naređuje da “tuče po Velešićima i Pofalićima, jer tamo nema mnogo srpskog življa“ i da granatira zgradu Predsjedništva, Dobrovoljačku, Humsku i Ulicu Đure Đaković.
Na samom početku unakrsnog ispitivanja branilac Miodrag Stojanović izrazio je žaljenje zbog svega što se svjedokinji dogodilo i zbog posljedica njenog ranjavanja.
Odbrana je tražila da se na osnovu iskaza ove svjedokinje utvrdi šta se moglo vidjeti kroz prozor sobe na drugom spratu bolnice gdje je bila smještena i gdje su se u odnosu na bolnicu nalazile zgrade pojedinih istaknutih institucija.
Svjedokinja je bila izričita da se “ne razumije u skice, da je uvijek išla ulicom“ i da joj nije poznato kako izgledaju zgrade snimljene s visine.
Na pitanje da li je Kasarna “Maršal Tito“ u blizini bolnice u maju 1992. bila okružena pripadnicima Armije BiH, odgovorila je da su kasarnu “razrušile srpske snage“ i da „nema saznanja“ da je kasarna iseljena u prvoj nedjelji juna.
Ona je rekla i da nema saznanja da je, do njenog ranjavanja, u Sarajevu na velikom broju lokacija bila stacionirana Armija BiH i da je djelovala na teritorije pod kontrolom Vojske RS.
“Bili smo u podrumima i nismo mogli to da vidimo“, rekla je ona.
Odbrana je svjedokinji predočila i dio presretnutog razgovora generala Mladića “sa Poparom i Barošem“ od 29. maja 1992. godine gdje Mladić kaže:
„Isto opredjeljenje imam i ja. Ako hoće mir, imaju ga. Ja sam naredio, sinoć čim sam došao, bio je masovni napad i prema jedinicama i prema vama. Ta pucnjava, nekako sam uspeo da stavim ljude pod kontrolu, da se ne dejstvuje više. Oni verovatno imaju neke pantomimičare ili nekakve dobre imitatore da mogu uspešno da imitiraju glasove, i moj, i tvoj, i bilo čiji“.
Glavni pretres nastavljen je na sjednici zatvorenoj za javnost saslušanjem svjedoka RM-147
Informer.ba
