U nastavku suđenja petorici bivših pripadnika Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) za zločine počinjene 1995. godine na području Rogatice, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričali su kako su ih Ujić i Đerić najviše maltretirali.
Zaštićeni svjedok pod pseudonimom M-3 imao je 15 godina prilikom zarobljavanja. On je, zajedno s još 11 ranjenika, prebačen iz autobusa koji je vozio iz Žepe za Kladanj, te je drugim autobusom odvezen u “Rasadnik” u Rogaticu.
“To je meni ličilo na farmu. Tu su nas pretresli, oduzeli sve što smo imali i smjestili u neku halu”, rekao je M-3.
Svjedok je ispričao u Sudu BiH kako su ga svakodnevno tukli stražari i to Dragan Nikolić, Slaviša Đerić i Nenad Ujić.
“Ujić je mene mlatio non-stop, rukama, čizmama, puškama, ma čim je stigao”, kazao je svjedok i naveo da ga je jedne prilike izveo i stavio mu nož pod grlo, a ostale zatvorenike natjerao da tu stoje i gledaju.
“Ne znam šta se desilo, neko ga je zovnuo i on je otišao, ali mi je rekao da će se vratiti, potom sam pao u nesvijest”, naveo je M-3.
Svjedok je opisao kako su stražari, za koje nije mogao reći kako se zovu tačno, jedne prilike organizovali svadbu, te dvojicu zatvorenika natjerali da se vjenčaju, a njega da glumi dijete i plače.
“Potom su njih dvojicu natjerali na seksualni odnos”, kazao je M-3 plačući.
Svjedok M-3 je u “Rasadniku” bio zatočen oko tri mjeseca, nakon čega odlazi u drugi logor na prinudni rad, gdje ih, kako je rekao, nisu više tukli. Tu ostaje tri mjeseca, te je početkom 1996. godine razmijenjen.
Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje civila u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.
Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali optuženi u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice, od kojih je većina bila životne dobi oko 60 godina, te dva maloljetnika, kao i više od deset lica kojima je bila potrebna ljekarska pomoć.
U optužnici se navodi da su u ovim radnjama, osim optuženih, učestvovali i Dragan Nikolić, protiv koga je postupak razdvojen, kao i Predrag Nikolić, koji je preminuo.
Drugi svjedok Državnog tužilaštva Nedžad Salić također je bio u grupi koja je prebačena iz autobusa za Kladanj, te vraćena u Rogaticu.
“Nama su rekli da nas ostavljaju za razmjenu”, naveo je Salić.
Salić je ispričao kako je po dolasku u “Rasadnik” odveden kod Zorana Neškovića, upravnika logora, koji ga je ispitivao te mu oduzeo 300 njemačkih maraka.
“Tada mi je zaprijetio da to ne smijem nikome reći”, naveo je svjedok.
Svjedok je naveo da su ga najviše maltretirali i tukli optuženi Ujić i Đerić, dok je za Pantovića i Despeta kazao da su bili korektni prema zatvorenicima i da ga nisu tukli.
“Đerić i Ujić su dovodili druge vojnike da nas tuku, a Nešković je tada rekao da nas ne udaraju po glavi”, ispričao je Salić.
Nakon toga, Salić je odveden na prinudne radove u Rogaticu, Žepu, Mokro i Vragolove. Razmijenjen je 19. januara 1996. godine.
Nastavak suđenja zakazan je za 24. oktobar.
BIRN BIH/Informer.ba
