U izdanju sarajevske izdavačke kuće „Tugra“ ove je sedmice izišao iz štampe novi roman Enesa Karića Jevrejsko groblje.
U znatnoj mjeri drukčiji od prvog njegovog romana, novi Karićev roman, kako su istakli recenzetni Nusret Čančar, Enver Kazaz i Mile Stojić, plijeni svojom nesvakidašnjom toplom emotivnom pričom.
Romanopisac se hvata ukoštac s postratnom izbjegličkom stvarnošću svoga naratora.
I dok su “Pjesme divljih ptica” jedna moćna slika-alegorija daleke prošlosti, “Jevrejsko groblje” je naša najočitija postapokaliptična egzistencijalna stvarnost.
Karić je u “Jevrejskom groblju” uspio da blistavim književnim postupkom, rafiniranim jezikom, tihom mudrošću i povremenom lirikom prikaže jedan od najkrvavijih dijelova naše povijesti – našu suvremenost.
S druge strane, kroz metaforu Jevrejskog groblja autor je mudro i odvažno povezao povijesni udes jevrejskoga i bošnjačkoga naroda na evropskom tlu.
Naime, smještajući ispovijednu retrospektivu romana u kontekst promocije čuvenog djela “Pohvala ludosti” holandskog filozofa Erasmusa Roterodamusa, romanopisac je onima koji umiju čitati odaslao snažnu poruku da je lamentiranje nad tragedijom Bosne samo još jedna u nizu od bjelosvjetskih „pohvala ludosti“.
