Komemoracija povodom 30. godišnjice stradanja 116 civila bošnjačke nacionalnosti održana je danas u Ahmićima.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, koji je i pokrovitelj ove manifestacije, je u obraćanju prisutnima kazao da se danas s tugom i dubokim poštovanjem sjećamo žrtava zločina protiv čovječnosti počinjenog nad civilima u Ahmićima.
Istaknuo je da nemamo pravo zaboraviti 116 nevinih bošnjačkih žrtava, “ubijenih u krvavom i zločinačkom pohodu pripadnika Hrvatskog vijeća obrane”. Podsjetio je da su među nevinim žrtvama bile 32 žene, 11 djece mlađe od 18 godina, a najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba.
“Na žalost, za strašne zločine u Ahmićima još uvijek nisu osuđeni svi zločinci. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti. Jedan od organizatora i zapovjednika ovog zločina, pravosnažno osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 25 godina”, naveo je Bećirović.
Kazao je da zločin protiv čovječnosti ne zastarijeva.
“Nastavit ćemo svjedočenje o prekinutim ljudskim životima, prekinutim djetinjstvima i ukradenim nadama žrtava. Naša je stalna odgovornost da prenosimo i čuvamo činjenice o svirepo ubijenima, ali i da osiguramo preživjelim stanovnicima Ahmića dostojanstven život, istinu i pravdu”, istaknuo je Bećirović.
Prema njegovim riječima, pravosnažne presude najviših međunarodnih sudova se ne mogu izbrisati i poništiti. Naglasio je da su najviši svjetski sudovi utvrdili da je na BiH izvršena agresija i da je počinjen genocid nad Bošnjacima.
“Na žalost, prijetnja od ponavljanja zločina i genocida nije otklonjena. Na sceni su i dalje političari koji otvoreno prijete Bosni i Hercegovini. Te prijetnje nemamo pravo ignorirati ni potcjenjivati”, istaknuo je Bećirović.
Kaže da su važnu ulogu u otkrivanju istine o Ahmićima imali britanski vojnici iz sastava UNPROFOR-a, a jedan od prvih ljudi koji je stigao na mjesto užasnog zločina bio je pukovnik Bob Stewart.
“Doprinos ovog čestitog britanskog oficira bio je važan u predstavljanju međunarodnoj javnosti barbarstva i brutalnosti ovog zločina protiv čovječnosti. Pukovnik Stewart i danas je jedan od iskrenih prijatelja BiH. On i u Parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske zagovara politiku podrške državi BiH”, istaknuo je Bećirović.
Naveo je da je “naša trajna obaveza da govorimo istinu i tražimo pravdu”.
“Jednako tako, naša je dužnost da se borimo da svaki zločinac bude izveden pred lice pravde. Nemamo pravo odustati od prenošenja i čuvanja istine o stradanju Bošnjaka u Ahmićima. Nikada nećemo prestati tražiti kaznu za one koji su počinili zločine. Istovremeno, želimo graditi zajednički život sa svim dobronamjernim ljudima koji se bore za mir i napredak”, poručio je Bećirović.
Naglasio je da se branitelji BiH ne mogu izjednačavati s onima koji su napadali našu državu.
“Nismo ni 1990-tih bili isti, nismo ni danas isti. Zato što nismo isti, mi imamo i ljudsku i moralnu i civilizacijsku snagu da osudimo svaki zločin. Svakoj nevinoj žrtvi dužni smo iskazati puno poštovanje. Za svakog zločinca dužni smo tražiti najstrožiju kaznu. Zlo se ne smije zaboravljati ni potcjenjivati”, poručio je Bećirović.
Predsjednik Federacije BiH Refik Lendo je u svom obraćanju kazao da se danas sav normalan svijet sjeća zločina nad nedužnim civilima.
Naveo je da ovih dana na mnogim mjestima Bošnjaci obilježavaju stradanja svoje djece, rodbine i prijatelja.
“Bošnjaci šute, ali ne mrze, Bošnjaci šute, ali se ne svete. Mi opet hoćemo s njima da živimo, a oni neće. Oni neće da nam djeca idu u istu školu. Oni ne priznaju bosanski jezik. Jedni hoće da se odcjepe, a drugi da grade svoj hrvatski entitet. Hoće da izjednače one koji su branili Bosnu i one koji su je napadali, dijelili i činili ovakve zločine”, naveo je Lendo.
Dodao je da “oni hoće od jednog naroda koji je većina u BiH da naprave manjinu i da se ništa ne pitaju”.
“A ovi u Evropi se nešto boje nas muslimana Bošnjaka. Zašto? Možda se boje da nas nije previše, pa pustiše ovim dželatima da nas pobiju i protjeraju. Ali zašto? Više nikada Bošnjaci neće i ne smiju biti žrtva. Nikad više naivni i slabi. A što se tiče odluka, itekako ćemo se pitati i odlučivati o sudbini BiH, Bošnjaka, ali i svih drugih njenih građana”, naveo je Lendo.
Kaže da odavde Bošnjaci šalju poruku mira i suživota komšijama, Hrvatima i Srbima, “a prijateljima u Evropi da nas ne gledaju kao žrtve, već ravnopravne partnere u razvoju demokratske BiH i demokratske Evrope”.
“Poruka našim Vitežanima, ovo nikad ne zaboravite, ali istovremeno da znate da je naša budućnost u našim rukama i u našem jedinstvu”, kazao je Lendo.
Predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Graciela Gatti Santana je kazala da se za zločine počinjene prije tri decenije sudilo u većem broju predmeta pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, te da je nedvosmisleno utvrđeno da su napadi na Ahmiće i druga mjesta u dolini Lašve bili dio šire vojne kampanje, čija je namjera bila da se ta regija etnički očisti od muslimanskog stanovništva.
“Za svega nekoliko sati, vojnici, bosanski Hrvati, ubili su više od 100 stanovnika ovog sela, uključujući žene i djecu, uništili više od 160 kuća i dvije džamije i pobili stoku. Kako je utvrdio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, cilj ovih djela bio je širenje terora kako bi se muslimansko stanovništvo prisililo da ode i spriječilo da se ikada vrati “, navela je Santana.
Prema njenim riječima, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je zaključio da ova djela predstavljaju zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Obilježavanju 30. godišnjice stradanja civila bošnjačke nacionalnosti u Ahmićima prisustvovao je i britanski pukovnik Bob Stewart, koji se obratio emotivnim govorom.
Svoje dojmove s prisutnima je podjelio i autor knjige “Ahmići: Osam dana trinaestogodišnjeg Adnana”, austrijski pisac Thomas Obruča.
Potresno svjedočenje s prisutnima je podjelio i tada trinaestogodišnji dječak Adnan Zec, kojem su na da našnji dan prije 30 godina svirepo ubijeni svi članovi porodice, a on je ranjen.
“Ahmići, 16. april 1993. godine, akcija 48 sati pepala i krvi Hrvatskog vijeća obrane i mjesto gdje je moje trinaestogodišnje djetinjstvo zauvijek nestalo, gdje je moja porodica pobijena, gdje su nedužne bošnjačke porodice ubijane i spaljivane, sa namjerom da zauvjek budu istrebljene”, kazao je Zec.
Prisjetio se i tog jutra kada ga je probudila snažna pucnjava, kao i paljenja porodične kuće, ubijenih komšija Bošnjaka.
Živa su i bolna sjećanja na momenat kada su, kako je ispričao, trojica maskiranih vojnika sa hrvatskim oznakama ispucali dva rafala u njegova leđa. Dva metka su ga zakačila u noge i pao je kao pokošen na zemlju.
Sjeća se da je, dok je padao, gledao svoje roditelje i dvije sestre kako trče prema njemu, ali i riječi zločinaca “ubij ih, ubij ih, ubij ih”.
“Danas, 30 godina poslije toga, te riječi još odjekuju u mojoj glavi. Još gledam kako moji roditelji padaju dok su rafali odjekivali u mojim ušima”, kazao je Adnan Zec.
Nakon komemoracije položeno je cvijeće i odata počast na Šehidskom spomen-obilježju kod džamije u Donjim Ahmićima.
