Prosvjedni kamp protiv svemoći banaka i bezobzirnosti kapitalizma u njemačkom Frankfurtu je pred zatvaranjem. Razlog: štakori, beskućnici i dugovi. Je li to i kraj prosvjednog pokreta Occupy?
Najprije su došli štakori, zatim su u kamp počeli dolaziti beskućnici. Prosvjedno šatorsko naselje Occupy u Frankfurtu sigurno nije bilo zamišljeno kako bi rubnim skupinama društva bez političkih ambicija pružilo utočište.
Ali, to bi sad moglo značiti kraj prosvjednoga kampa između sjedišta banaka. Gradska uprava je upozorila da su higijenski uvjeti u kampu neprihvatljivi. Smeće, štakori, socijalni problemi, droge gurnuli su prosvjed protiv kapitalizma u pozadinu. Uz to organizatori duguju gradu preko 10.000 eura za struju, vodu i odvoz smeća, priopćila je gradska uprava.
“Štakora ima u Frankfurtu, bilo je štakora i u frankfurtskom Occupy-kampu“, potvrdio je aktivist Erik Buhn. “Ali, nije ih bilo osobito puno. Tačno je i da su s vremenom i neki beskućnici kod nas postavili svoje šatore“, kaže Buhn dodajući da je razlog tomu činjenica što Frankfurt potiskuje problem svojih beskućnika.
Aktivistima nedostajale strukture
Nakon devet mjeseci odbrojani su dani Occupy-kampa ispred Europske središnje banke u Frankfurtu. Kad su prosvjednici ujesen 2011. postavili šatore ispred banke izazvali su veliku pozornost. O aktivistima su iscrpno izvještavale novine, radio i televizija. Danas se ta tema rijetko pojavljuje u medijima. Tako mediji funkcioniraju, kaže sociolog Michael Hartmann. Kad je nešto novo, svi o tomu izvještavaju, kasnije mu ne poklanjaju pozornost, kaže Hartmann napominjući da se i broj prosvjednika znatno smanjio.
Policijske snage u Frankfurtu
Sociolog Dieter Rucht iz Berlina pretpostavlja da su brojni prosvjednici otišli u Piratsku stranku te prognozira skori kraj pokreta Occupy. “Aktivisti su bili previše zaokupljeni sobom, nisu htjeli uvoditi strukture i htjeli su najprije naučiti komunicirati”, kaže Rucht dodajući da to nisu dobre pretpostavke za dugoročnu kampanju.
Ali, on ipak smatra da prosvjedi Occupy nisu bili uzaludni jer su neki aktivisti i dalje politički aktivni u drugim organizacijama.
Njemačka – otok sretnika?
Iako se u drugim zemljama u pokretu Occupy angažirao veći broj ljudi, primjerice u SAD-u ili Španjolskoj, ni tamo kampovi nisu dugo trajali. Sociolog Hartmann je više očekivao osobito od prosvjeda u Španjolskoj. “Pokret nije postigao nikakve političke uspjehe ni u Španiji”, kaže Hartmann navodeći da se to vidi i na rezultatima zadnjih izbora.
Za aktivista Buhna je glavni razlog slabog interesa za ove prosvjede u Njemačkoj u tomu što Njemačka gospodarski stoji “previše dobro”. “Mi ovdje živimo na otoku sretnika“, kaže. Misli također da u Njemačkoj nije tako istaknuta kultura prosvjedovanja kao u Španjolskoj ili Francuskoj.
Erik Buhn je i samokritičan: “Mi smo većinom amateri u ovom političkom poslu i tek se moramo snaći.” Kod mnogih dobrih ideja, kaže on, na kraju je nedostajalo ljudi koji bi ih dobro proveli u djelo. Kritizira još jednu pojavu: “Čim bi se stvorila jedna mala skupina, ona više nije bila otvorena za nove članove.”
Već uklonjen kamp u Düsseldorfu
Prema nepotvrđenim podacima u kampu trenutno živi 15 političkih aktivista. Drugi tamo više ne noće, ali sudjeluju na skupovima i pregovorima s gradom. Osim toga, prema navodima grada Frankfurta, u kampu živi oko 60 beskućnika iz Rumunije.
Pitanje je šta će ostati od pokreta Occupy u Njemačkoj, sada kad predstoji uklanjanje kampa u Frankfurtu, a kamp u Düsseldorfu uklonjen je jučer (1.8.). Stručnjaci misle da neće puno ostati.
Dieter Rucht pozitivno ocjenjuje političku socijalizaciju potpuno nepolitičnih ljudi, a Michael Hartmann izdvaja rečenicu: “Mi smo onih 99 posto.” Ova rečenica je pozornost javnosti skrenula na nešto što se ranije nije tako gledalo, kaže on. “U biti je u posljednjem desetljeću samo onih jedan posto stanovništva povećalo svoje zarade i imovinu“, kaže Hartmann u razgovoru za DW.
Aktivist Buhn samokritično gleda na pokret i vidi neuspjeh pokreta Occupy u nekim tačkama, ali smatra da zadaća još nije ispunjena. “Želimo skrenuti pozornost javnosti na to da bankovni sistem ima velike deficite. Želimo da se jaz između bogatih i siromašnih ne povećava previše i da živimo u društvu dostojnom čovjeka“, kaže Buhn dodajući da ni Njemci ne mogu biti potpuno sigurni da kriza neće ozbiljnije zahvatiti i Njemačku.
dw.de/Informer.ba
