Predsjedavajuća ove komisije Aleksandra Pandurević je kazala da, nažalost, moramo priznati da smo u cjelosti, kao društvo, zakazali i da se ne suočavamo s gorućim problemom ovog društva – siromaštvom.
Rat, recesija, tranzicija postali su nam izgovori za naše neuspjehe, istaknula je ona.
“Mislim da u ovoj zemlji nedostaje i nema političke hrabrosti, a rekla bih ni političke volje da se suočimo s onim što znači život, da se suočimo s egzistencijalnim problemima. Umjesto toga se bavimo nekim marginalnim temama za koje unaprijed znamo da ćemo voditi jalove rasprave i diskusije narednih četiri-pet godina“, kazala je Pandurević.
Pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Saliha Đuderija je rekla da je za BiH nepovoljno to što nemamo odgovarajuću okvirnu politiku, odnosno strategiju socijalnog uključivanja koja bi definirala način, metodologiju, put provođenja reformskih procesa koji su usmjereni na uspostavljanje stabilne socijalne države.
“Po ko zna koji put ću izraziti žaljenje što nemamo strategiju koja se ovaj put ne zove strategija za borbu protiv siromaštva mada bi se u ovom vremenu trebala tako zvati, nego se zove strategija za pitanje socijalne uključenosti u BiH”, kazala je direktorica Direkcije za ekonomsko planiranje BiH Ljerka Marić.
Prema njenim riječima, još je tragičnije to što u ovoj zemlji imamo usvojenu tu strategiju u pola zemlje, u Federaciji BiH i Brčko Distriktu, a nemamo na državnoj razini i u RS-u.
“Nakon pojave globalne ekonomske krize vidi se da je pitanje siromaštva svaki dan sve izraženije, da sve više i više kategorija ljudi upada u siromaštvo. Postoje klasične kategorije za koje se zna u svijetu, koje su siromašne – ruralna područja, obitelji s više djece, neškolovani, nezaposleni… Sad se za BiH pojavljuje dodatni broj dodatno ugroženih ljudi vezanih za privatizaciju, za gubljenje radih mjesta”, kazala je Marić, ističući da bi konačno bilo vrijeme da se strategija usvoji.
