Hiljade Palestinaca na Zapadnoj obali je prošle noći na ulicama, mašući zastavama, igrajući i uz vatromet proslavilo de fakto priznanje države Palestine u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.
U Betlehemu su se oglasila zvona Crkve Kristovog rođenja u čast glasanja za unapređenje palestinskog statusa u državu posmatrača, nečlanicu, u svjetskom tijelu.
Prethodno su u slavljeničkom raspoloženju velike grupe ljudi pratile uživo prenos govora palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa u Njujorku, projektovanog na visokom betonskom zidu koji je Izrael podigao da se odvoji od Palestinaca.
Mnogi okupljeni uzvikivali su “Bog je velik” i izjavili da osjećaju da je ovo istorijski dan, jer se rađa država Palestina, prenijele su svjetske agencije.
“Prvi put će postojati država koja se zove Palestina s priznanjem čitavog svijeta”, rekao je Amir Hamdan stranim novinarima.
Islamistički Hamas, koji vlada pojasom Gaze dopustio je pristalicama Abasovog rivalskog Fataha da tamo slave.
Glasanjem u GS UN, koja broji 193 zemlje članice, sa 138 glasova za (9 protiv i 41 uzdržanim) implicitno je priznata palestinska država na Zapadnoj obali, pojasu Gaze i istočnom Jerusalimu – teritorijama koje je Izrael osvojio u šestodnevnom ratu 1967. godine.
To je manje teritorije nego što je Palestincima ponuđeno 29. novembra prije 65 godina, kada je usvojena Rezolucija 181 o podijeli Palestine na jevrejsku i arapsku državu, podsjeća AP.
Tu rezoluciju prihvatili su Jevreji u Palestini i slavili, a Arapi su odbili i pogriješili, kako je prošle godine, u rijetkom trenutku iskrenosti, priznao sam Abas.
Poslije toliko godina došao je reda na Palestince da i one slave, jer su stigli na simboličnu prekretnicu u ostvarenju svojih ambicija za državnost.
Status države posmatrača omgućiće im da učestvuju u debatama UN, ali nemaju pravo glasa. Moći će, takođe, da uđu u agencije UN i tijela poput Međunarodnog krivičnog suda. Očekuje se da i kao država nečlanica imaju mogućnost da uđu u Svjetsku trgovinsku organizaciju, Svjetsku banku i Svjetsku zdravstvenu organizaciju, između ostalih.
Prošle godine je Abas zatražio od UN da primi Palestinu kao punopravnog člana, čemu su se SAD usprotivile, najavivši veto u Savjetu bezbjednosti.
Ta zemlja se, kao i Izrael i ove godine protivila palestinskim potezima u GS UN. Među zemljama koje su bile protiv su i Češka, Kanada, Panama i nekoliko pacifičkih zemalja. Velika Britanija se uzdržala, kao i Njemačka.
Podrška za unapređenje statusa bila je velika i glasanje je označeno istorijskim. Abas je sve to doživio kao diplomatski trijumf i vidi unanpređenje statusa kao sredstvo pritiska na Izrael u svakim budućim pregovorima.
U stvarnosti se, međutim, ništa nije izmjenilo. Kontrolni punktovi između Ramale, gdje je njegovo sjedište i Jerusalima i dalje će postojati, kao i dugi redovi ljudi koji čekaju da prođu. Palestinci i dalje neće imati kontrolu nad granicama i biće im potrebna izraelska dozvola da putuju. Neće kontrolisati ni svoj vazdušni prostor, ni trgovinu. Jednom riječju, okupacija neće nestati. Izrael smatra da je jedini način da okupacija prestane i da se stvori palestinska država kroz pregovore. Palestinsko rukovodstvo se zapravo slaže i kaže da priznanje u UN nije alternativa pregovorima, već samo način da se izvrši pritisak na Izrael u daljim diskusijama.
Stvarna palestinska nezavisnost ostala je dakle san dok se ne postigne sporazum o miru s Izraelom.
Nezavisne/Informer
