Nakon što su tužilac Tarik Trnkić i branioci optuženih ostali pri uvodnim riječima iznesenim pred Prvostepenim vijećem, uz dodatak da smatraju kako će dokazima dokazati svoje tvrdnje, zaštićeni svjedok “A” ispričao je detalje o ulasku vojnika u mjesto Rakovčani.
Prisjetio se da je početkom maja 1992. godine čuo da je Prijedor okupiran i da su postavljeni kontrolni punktovi na kojim se vrši legitimisanje ljudi. Ispričao je da su u njegovo naselje nekoliko puta dolazili ljudi u SMB uniformama, te da su jednom prilikom uhapsili starije mještane, koje su postrojili pred džamijom i fizički maltretirali.
U julu je čuo kako vojska dolazi u mjesta između Prijedora i Ljubije, i pozive na bijeg jer “se ubija, siluje, odvodi”, te je vidio vojnike koji se približavaju Rakovčanima, zbog čega je s ocem pobjegao iz porodične kuće. Te noći u stričevoj bašti sreo je majku, koja mu je rekla da bježi jer “ovdje sve pobiše, odvedoše u logore”, ispričao je svjedok.
U narednom periodu otac i on su se krili u mjestu Bukvik, gdje su im se pridružili i njegova majka, te svjedok “C”. Tokom augusta je i u to mjesto došla vojska, a nakon što ih je jedan vojnik izveo iz kolibe, odvedeni su u dvorište Smaila Kadirića, gdje je, kako je kazao, počelo maltretiranje. Ispričao je kako su ih tu vojnici tukli i kako je morao iznositi hranu iz okolnih kuća i utovarivati na zaprežna kola. Prisjetio se vojnika Bajice, koji je tukao Smaila Kadirića i njegovog sina Emsuda, nakon što ga je Emsud prepoznao i zatražio da ga poštedi.
Svjedok je dodao kako su tada vojnici tukli njegovog oca i svjedoka “C”, tjerajući ih da traže “zakopano oružje”, te kako je jedan vojnik njega udarao šakama u glavu i prsa, govoreći mu: “Vidi kako je kad Đuro Srbin udara.”
Tokom utovarivanja hrane vidio je jednog vojnika sa šajkačom kako Emsuda ubada nožem u prsa, konstatirajući da je on ubijen. Po naređenju kapetana prve klase Babića, hranu je vozio u naselje Ljeskara, te je dodao da je pri povratku pored puta vidio tijelo Smaila Kadirića, koji je ubijen.
Savan Zec, branilac Bilbije, svjedoka je podsjetio na izjavu koju je dao 2005. godine, pitajući ga zašto u toj izjavi nije naveo da je iko tukao Emsuda i njegovog oca, na što je svjedok odgovorio da ga nisu pitali o tome. Zec ga je podsjetio i na to da je tada izjavio kako je jedan od vojnika pucao iz puške u Emsuda, dok je sada rekao da je stradao od uboda noža, na što je svjedok pojasnio da je istinita i izjava o pucanju, a da je ubod nožem “bio dodatni”.
Odgovarajući na pitanje Radovana Stanišića, branioca Adamovića, svjedok nije mogao opisati Đuru koji ga je tukao, ni da li je taj Đuro tukao Smaila Kadirića. Nakon dodatnih pitanja Staniše Gluhajića, predsjedavajućeg Apelacionog vijeća, svjedok se prisjetio da je vidio kako su sve prisutne muškarce vojnici tukli, kao i da je vidio Đuru kako njegovog oca drvenim kolcem udara po leđima.
U novembru 2021. godine Sud BiH je Bilbiju i Adamovića proglasio krivim za nečovječno postupanje prema civilima u Bukviku, a oslobodio ih je, zajedno s prvooptuženim Rankom Babićem, optužbi za ubistvo, mučenje i prisilni nestanak. Prema toj presudi, Bilbija je proglašen krivim da je rukama, nogama i kundakom udarao Emsuda Kadirića, zbog čega je osuđen na dvije godine zatvora. Adamović je proglašen krivim da je u Bukviku udarao Smaila Kadirića rukama, nogama i kundakom, te ga nastavio tući s drugima kada je pao na zemlju i izgubio svijest, te je osuđen na tri godine zatvora.
U maju ove godine Tužilaštvo se žalilo na pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje u prvostepenoj presudi, kao i na visinu izrečene sankcije, dok su Odbrane Bilbije i Adamovića uložile žalbu zbog povrede postupka i zakona u prvostepenom postupku, kao i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te visinu sankcije. Apelaciono vijeće Državnog suda uvažilo je žalbe Odbrana, a žalbu Tužilaštva je odbilo kao neosnovanu, te je u julu ukinulo nepravosnažnu presudu, potvrdivši njen oslobađajući dio, uz određivanje ponovnog suđenja.
Svjedok Nail Crljenković, koji je živio u naselju Rakovčani, ispričao je kako je tokom ljeta 1992. godine vidio prolazak vojske kroz Rakovčane, nakon čega je čuo da su ubijeni Smail i Emsud Kadirić. Sjeća se da su tada vojnici došli pred njegovu kuću i razgovarali s njegovom majkom, te da joj je tom prilikom Đuro Adamović, kojeg je poznavao odranije, rekao: “Ne brabonjaj, stara, sad ću te sasjeći rafalom.” Nakon toga su vojnici otišli u pravcu Ljeskara, ispričao je svjedok.
Nakon što je branilac Stanišić ustvrdio kako se hronologija događaja u današnjem svjedočenju Crljenkovića razlikuje od hronologije u ranijim iskazima, svjedok je pojasnio svoja zapažanja o kretanju vojske tog dana.
Odlukom Apelacionog vijeća Državnog suda, svi dokazi koji su izneseni pred Prvostepenim vijećem prihvaćeni su, izuzev nekoliko svjedoka koji su, kako je navedeno, “kontaminirani ranijim iskazima”.
Odbrana Bilbije predložila je čitanje iskaza oca svjedoka “A” datog tokom rata Centru službi bezbjednosti Banja Luka, izmještenom u Travnik, na okolnosti ratnih zločina u Prijedoru, dok je druga Odbrana predložila da se napravi ortopan vilice Adamovića, zbog opisa pojedinih svjedoka da nije imao zube tokom događaja iz optužnice.
Apelaciono vijeće će o predloženim dokazima odluku donijeti na narednom ročištu, koje je zakazano za 27. oktobar, kada bi trebao biti završen dokazni postupak.
BIRN BIH/Informer.ba
