Nakon još jednog diplomatskog skandala u režiji Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska i optuženog za rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, svoj komentar dao je i predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić, poznat po izjavama koje balansiraju između opasnog revizionizma i nadrealizma.
Podsjetimo, njemačka ministrica za Evropu i klimu Anna Lührmann jučer je planirala sastanak s opozicionim političarima u Banjoj Luci, ali je isti otkazan nakon što su je entitetske vlasti proglasile nepoželjnom osobom. Time je Dodik još jednom uspio proizvesti skandal koji šteti ne samo ugledu entiteta koji predstavlja, nego i čitave BiH.
No, Stevandić je otišao korak dalje. U pokušaju da opravda potez vlasti i predstavi ga kao “pobjedu suvereniteta”, objavio je i podijelio ratnu potjernicu nacističke Njemačke za Josipom Brozom Titom – pokušavajući tako izjednačiti sebe i Dodika s vođom antifašističkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata.
Ovakav potez ne predstavlja samo historijski falsifikat i vrijeđanje boraca Narodnooslobodilačke borbe, već i ozbiljno relativiziranje nacističkih zločina, što je posebno problematično imajući u vidu Stevandićeve riječi da je bolje da mu “ne zabrane put u Bundestag, nego da završi kao njegov djed u Mauthausenu”.
Možda vam se svidi
U nastavku svog obraćanja, Stevandić se obrušio i na opozicionog poslanika Mirka Šarovića i ministra Branislava Borenovića, nazivajući ih “služinčadi” i “seljacima”, dok je njemačku ministricu pokušao ismijati kroz uvrede koje ne dolikuju ni običnom komentaru na društvenim mrežama, a kamoli predsjedniku entitetskog parlamenta.
Apsurd je dodatno pojačan Stevandićevom tezom da je ponašanje njemačke ministrice uporedivo sa djelovanjem nacista iz 1942. godine, kada su, kako kaže, “obradovali samo Handžar diviziju i srpske izdajnike”. Istovremeno, on i Dodik pokušavaju izgraditi sopstveni mit kroz poređenje sa Titom – vođom partizana koji su se upravo protiv takvih zala borili. Istovremeno, valja napomenuti da se upravo Tito obračunao s četničkim pokretom u Drugom svjetskom ratu, pokretom koji Stevandić i Dodik zdušno podržavaju.
Ovakve izjave i potezi ne samo da urušavaju međunarodni ugled entiteta, već svjesno unose opasan revizionizam u javni diskurs. Kritika Njemačke ili bilo koje druge zemlje je legitimna ako je argumentovana i civilizovana, ali Stevandićev nastup pokazuje sve suprotno – nedostatak dostojanstva, nepoznavanje osnovne diplomatije i neskrivenu potrebu za politikom sukoba i konfuzije.
Svojim izjavama Stevandić ne brani RS – on je izlaže međunarodnom ruglu i dodatno pokazuje koliko je institucije tog entiteta Dodikova vlast pretvorila u megafon ličnih frustracija, historijskih manipulacija i nedostojne, opasne retorike.
