Za Kristinu Simanski, tada veselu 24-ogodišnjakinju, 4. jun 2005. trebao je biti dan kao i svaki drugi.
Namjeravala ga je provesti sa svojim momkom, prijateljima i rođacima u kući svoje tete. Međutim, za nju je toga dana život stao. Rano ujutro skočila je na glavu u plitki bazen. Udarila je o dno i ostala paralizovana. Šest godina živjela je u kolicima. Takav život potpuno ju je slomio.
Odlučila je da će radije umrijeti nego biti, kako je sama govorila, na teret drugima, te se nadala da će nakon što prestane jesti umrijeti za 15 dana. Ideju o izgladnjivanju do smrti preuzela je od kvadriplegičara kojeg je upoznala tokom liječenja.
Kristina je preminula dva mjeseca nakon svog posljednjeg obroka – kobasice i oraha. Osim hrane, Amerikanka iz Lindena (Nju Džersi) prestala je da uzima i lijekove, a dnevno je pila samo nekoliko gutljaja vode.
Kristini su, kako piše “Daily Mail”, do smrti pomagali da piše blog o životu. Na njemu je opisala i svoju nesreću u kojoj je slomila vrat. Pisala je kako su joj otac i maćeha nakon tragedije govorili koliko im je dugo trebalo da se pomire da će ona sada biti ovisna o njima. Odvojili su je od prijatelja i prebacivali joj da ne bi ostala paralizovana da se veče prije nije napila.
Dosta je pisala i o svom momku Džimiju Morgatiju, koji ju je izvukao iz bazena nakon kobnog skoka i nazvao hitnu pomoć.
U to vrijeme trebali su se useliti u zajednički stan, ali Kristinini roditelji zabranili su im da se viđaju nakon nesreće jer su smatrali da je i Džimi djelimično odgovoran za nju.
“Znala sam da nikada neću biti bolje. Nisam mogla podnijeti to da je Džimi osuđen na pakao u koji se pretvorio moj život. Svaki trenutak otkako sam ostala paralizovana nas dvoje smo proveli plačući. Svaka sekunda me ubijala. Htjela sam mu pružiti bolji život. Voljela sam ga previše da budem sebična. Morala sam ga pustiti, iako bi me to ubilo”, napisala je u svom blogu Kristina, koja je prekinula s Džimijem šest mjeseci nakon tragedije, no par je ostao u odličnim odnosima.
Džimi je svojoj Kristini, u koju je bio zaljubljen i nakon prekida, pomogao da napiše e-knjigu o svom životu.
Kristina je u ustanovi za njegu, u kojoj je bila duže vrijeme, često razmišljala što bi sve ona i Džimi radili da nije ostala paralizovana. Naučila se slikati ustima i tako je kratila svoje dane.
“Ta ovisnost o drugima me ubijala. Ništa nisam mogla napraviti sama, ponekad mi je bilo neugodno jer mi je trebala pomoć pri obavljanju nužde, brijanju, rezanju noktiju, pranju zubiju i ostalim higijenskim navikama”, iskrena je bila Kristina.
Sve se prelomilo na odmoru u “Disney Worldu”, koji je Kristina uplatila za sebe, majku, Džimija i polusestru Keti. Iz hotelske sobe uopšte nije izašla jer je bila suviše bolesna. Tada je odlučila da će prestati da jede.
Tri dana prije smrti posjetio ju je nikad prežaljeni Džimi.
“Nije baš suvislo pričala. Jedva je slagala rečenice. Govorila je da joj je žao što sam se morao toliko puno voziti samo da bih došao do nje“, ispričao je Džimi i dodao kako je nakon njihova prekida bio u ozbiljnoj vezi koju je sam okončao jer nije mogao prestati da misli na Kristinu.
Njegova najveća ljubav pala je u komu i preminula 1. novembra 2011. godine. Umrla je u naručju svoje majke Luiz, koja je Kristini obećala da će biti uz nju njenog posljednjeg dana baš kao što je bila i prvog.
24sata.hr/Informer.ba
